Rak kore kruške-Nectria galligena

Rak kore je manje važna bolest kruške, a nastaje putem rana.

Bolest napada

Koru grana i debla.

Uzročnik bolesti
Gljiva Nectria galligena.

Simptomi bolesti
U proljeće na mladim izdancima ili godinu dana starim grančicama primjećuju se crvenkaste povrede koje su centrirane oko rana nastalih rezidbom, mrazom i drugim mehaničkim oštećenjima. Povrede prerastaju kasnije u rak-rane. Na starijim granama se rak-rane udubljuju te tvore koncentrične krugove oko rana. Biljka nastoji zarasti rane stvaranjem kalusnog tkiva, ali kako to obično ne uspijeva bolest prodire duboko u tkivo pa se rane povećavaju što rezultira sušenjem grana, a ponekad i cijelog stabla.

Biologija bolesti
Gljivica prezimi u obliku peritecija koji se pojavljuju u 3 do 4 godine starim rak-ranama. Krajem zime i tijekom proljeća otpuštaju se askospore. One su u proljeće kremastobijele boje, a kasnije tijekom godine pocrvene. Na svježim ranama u proljeće javljaju se jastučići konidija. Na starijim rak-ranama, konidije i askospore vidljive su tijekom cijele godine, ali njihovo stvaranje i klijavost ovisi o klimatskim uvjetima. Askospore i konidije kontaminiraju rane.  Moguća je i kontaminacija “list na list”.

Potrebni uvjeti za infekciju
Rak kore najviše poteškoća uzrokuje u planinskim područjima (viši vlažni položaji).
Za izbijanje bolesti potrebna je temperatura od 14 do 15,5 °C. Najmanje 6 sat prije penetracije gljivice stablo mora biti vlažno. Inkubacija može trajati nekoliko dana, nekoliko tjedana ili čak nekoliko mjeseci.

Zaštita od raka kore kruške
Od preventivnih agrotehničkim mjera preporučuje se sadnja zdravih sadnica, formiranje uzgojnog oblika s prozračnom krošnjom kako se izboji ne bi dodirivali, izbjegavanje sadnje na mjestima gdje dolazi do smrzavanja  te zaštita rana nastalih rezidbom, tučom, mrazom ili nekim drugim mehaničkim oštećenjem.
Ako se bolest razvila, suzbijanje se provodi intenzivnom rezidbom kojom se uklanjaju sve grane sa simptomima ove bolesti. Odrezane zaražene grane potrebno je spaliti. Nastale rane preporučuje se premazati pastom (Mikazol ili Biopol V).
Kod osjetljivih sorata potrebno je izbjegavati rezidbu koja uzrokuje nastanak velikih rana.
Tijekom proljeća potrebno je obaviti jedno kasno prskanje pripravcima na osnovi bakra,  dok se kasnije koriste površinski fungicidi namijenjeni suzbijanju krastavosti jabuke. Neposredno nakon berbe može se prskati bakrenim pripravcima. Tijekom toplih i kišnih jeseni preporučuje se do dva prskanja fungicidima na osnovi bakra u periodu otpadanja lišća.

Šarka šljive-Plum plox virus (PPV)

Šarka je najpoznatija i najopasnija virusna bolest šljive koja izaziva ogromne ekonomske štete pa se postavlja pitanje i samog opstanka šljivarske proizvodnje obzirom da je ista ograničena jer nisu stvorene potpuno otporne, visokorodne i komercijalno prihvatljive sorte šljive kvalitetnih plodova. Ovisno o sorti može smanjiti prinos do 30% i izazvati otpadanje plodova do 40% mjesec dana prije berbe.

Ova bolest napada oko 24 vrste iz roda Prunus. Pored šljive, domaćini ovog virusa su marelica, breskva, nektarina, džanarika, japanska šljiva te crni trn. Od nedavno, prisutnost virusa zabilježena je i na trešnji ,višnji te bademu. Napada i brojne korovske biljke. Od sorata, najsklonija zarazi PPV-om je Bistrica, sorta izrazito dobre kvalitete plodova koja je sve manje zastupljena u našim voćnjacima upravo zbog velike osjetljivosti na šarku.

