Lješnjak

Liješnjak u nas uspijeva gotovo u svim krajevima.Divljeg ga možemo naći u šumama.Pitomi lješnjak uzgaja se u dva uzgojna oblika:kao grm ili kao stablašce.Prirodno svojstvo lješnjaka jest da raste u grmu.Prilikom sadnje,sadnica se jednako reže,bez obzira na to želi li se grm ili stablašce.

Bez obzira na to koliko je visoka sadnica,treba ju rezati sasvim kratko(30-50cm).U protivnom se lješnjak teško ili nikako ne primi.Iz tako prikračene sadnice istjera nekoliko izboja i sad se odlučujemo koji če mo uzgojni oblik odabrati.Pri uzgoju grma izbojke če mo u toku godine prikratiti na polovicu njihove duljine.Pri izboru stablašca izabrat če mo  samo jedan izbojak,koji se najbolje razvio,a druge će mo u podnožiju ukloniti.Izbojak koji smo ostavili,dobro bi bilo privezati za kolac.Prikratit će mo ga onda kada dostigne duljinu koju želimo,na primjer 1,5 ili 2 metra.
U toku slijedeće godine za oblik grma na svakom primarnom izbojku,ostavit će mo dva sekundarna izbojka.Najbolje je ostaviti tri do četiri osnovna izbojka na koja se onda nadovezuju po dva sekundarna izbojka.Ukoliko su istjerali izbojci iz zemlje,njih je potrebno ukloniti.Sekundarni se izboji prikraćuju tokom godine opet na polovicu njihove duljine.

Pri uzgoju stablašca istjerat će u određenoj visini tri i više izbojaka.Ostavi se najviše pet izbojaka,od kojih četiri prikraćujemo u istoj bisini,dok središnji ostavljamo da bude oko 2-3cm viši.Taj če služiti i kao grana povodnica.Svi ostali izboji koji su istjerali po deblu i ispod zemlje postupno se uklanjaju u tjeku godine.
Rez lijeske provodi se ljeti,a sastoji se samo u prorjeđivanju,bez prikraćivanja.No ukoliko je to potrebno.provodi se i rez prikraćivanja radi uravnoteženja krošnje.Budući da se rez vrši samo ljeti,on treba da bude postupan,da ne bi smo najednom skinuli previše lišća.
Lješnjake treba za najviše deset godina i pomlađivati,a to vršimo na način da se grm oreže gotovo do zemlje,a krošnja isto tako tri do četiri oka iznad debla.Time se postiže izbijanje mnogo novih izbojaka,od kojih će se opet izabrati,kao i u početnoj sadnji,određeni broj izbojaka za oblikovanje grma ili krošnje.Pomlađivanje se može razdjeliti na dvije ili tri godine,što je osobito važno za veće nasade.Ako su lješnjaci sađeni u redovima,pomladimo svaki drugi ili treći red jedne godine,a drugih godina pomlađuju se drugi redovi,kad su prvi već došli u rodnost.Na takav naćin neće nam se dogoditi da jedne godine ostanemo bez roda.
Kod nas u uzgoju lješnjaka još se uvijek dosta griješi pri izboru zemljišta.kao i sadnog nasada.Opčenito se smatra da lješnjak može podnijeti temperature i do -25 °C,ali samo ukoliko su one kratkotrajne.Zbog toga je najpogodnije područije za njegov uzgoj mediteranski dio,posebno Istra,dok u kontinentalnom dijelu prednost pri uzgoju treba dati područijima s zaštićenim položajima blagog nagiba.
Liješnjak je tipični heliofit,što znači da za svoj rast i razvoj treba dosta svijetla.Također zahtijeva i dosta vode tokom svog vegetacijskog razdoblja,pa ga je,ukoliko izostanu oborine,potrebno opskrbiti vodom uz pomoć sustava za navodnjavanje,Tla za uzgoj trebaju biti prozračna,sa blago nagnutim terenom,PH 5,0-7,5.
Preporućene sorte za našu zemlju su :
Istarski dugiii,Rimski,Tonda di Giffoni,Halski div i Negret
Najčešće bolesti koje se javljaju na lijeski su:
pepelnica
bakterijska palež
bakterijski rak
Zaštita se provodi pravilnim odabirom odgovarajućih fungicida.
Istarski dugi Grm ove sorte je dosta bujan više ide u širinu nego u visinu, pa ima loptasti oblik. Ovo je najmasovnija sorta u Hrvatskoj, zastupljena je sa cca 80% u svim plantažama. Široka rasprostranjenost uvjetovana je njenim dobrim osobinama. U usporedbi sa nekim drugim sortama daje redovitiju i obilniju berbu, a manje strada od lijeskotoča jer ima tvrdu ljusku. Prema vremenu cvjetanja ove sorte utvrđena je mogućnost njenog oprašivanja drugim sortama: odlično se oprašuje sortama apolda i bandnuss, vrlo dobro sortama northampthon, rimski lješnjak i ludolf, a slabo ju mogu oprašiti sorte princess royal i comune.
Omotač je duži od ploda. Vrh mu je nazubljen, sužen i savijen, tako da se plod ne vidi. Omotač je sastavljen od 2 lista, koji su s jedne strane spojeni. Plod istarskog dugog je krupan, ovalno duguljastog oblika, pravilno zasvođen. Kapica mu je velika, okruglog oblika, pravilno zasvođena. Pupak je izražen samo na pojedinim plodovima.
Prosječne biofizičke osobine ploda su: masa ploda 3,437 g, dužina 26,240 mm i širina 20,130 mm. U grozdu ima od 1 do 10, a najčešće 2 ploda.
Ljuska ploda je tamno smeđa, s tamnijim prugama. Vrh ploda je prekriven sivim dlačicama, koje ponekad dopiru do njegove sredine. Šav je slabo izražen. Debljina joj iznosi 1,430 mm.
Pokožica jezgre je tamnosmeđa i glatka. Pelikula je tanka i lako se odvaja od glatke jezgre. Jezgra je krupna, izdužena, sa izraženim šiljkom. Biofizičke osobine su: masa 1,492 g, dužina 19,768 mm, širina 13,806 mm, a prosječan randman joj je dobar i iznosi 43,489 %. Jezgra sorte istarski dugi sadrži: sirovih masti 64,38%, bjelančevina 16,62% i invertnog šećera 3,34%.
List je velik, neprevilnog okruglog oblika, bez izraženog šiljka.