Šarka izaziva smanjenje klorofila u listovima, lošu kvalitetu plodova i smanjenu rodnost. Cijela voćka na kraju propada. Protiv PPV-a (Plum Plox Virus) još uvijek ne postoje učinkoviti kemijski preparati za njezino suzbijanje.
Bolest je prvi puta otkrivena u Bugarskoj negdje za vrijeme Prvog svjetskog rata, između 1915. i 1918. godine. Prvi rad u kojem se ova bolest opisuje kao virusna i pod nazivom „šarka šljive“ objavljen je 1932. godine također u Bugarskoj. Već sljedeće godine, 1933., također u Bugarskoj, šarka se pojavila na marelici. 1936. godine evidentirana je u Srbiji. Trideset godina kasnije otkrivena je na breskvi i marelici u Mađarskoj. Do sredine 80-ih godina, šarka se proširila na veći dio Europe, sve do Egipta, Sirije, Cipra, Indije, SAD-a, Kanade, Čilea, Argentine tj. svugdje gdje se uzgajaju koštičave voćke.
U Hrvatsku, šarka je unesena  u okolici Nove Gradiške 1949. godine zaraženim sadnicama šljive. Već 1957. uočena je na području Pakraca, Okučana i Starog Petrovog Sela. Unatoč poduzetim mjerama krčenja oboljelih stabala, virus šarke se proširio do 1969. do Požege i Zagreba. Prema posljednjoj inventarizaciji provedenoj 2004. Godine, dokazana je raširenost PPV-a u svim hrvatskim područjima gdje se šljiva uzgaja. Zbog štete koje izaziva, šarka šljive se nalazi na A2 karantenskoj listi štetočinja bilja.

Bolest napada
Lišće i plodove.

Uzročnik bolesti
Plum plox virus.

Simptomi
Simptomi bolesti mogu biti više ili manje izraženi na šljivi, ovisno o osjetljivosti vrste i sorte biljke domaćina, o tipu virusa šarke, o klimatološkim uvjetima te o starosti i njezi voćnjaka. Klimatološki različite sezone očituju se drugačijim intenzitetom simptoma. Zaražena stabla na prvi pogled izgledaju zdrava te se početkom vegetacije sasvim normalno razvijaju. Bolest se može pojaviti na lišću, cvjetovima, sjemenkama, plodovima i granama.
Tijekom lipnja na lišću se javljaju simptomi u obliku mozaičnog šarenila na lisnoj površini, s naizmjenično svijetlozelenim ili žućkastim klorotičnim pjegama i zelenim dijelovima lista (ime!). Pjege su nepravilnog poluprstenastog i prstenastog oblika sa središnjim zelenim dijelom (kod Bistrice). Slični simptomi se javljaju i kod sorata krupnijeg lišća kao što su Stanley, Wahington, Imperial, dok kod drugih sorata pak cijeli list požuti. Za vrijeme vrućina tijekom ljetnog perioda, opisani simptomi na lišću nisu jako izraženi. Kod bresaka nervatura lista posvijetli, listovi se kovrčaju i postanu asimetrični.
Na plodovima, simptomi se javljaju na površini ili kožici u obliku svijetloljubičaste nepravilne pjege koja se posebno vidi ako se brisanjem ploda ukloni mašak. Na tamnijim pak plodovima, pjege su svjetlije i gube se u punoj zrelosti. Kako plod zrije, pjege se udubljuju te se oblikuju nepravilna brazdolika udubljenja. Zatim se bolest širi preko mezokarpa sve do koštice ploda. Zaraženo meso postaje žilavo, sluzasto-smolaste konzistencije i crvenosmeđe boje. Takvi plodovi su neukusni, bljutavi i gorki zbog smanjenja postotka šećera za 0,14 do 2,11% uz istovremeno povećanje ukupnih kiselina. Ove promjene uzrokuju smanjenje sortne veličine i težine plodova (težina može biti smanjena 21,8 do 34%), promjenu oblika, njihovu neuglednost, neprivlačnost i neukusnost.
Zaraženi plodovi na kraju masovno otpadaju sa stabla 30-ak dana prije berbe, a nisu pogodni ni za preradu u razne proizvode od šljive (npr. pekmez, rakiju).
Kod nekih vrsta, primjerice marelice, simptomi prstenaste pjegavosti uzrokovane šarkom uočljivi su na koštici, ali ne i na pokožici. Dok kod osjetljivijih sorata moguće je i deformiranje grana s pucanjem kore.
Kod bresaka, zaraženost šarkom šljive može se uočiti već tijekom cvatnje. Cvjetovi su bezbojni, a krunični listići prekriveni prugama.
Neka istraživanja su pokazala da virus šarke šljive dovodi i do promjena fizioloških i morfoloških osobina polena te umanjuje njegovu klijavost.

Biologija bolesti
Virus šarke šljive održava se na prirodnim domaćinima iz roda Prunus. Širi se na dva načina: zaraženim sadnim materijalom i lisnim ušima.
Najznačajniju ulogu u brzom širenju PPV-a u razne dijelove svijeta odigrao je zaraženi sadni materijal. Posebnu ulogu u tome imali su zaraženi izdanci koji se u velikom broju (do 100) formiraju iz korijena stabla šljive. Iz tog razloga, danas se u suvremenoj voćarskoj proizvodnji posebna pažnja posvećuje proizvodnji bezvirusnog sadnog materijala.
Stupanj prenošenja virusa u najvećoj mjeri ovisi o brojnosti populacije uši, prostorne udaljenosti izvora infekcije od zdravog nasada te o određenom soju virusa.
Prenošenje pomoću lisnih ušiju odvija se na manje udaljenosti u promjeru od najčešće 100 do 200 m od mjesta izvora infekcije sokom zaraženih biljaka. Najopasnijim letom ušiju smatraju se proljetni i jesenski let. Ako se uši hrane pa samo i 5 minuta na zaraženom lišću, one su sposobne da odmah dalje vrše zarazu zdravih biljaka. Utvrđeno je da cijeli nasad šljive ili marelice uši mogu zaraziti za desetak godina, dok soj M uši prenose još brže, ali kroz breskvik, kojeg mogu cijelog zaraziti u četiri do pet godina u slučaju da u njegovoj blizini postoji makar i jedno zaraženo stablo.

Zaštita od šarke šljive
Virus šarke šljive široko je rasprostranjen virus koji se i dalje širi. Tome doprinose mnoge stvari kao npr. stari, zapušteni i zaraženi voćnjaci, pojedinačna stabla koja su izvor infekcija i sl.
Kako za ovu virusnu bolest ne postoje kemijski preparati da bi je suzbili, jednom zaraženu voćku ne možemo više izliječiti. Iz tog razloga šarka se mora držati pod kontrolom istovremenom primjenom više preventivnih mjera.
Osnovna preventivna mjera je proizvodnja i korištenje bezvirusnog sadnog materijala kojim će se zasnovati novi nasada. Ako se koristi virusno ispitan materijal, on ne smije sadržavati virus šarke.
Također je potrebno preventivno osigurati prostornu izolaciju od minimalno 1.000 m udaljenosti od potencijalnog izvora zaraze za nasade i do 2.000 m za rasadnike.
 Sljedeća preventivna mjera je odabrati odgovarajuću lokaciju s povoljnim agroekološkim uvjetima za uzgoj koštičavih voćaka.
Na odabranoj površini potrebno je uništiti sva zaražena stabla šljiva, marelica, bresaka i drugih biljaka koje su biljke domaćini ovom virusu.
Obavezno se preporučuje sadnja i uzgoj otpornih (Jojo, Top2000, Topstar plus) i tolerantnih (Stanley, Čačanska rana, Čačanska najbolja, Čačanska ljepotica i Valjevka su uglavnom bez simptoma, Boranka, Krina, Timočanka, Elena, Herman, Hanita, President, Julija, Tophit, Topfir, Topfive, Topking ) sorata na šarku, posebno kod nas gdje šarke ima skoro posvuda. Jojo, Top2000, Topstar plus, Tophit, Topfit, Topfive i Topking nažalost još nisu našle mjesta u našim proizvodnim nasadima jer su još uvijek nepoznate.  Ovisno o soju virusa šarke u određenom području, kod marelice se preporučuje uzgoj rezistentnih ili otpornih sorata kao što su Stella, Starck early orange, Henderson, Vikot. Kod bresaka pak je slučaj da su sve komercijalno uzgajane sorte manje ili više osjetljive na šarku šljive. Od podloga, na šarku je vrlo osjetljiva džanarika.
Obavezna je i zdravstvena kontrola nasada te krčenje i uništavanje zaraženih stabala u mladim nasadima u prve 4 do 5 godina, a posebno u područjima s niskim postotkom zaraze kako bi se što prije stvorila područja bez šarke.
Uništavanje biljnih ušiju koje na neperzistentan način prenose virus šarke također je jedna od preventivnih mjera u sprečavanju širenja virusa.
Kao dobra mjera pokazao se uzgoj onih vrsta voćaka koje nisu domaćini virusa šarke(jezgričave voćke, orah) u obliku zaštitnog pojasa oko nasada šljiva, bresaka ili marelica u svrhu zaštite od lisnih ušiju i spontanih infekcija.