RimskiIma vrlo bujno stablo. Iako je grm, raste uspravno. Formira malo izdanaka. U periodu početne rodnosti prevladavaju grančice sa cvijetovima od 16 - 25 cm, dok kod starijih stabala (16 - 20 godina) grančice prevladavaju od 1 - 5 cm. Ova sorta ponekad prerodi, pa alternativno rađa. Ne formira mnogo resa, o bično su u grupi 2 - 3 zajedno. Rano počinju cvjetati ženski cvijetovi, još u studenom. Samosterilna sorta, ali je dobar oprašivač za standardne sorte bademoliki i kosford, nije dobra za trebizonde.
Plodovi su teški oko 3,12 g. okruglastog oblika, malo izduženi, dimenzija 20x20x32 mm. Zajedno su do 3 ploda. Ljuska je debela, teško lomljiva, izdrži oko 31,07 do 33,78 kg na cm 2 . Omotač je ravan sa vrhom ploda, sastavljen od dva lista koji se pilasto po obodu završavaju. Sazreli plodovi lako iz nje ispadaju. Jezgra je dobro razvijena i u masi ploda sudjeluje 42,07%. Sadrži 64% masti, 17% bjelančevina, i 5,7 mg% nezasićenih masnih kiselina.
Slabo formira izdanke, pa se može uzgajati i kao stablašica na vlastitom ko rijenu. Dobrom agrotehnikom i pomotehnikom može se umanjiti alternativnost rađanja ove sorte, što joj je inače značajniji nedostatak.



BAKTERIOZE LIJESKE
Na lijeski mogu doći dvije vrste bakterioza, ali su simptomi dosta slični. Jedna bakterioza se naziva bakterijska palež (Xanthomonas arboricola pv. Corylina), a druga bakterijski rak(Pseudo-monas syringae pv. Avellanae). Simptomi se očituju na svim dijelovima biljke u obliku tamnih pjega i stvaranjem rak-rana na granama. Na zaraženim dijelovima pojavljuje se karakteristični žućkasti bakterijski iscjedak. Zbog razvoja bolesti suše se pojedini dijelovi biljke, a nekada i cijelih stabala. Bolesti se intenzivnije javljaju u vlažnim i kišovitim godinama.

Mjere suzbijanja
Zaštita se provodi uklanjanjem zaraženih dijelova biljke (grana) i primjenom fungicidima nabazi bakra (Champion WP, Champ Formula FL SC, Nordox 75 W G i dr.) prije i na samom početku kretanja vegetacije u vrijeme otvaranja pupova. Ako je potrebno može se provesti i jedno tretiranje potkraj ljeta i početkom jeseni nekim organskim fungicidima na bazimankozeba, kaptana i metirama (Dithane M-45 WP, Captan WP, Merpan WP i dr.). Kod nas nema registriranih fungicida za ovu bolest.

ŠTETNICI LIJESKE
 Ljeskova grinja je vrlo česta i bilježimo značajne ekonomske štete jer je svake godine napadnuta gotovo trećina ukupnih pupova, te proizvođači redovito moraju poduzeti mjere suzbijanja. Ovu grinju ubrajamo u skupinu šiškarica (fam. Eriophydae), imaju duguljasto tijelo i samo dva para nogu, bijele je ili skoro prozirne boje, veličine su svega 0,2 mm i za razliku od grinja iz skupine crvenih pauka ne vide se okom već jedino uz pomoć lupe. Imaju više pokoljenja tijekom sezone, a prezime odrasli oblici u pupovima. Krajem zime i početkom proljeća počinju se intenzivno hraniti sisanjem biljnih sokova i umnožavati. Time uzrokuju nabreknuće zaraženih pupova, koji se naknadno ne otvaraju ili se razvija deformirano lišće koje se postupno suši. Štete su još jače izražene tijekom vlažnih i hladnijih proljetnih dana. Iz zaraženih pupova grinje se sele na nove još nenapadnute biljne organe. Migracija grinja počinje kad lijeska ima razvijena 3-4 lista, najintenzivnije je u stadiju 5-10 listova, a završava kada mladica razvija 12 listova. Prenosi se i sadnicama lijeske, pa je već u godini nakon sadnje odmah nakon bubrenja pupova potrebna zaštita (vidi fotografiju). U našoj zemlji nemamo registriranih pripravaka za suzbijanje ove štetne vrste, ali struka preporučuje a proizvođači koriste kemijska sredstva djelotvorna na grinje šiškarice koja se najčešće koriste u vinogradarstvu. Sve do kraja 2008. godine mogla su se koristit sredstva na osnovi endosulfana (npr. Thiodan, Global, Thionex, Rocky, Endosulfan 35 EC) (može se na istoj površini koristiti samo jednom tijekom sezone prije početka cvatnje), ali je temeljem rješenja MPRRR-a prestala važiti njihova dozvola za promet. Tijekom toplijih dana s dnevnim vrijednostima temperature zraka 15-20ºC djelotvorne su i povišene koncentracije sumpornih fungicida (npr. Thiovit Jet, Chromosul, Kalinosul, Kossan, Kumulus 80 DF i s.). Moguće je koristiti i neke akaricide s naglašenim učinkom na grinje šiškarice (npr. Ortus SC, Demitan SC, Acarstin 600 SC). Osnovni pristup suzbijanja ove grinje u razvijenim zemljama je primijeniti akaricide u vrijeme kad grinje naseljavaju nove pupove (srpanj), jer je njihova primjena krajem zime ili početkom proljeća već zakašnjela. Od drugih je grinja moguće u nasadu lijeske tijekom ljetnih vrućina pronaći koprivinu grinju ili običnog crvenog pauka (Tetranychus urticae). Napad se prepoznaje po mramornom lišću, na čijoj se donjoj strani mogu okom uočiti sitne grinje (0,7 mm).
Ljeskotoč je najpoznatiji štetnik lijeske, jer uzrokuje "crvljivost" i otpadanje plodova. kukac kornjaš iz porodice pipa. U rodnim je nasadima zabilježen postotak oštećenih plodova u 10-40%. To je kukac kornjaš iz porodice pipa, veličine 6-9 mm, crvenkastosmeđe boje, pokriven finim žutosivim dlačicama (vidi fotografiju). Lako je prepoznaje jer ima glavu produljenu prema naprijed (dugačko, usko i zakrivljeno rilo) na vrhu kojeg se nalazi usni ustroj. Pomoću rila duboko prodire u plodove. Ima jedno pokoljenje godišnje. Odrasli se kukci pojavljuju od početka svibnja do kolovoza. Ženke se prije odlaganja jaja dopunski hrane izgrizajući male rupice u lišću, a poglavito bušeći mlade tek zametnute plodove koji otpadaju. Često se na taj način hrane i na koštičavom voću, praveći rupice na plodovima koji radi toga deformiraju. U stadiju rasta i "debljanja" plodova lijeske ženke pomoću rila pojedinačno odlažu jaja, tako da se ne vidi ubodno mjesto.