Dunja

Iako je uzgoj dunje vrlo jednostavan,ona već spada u zaboravljene sorte voća.Dunja je izraziti heliofit,što znači da ima velike zahtjeve za sunčevom svjetlošću,tako da to nikako ne smijemo zaboraviti ukoliko se odlučimo na sadnju ove voćke..Prirodni i najprikladniji je oblikgrmolikog drva,koje doseže visinu 3-4 metra,a širinu biljke od 4-5m,iako se dunja uzgaja i kao stablo.Zahtjeva dosta oborina i veču relativnu vlagu zraka.Dobro podnosi kratkotrajne niske temperature.Traži teksturno lakša,dobro ocijedita tla neutralne do slabo kisele reakcije,što joj svakako više odgovara,jer u bazičnim tlima dolazi do kloroze lista(lišće žuti).Ima dosta plitak korjenov sustav,pri čemu treba dati dosta pozornosti,uslijed obrade tla.Rodnost počinje  već u trečoj ili četvrtoj godini.Dunja ne smije ostati dugo na stablu,pogotovo one krupnije,jer se javlja pocrnjivanje mesa.U razdoblju rodnosti krošnja se prorjeđuje,a režu se preguste,stare i kose grane.Rez se ograničava na povremeno prorjeđivanje i na prikračivanje predugih jednogodišnjih izboja.Kao podloga koristi se sjemenjak dunje,a može i glog.

Plodovi su čvrsti,mirisni,gorko-kiselkasti,sazrijevaju  od kraja rujna do studenog.Sirova se rijetko jede,ali kuhana daje izvrstan kompot.


SORTE DUNJEVRANJSKA,je najkrupnija dunja,poznata po cijelom svijetu.Oblik ploda je kruškolik.
BERECKI(BERECZKI).plodovi su kruškolikog oblika,zlatno-žute boje,vrlo veliki.Rast je jak i rodnost obilna.
ŠAMPION(CHAMPION)ima srednje krupan plod spljoštenog oblika,slično plodu jabuke,te je odlična za konzumiranje u svježem obliku.
LESKOVAČKA je dunja jakog rasta,vrlo krupnog ploda,mora se brati prije nego što sazri jer inače meso pocrveni.

Šljiva

Šljiva raste kao srednje veliko stablo, manje ili više bujna rasta. Pojedine sorte zahtijevaju strane oprašivače, dok se neke oplođuju same. Šljive donose plodove na dvogodišnjim ili trogodišnjim granama. Vrijeme cvjetanja je u travnju, prije listanja, a plodovi sazrijevaju u kolovozu, rujnu i listopadu, ovisno o sorti. Ne zahtijevaju redovito i obilno obrezivanje. Šljive su bogate vitaminima A i C. Spadaju u niskokalorično voće tako da se preporučuju u ishrani.
RH ima prednosti u odnosu na zapadnoeuropske zemlje, u vidu ekoloških uvjeta i kakvoće plodova. Osobitu kvaitetu pokazuje domaća sorta Bistrica koja je dobro poznata, ali je zapuštena u uzgoju.

Agroekološki uvjeti za uzgoj

Temperatura
Tijekom dubokoga zimskog mirovanja šljiva podnosi apsolutne minimalne temperature čak i do ispod -30 °C. U fazi otvaranja cvjetnih pupova, cvjetovi mogu ozepsti na temperaturi od -1 °C do -5 °C, a u fazi pune cvatnje pozeba se očekuje na temperaturama od -0,5 °C do -2,2 °C. Kao i kod ostalih voćnih vrsta, mali plodići su još osjetljivi, pa stradaju na tempera­turi od -0,5 °C do -2 °C. Kakvoća ploda ovisi o srednjoj temperaturi tijekom lipnja, srpnja i kolovoza. Ako su srednje temperature tih mjeseci 18 - 20 °C, onda su ta područja odlična za pro­izvodnju šljive.

Voda
Kritična granica za uzgoj šljive je 600 mm oborina godišnje. Ta količina ovisi o više čimbenika: o rasporedu oborina, tlu, temperatura­ma u tijeku vegetacije itd. No u RH, u šljivarskim krajevima, padne i više od 800 mm oborina.

Tlo
Šljivi odgovaraju duboka tla, propusna, lagana, humusna te bogata fosforom i kali­jem. Ona može podnijeti i teža tla, no za sigurnu i redovitu rodnost potrebno je poboljšati njihova svojstva agromelioracijskim mje­rama uz dodavanje stajskoga gnoja. Za šljivu najviše odgovara pH 6,0 - 7,5. Tla koja sadrže više od 10 % vapna nisu pogodna za njezina uzgoj.