Nakon 5-9 dana iz odloženog jaja se razvija ličinka koja izgriza jezgru i puni plod izmetom. Bjelkaste je boje, s tamnijom glavom, bez nogu i naraste do 16 mm. Razvoj ličinke traje 25-32 dana. Napuštaju plodove kroz sitne rupice i spuštaju se na zemlju. U zemlji ispod lijeske se zapredaju u kokon, gdje prezimljuju. U proljeće se zakukulje i početkom svibnja se pojavljuju prvi odrasli kornjaši. Za suzbijanje ljeskotoča u našoj zemlji dopušten je insekticid metiokarb (Mesurol WP) (uz karencu 70 dana), a ranije su se koristili i neki vrlo učinkoviti organofosforni esteri (npr. ditianon, fention, fosalon). U novije se vrijeme protiv štetnih pipa u voćarstvu u zemljama okruženja sve više preporučuju pripravci iz skupine neonikotinoida (npr. Calypso 480 SC, Actara WG, Mospilan SP i sl.). Stvarna potreba za kemijskim suzbijanjem se određuje metodom otresanja. Ako početkom svibnja ispod rodnog grma ili stabla sakupimo 3-4 odrasla ljeskotoča potrebno je obaviti kemijsko suzbijanje. Smatra se da su izravni gubici od ishrane ličinki jezgrom lješnjaka manje od posrednih šteta koje nastaju zbog naknadnog razvoja uzročnika truleži plodova. Ubodna mjesta na plodovima lijeske ulazno su mjesto za infekcije različitim gljivičnim bolestima, posebno ako krajem svibnja i početkom lipnja bilježimo učestalo kišno razdoblje (Monilinia, Botrytis, Fusarium, Nematospora) (vidi fotografije). U takvim je uvjetima zabilježeno propadanje više od 50% uroda lijeske zbog razvoja truleži plodova. Kako u našoj zemlji nemamo registriranih pripravaka za suzbijanje ove bolesti, preporučuje se krajem svibnja ili početkom lipnja koristiti neki od bakarnih fungicida, a naknadno se u nekim zemljama još koristi fenheksamid (Teldor 500 SC). U uvodu je spomenuta redovita pojava pepelnice, koju u pravilu ne suzbijamo (osobito kasniju pojavu krajem ljeta). Ipak, u jače gnojenim nasadima lijeske dušičnim hranjivima, te u sparnim i vrućim ljetima, prirast rodnog drva zbog pepelnice može biti smanjen. Sumporne fungicide u vegetaciji lijeske treba koristiti višekratno u manjim količinama (koncentracijama), jer mogu biti fitotoksični na lišće lijeske. Zadnjih godina u voćarstvu, pa tako i u nasadima lijeske, bilježimo rast populacije nekih fitofagnih vrsta stjenica (npr. Gonocerus acuteangulatus). Stjenice sišu biljne sokove, u staničje slinom ispuštaju toksine i onemogućavaju normalan razvoj plodova. Pojavljuju se krajem svibnja i početkom lipnja, a preporučeni insekticidi iz skupine neonikotinoida za suzbijanje ljeskotoča vrlo se djelotvorni i na stjenice. U proljetnim mjesecima na pupovima i izdancima možemo pronaći relativno male gusjenice savijača pupova (Archips, Spilonota) i "lažne gusjenice" (ili pagusjenice) ljeskove lisne osice (Croesus septentrionalis). Njihove skoro 3 cm velike pagusjenice zlatno-žute boje s poprečnim tamnim leđnim linijama mogu snažno obrstiti lišće tako da ostaju samo osnovne žile. Tijekom svibnja se mogu pojaviti i populacije velike i zelene ljeskove uši (Corylobium avellanae, Myzocollis coryli). Ako je jača populacija lisnih uši prilikom izbora insekticida tijekom svibnja prednost dajemo pripravcima Actara WG ili Mospilan SP, dok su na gusjenice pagusjenica su jednako djelotvorni svi neonikotinoidi. Protiv gusjenica savijača pupova, koje se pojavljuju ranije od pagusjenica osica, prednost dajemo pripravku Calypso 480 SC ili njegovoj kombinaciji s deltametrinom (u pripravku Proteus OD).