Priprema tla za sadnju
Prije podizanja nasada, odnosno rigolanja, površinu je potrebno očistiti i poravnati, a na osnovi pedoloških analiza, i uz preporuku stručnjaka, prije rigolanja treba širom rasipati NPK gnojivo. Rigolanje valja obaviti kad je tlo do dubine prodiranja pluga mak­simalno posušeno, a to je uglavnom u srpnju i prvoj polovici kolovoza. Za šljivu je potrebna dubina rigolanja od 50 do 70 cm, a na sušnijim tli­ma dubina mora biti veća.

Izbor sadnog materijala
Ako je obavljena jesenska sadnja, sadnice ne treba prik­raćivati nego se to obavlja u rano proljeće. Prikraćuju se na visinu 120 cm, pa je visina debla oko 80 cm, što omogućava normalnu mehaniziranu berbu.

Izbor podloga
Za uzgoj šljiva mogu poslužiti generativne i vegetativne podloge. Na osnovi dugogodišnjih istraživanja, kao podloga preporučuje se Prunus myrobalana. No u drugim zemljama služe različite podloge: Juliana, odno­sno St. Julien, Damascena i druge.

Izbor sorata
U RH je najzastupljenija standardna domaća sorta Bistrica. Koriste se i sorte Stanley, koja može služiti kao stolna, tj. za svježu potrošnju, ali i za preradu. Prema tome, Bistricu i Stenlev treba podizati isključivo za prera­du, a za svježu potrošnju treba proizvoditi kvalitetne, rane, stolne sor­te, i to ponajprije Ruth Gerstetter te California Blue. Obje te sorte su plave i privlačna izgleda, odlične kakvoće kao stolne sorte za svježu potrošnju. Osim tih stolnih sorata, za Dalmaciju i Istru preporučuju se kinesko-japanske stolne sorte, odlične kakvoće, koje dozrijevaju u turističkoj sezoni. Za područje kontinentalnog dijela RH prepo­ručuju se sorte Stanlev, Bistricu, Čačansku i Talijanku za svježu potrošnju i za preradu, a Ruth gerstetter, California blue i President kao stolne sorte.

Izbor uzgojnog oblika
Šljiva u prirodi najviše naginje piramidalnom uzgojnom obliku. Ako se prepusti prirodnom razvitku, u većini slučajeva re­zultat neće biti zadovoljavajući. Krošnja će biti pregusta, a obrastanje primarnih grana loše jer dolazi do njihova ogoljavanja zbog gustoće. Na takvim je mjestima zaštita od bolesti i štetnika otežana, a plodovi su u takvim uvjetima loše kakvoće i sitni. Uzgojni oblik koji najviše odgovara i koji se najlakše može ostvari­ti u praksi je piramidalna krošnja. Taj uzgojni oblik sa­stoji se od provodnice na kojoj su na razmaku 20 do 40 cm spiralno razve­dene skeletne grane (njih 7 - 9).

Vrijeme i tehnika sadnje
Sadnja šljive, ako je tlo na vrijeme pripremljeno, obavlja se u jesen ili proljeće. Sadnica se ne prikraćuje u jesen nego u rano proljeće prije po­četka vegetacije i to tako da bude 30 cm viša nego što želimo da bude visoko deblo. Za šljivu piramidalne krošnje sadni­ca se prikraćuje na visinu 110 cm, a to znači da će deblo biti visoko oko 75 - 80 cm, što će omogućavati nesmetanu mehaniziranu berbu.

Održavanje nasada
Rezidba rodnih stabala obavlja se u razdoblju mirovanja voćki i u doba vegetacije. Zimskom rezidbom može se održavati uz­gojni oblik zamišljenih svojstava i usmjeravati uravnoteženi odnos vegetativnog i generativnog rasta. Ljetnom rezidbom uklanjaju se ne­potrebne mladice (time se poboljšava osvijetljenost unutarnjeg dijela krošnje i omogućuje bolja kakvoća prskanja), a hraniva koja se troše za rast nepotrebnih mladica preusmjeravaju se u rast skeleta krošnje, rast plodova i rodnih pupova.

Međuredni prostor zatravljuje se tek nakon 2-3 godine nakon podizanja nasada. Košnjom (malčiranjem) tratine povećava se sadržaj or­ganske, poboljšavaju fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla. Tratina omogućuje bolje upijanje kiše i snijega na padinama. Smanjuju se nagla kolebanja temperature tla, pa je ljeti tlo ispod tratine hladnije (uz visoke temperature tla korijen slabije prima hranu), a zimi toplije (pa teško dolazi do izmrzavanja gornjega korijenja). Otpali plodovi prije berbe i u berbi manje se oštećuju i prljaju. Nedostatak je u tome što u razdobljima suše, travni pokrov oduzima potrebnu vlagu korije­nu šljive. Da bi se to ublažilo, tratina u voćnjaku mora se redovito kositi 6-8 puta tijekom vegetacije.

Gnojidba
Prva godina - Pri sadnji voćaka dodaje se 40-60 t/ha zreloga staj­skoga gnojiva u brazde s obje strane reda. Čim korovi počnu nicati ručno se okopa dio tla oko voćki koji se ne može obraditi stroje­vima. Prije ručnog okopavanja, oko sadnica, u pro­mjeru 30-40 cm, rasipa se KAN 27% u količini od 10 dag po svakome sadnome mjestu. Drugo prihranjivanje voćaka obavlja se početkom lipnja, na istoj površini i istom vrstom i količinom mineralnoga gnojiva. Potkraj kolovoza u međuredove voćnjaka rasipa se 500 kg/ha mineralnoga gnojiva KAN 27%. Nakon toga slijedi oranje, tanjuranje i drljanje međurednog prostora kako bi se mogla obaviti sjetva uljane repice (za zelenu gnojidbu).

Druga godina - Prije početka vegetacije obavlja se prihrana dušikom (15 dag KAN 27% po stablu). Međuredni prostor se zaorava kada uljana repica bude u punoj cvatnji. Drugo prihranjivanje dušikom obavlja se po­četkom svibnja istom vrstom i količinom gnojiva kao i u prvom prihranjivanju.

Treća godina - Prihranjivanje dušikom obavlja se mjesec dana prije cvat­nje šljiva i to traktorskim rasipačem, s 200 kg/ha KAN-a 27%. Drugo prihranjivanje dušikom obavlja se također strojem, neposredno po­slije cvatnje s 200 kg/ha KAN-a 27%. U jesen, poslije berbe plodova, aplicira se mineralno gnojivo NPK 5:20:30, s 800 kg/ha.

Četvrta godina - Prvo prihranjivanje dušikom obavlja se mjesec dana prije cvat­nje, a drugo prihranjivanje poslije cvatnje i to oba sa 150 kg/ha KAN-a 27 %.

Berba
Plodovi šljive upotrebljavaju se za potrošnju u svježem stanju i za preradu, pa se prema tome razlikuje vrijeme i način berbe. Sve rane sorte upotrebljavaju se kao stolno voće, dok se jesenske sorte uglavnom upotrebljavaju za preradu. Za potrošnju u svježem stanju berba se obavlja nešto prije potpune zrelosti i bere se ručno, s peteljkom, s tim da na kožici ostane neobrisana voštana prevlaka. Pakira se u sanduke, plitke, duboke, kose letvarice i u košarice. Pri temperaturi od -1 do 1°C i relativnoj vlažnosti zraka od 85 % može se čuvati u hladnjači i do četiri mjeseca. Berba plodova za preradu obavlja se mehanizirano kada su plodovi potpuno zreli, jer plodovi jedino na grani mogu dobiti sve potrebne sadržaje (šećer, mirisne i druge suhe tvari).

Siva pjegavost lista kruške-Mycosphaerella sentina

Siva pjegavost lista kruške je bolest koja osim kruške napada i dunju. Veoma je rasprostranjena u samoniklim, starim ili zapuštenim voćnjacima krušaka. Također, bolest se pojavljuje u voćnjacima gdje se ne provodi redovita zaštita od krastavosti, a posebno u uvjetima kišnih proljeća. Siva pjegavost lista kruške može izazvati ozbiljne štete koje se manifestiraju preuranjenim otpadanjem lišća. Osim na kruški, bolest se može pojaviti na dunji, pa čak i na jabuci u iznimnim slučajevima.

Bolest napada
Lišće.

Uzročnik bolesti
Gljiva Mycosphaerella sentina.

Simptomi
Bolest se prepoznaje po sitnim pjegama koje se formiraju na licu lista. Pjege su izdužene ili ovalne,  promjera 2 do 3 mm, sive boje s tamnosmeđim rubom. Unutar pjega formiraju se crne točkice tzv. piknidi.  Na jednom listu formira se veći broj pjega koje se kasnije mogu spojiti i tvoriti veće nekrotične površine što dovodi do smanjenja asimilacije. Kod jakih zaraza listovi mogu biti tako oštećeni da dolazi do defolijacije voćke već u ljeto (kolovoz). Takve voćke ulaze u zimu oslabljene, nedozrelih mladica i pupova što će rezultirati slabim ili nikakvim rodom iduće godine. Moguće je da takva voćka kasnije opet potjera krajem ljeta ili početkom jeseni i takva nepripremljena dočeka zimu što će ju samo dodatno iscrpiti te neće ostvariti otpornost na mraz i zimske uvjete. Simptomi bolesti se mogu uočiti od sredine lipnja sve do kraja vegetacije.

Biologija bolesti
Gljiva prezimljava u obliku saprofita na otpalom lišću koje se zarazilo prethodnog ljeta. U proljeće gljiva formira peritecij iz kojeg će se, kada se temperature dignu iznad  8 °C, i nakon jačih kiša početi oslobađati askospore u zrak. One će biti nošene vjetrom i uzrokovati će infekcije na drugom lišću. Tako dolazi do primarne infekcije. Tijekom tog perioda dolazi do klijanja spora. Klične cijevi penetriraju u list gdje stvaraju micelij. Napadnute stanice lista odumru te sljedećih dva tjedna unutar stvorenih rana pojavit će se plodna tijela - piknidi s dugačkim i srpastim piknosporama. U slučaju kiše piknidi će otpuštati piknospore čime započinje sekundarna infekcija koja će trajati do kraja vegetacije. U jesen nakon otpadanja lišća, gljiva prelazi na saprofitski način ishrane i ciklus se ponavlja.

Uvjeti potrebni za primarnu infekciju
Za primarnu infekciju askosporama potrebne su temperature u rasponu od 8 do 32 °C, optimalno 23 °C. Inkubacija traje oko dva tjedna. Pojava piknida javlja se otprilike mjesec dana nakon primarne infekcije.

Zaštita od sive pjegavosti lista kruške
Ova bolest najčešće ne predstavlja problem u voćnjacima u kojima se provodi redovita zaštita od krastavosti jer fungicidi namijenjeni suzbijanju krastavosti suzbijaju i sivu pjegavost lista kruške. Najčešće se koriste ditiokarbamati, dodin, kaptan, ditianon i dr.
Ako se i ukaže potreba za suzbijanjem ove bolesti, značajno je sakupljanje i spaljivanje zaraženog lišća u jesen čime se sprječava formiranje peritecija.
Kemijska zaštita prvi puta se provodi nakon perioda cvatnje, a drugi puta 10 do 14 dana nakon prvog tretiranja. Po potrebi, ovisno o godini, može se provesti i treće prskanje 10 do 14 dana nakon drugog prskanja. Pri tom se koriste fungicidi Cineb, Ciram, Captan, Dodine.
Također, neke sorte krušaka otpornije su na ovu bolest. Posebno su osjetljive Boskova bočica, Viljamovka i Anjou, dok je Kiefferova (Citronka) relativno otporna.

Krastavost breskve-Venturia carpophila

Ova bolest nije česta kod nas. Osim na breskvi, gljiva može parazitirati na šljivi i bademu. Najčešće se javlja na vinogradarskim breskvama, u zapuštenim voćnjacima breskve ili nasadima s umjetnim kišenjem. Zaraženi plodovi ne izgledaju privlačno i postižu malu tržišnu vrijednost. U kišnim godinama ako se ne provodi zaštita, štete mogu biti velike.

Bolest napada
Plodove, mladice.

Uzročnik bolesti
Gljiva Venturia carpophila.

Simptomi bolesti
Obično 5 do 6 tjedana nakon otpadanja latica na plodovima nastaju pjege maslinaste boje i promjera oko 0,5 mm. One se šire u promjeru od 2 do 5 mm, postaju baršunaste, tamnosmeđe do crne boje i zadržavaju okruglasto ovalni oblik. Prve pjege, kao i najveći broj pjega, nastaje na gornjem dijelu ploda bližem peteljci. Na plodu može biti više pjega koje se s vremenom spajaju pokrivajući manji ili veći dio površine ploda. Plodovi zaraženi u vrijeme intenzivnog porasta pucaju. U nastale pukotine naseljavaju se razne gljivice zbog kojih onda plod trune. Na kori izboja u početku su simptomi jedva vidljivi, a javljaju se u isto vrijeme kad i na plodu.

Biologija bolesti
Primarne zaraze potječu od prezimljenoga micelija u zaraženim izbojima ili na površini lezija. Iz micelija se stvaraju konidiofore koje otpuštaju konidije. Broj konidija je obično najveći u razdoblju od drugoga do šestoga tjedna nakon početka cvatnje. To je i najopasnije razdoblje za zarazu plodova. Infekcija nastaje penetracijom na mjestu gdje dlačice izlaze iz ploda, dok zaraze mladica nastaju u vrijeme njihova intenzivnog porasta.

Uvjeti za ostvarenje infekcije
Sporulacija je brojnija što je relativna vlaga veća. Konidiji klijaju u intervalu temperatura od 15 do 30 °C. Za sporulaciju optimalne temperature su od 25 do 30 °C. Konidiji klijaju pri relativnoj vlazi zraka od 94 do 100%, a optimum za klijanje jest 98 do 100%. Inkubacija na plodovima može trajati 35 do 77 dana, a na listovima oko 8 tjedana. Na mladicama najkraća inkubacija traje 25 dana, ali se simptomi na izbojima mogu pojaviti tek sljedeće godine.

Zaštita od krastavosti plodova
U rezidbi treba odstraniti zaražene izboje, iznijeti ih iz voćnjaka i spaliti. Rezidbom treba krošnju napraviti prozračnom kako se u njoj ne bi zadržavala visoka relativna vlaga zraka koja pogoduje razvoju bolesti. U voćnjacima gdje se bolest pojavljuje učestalije potrebno je provoditi i kemijsku zaštitu. Prskanje se izvodi fungicidima na bazi bakra, dodina, ditianona u intervalima od 12 do 14 dana, ovisno o rosama i učestalosti kiša. Ostala prskanja protiv pepelnice i šupljikavosti lišća sredstvima koja suzbijaju i ovu bolest u prosječnim godinama daju zadovoljavajuću zaštitu.

Trulež jezgre lješnjaka-Nematospora coryli

Ova bolest je proširena kod nas, ali se često mijenja sa simptomima koje uzrokuje Monilia. U etiologiji ove bolesti veliku ulogu imaju stjenice koje uzrokuju dva tipa simptoma.

Bolest napada
Plodove.

Uzročnik bolesti
Gljiva Nematospora coryli.

Simptomi bolesti
Lješnjaci nakon zaraze počinju žutjeti od vrha. Zatim taj dio ljuske (drvenasto usplođe) poprimi smeđu boju. Promjene nastaju i u unutrašnjosti ploda. Promjene na jezgri ovise o tome u kojoj je fazi razvoja nastala infekcija. Kada su ubodi stjenica izvedeni rano (svibanj, lipanj) u vrijeme formiranja jezgre ploda nastaje rano oštećenje jezgre (traumatski pobačaj) koja se dalje ne razvija već pocrni, dolazi do nekroze, jezgra trune i sasuši se, a unutar ljuske i jezgre ostane praznina. S unutrašnje strane ljuske nastaju kapljice smeđe boje. Međutim, ako je izostanak formiranja sjemenke uzrokovan  neparazitskim čimbenicima, kapljice se ne formiraju. U drugom slučaju stjenice ubadaju plod kad je u njemu već formirana jezgra. Tada jezgra postaje žuta ili smeđa, kiselkasta neugodna okusa, a bolest je poznata pod nazivom cimiciato (tal. cimice = stjenica).  Na taj način jezgra gubi svaku prehrambenu i tržišnu vrijednost. Unutrašnjost ploda može biti zaražena, a da se na površini ploda ne primijete promjene.

Biologija bolesti
Gljiva živi na organima lijeske kao saprofit, razmnažajući se pupanjem poput kvasaca. Prilikom uboda u plodove, stjenice na rilu prenose propagule gljive Nematospora coryli uzrokujući pljesnivost i propadanje jezgre. Gljiva se razvija pri temperaturi od 10 do 37 °C.

Zaštita od truleži jezgre lješnjaka
Iz dosad napisanog vidi se da infekcija plodova nejčešće dolazi putem rana pa sve mjere koje smanjuju mogućnost oštećenja plodova smanjuju i mogućnost infekcije. Suzbijanjem stjenica i ostalih insekata koji oštećuju plod smanjuje se zaraza od ove bolesti.

Rak korijenova vrata kruške-Phytophthora cactorum

Ova bolest se rjeđe javlja na kruškama i koštuničavim vrstama voćaka. U Hrvatskoj prvi puta je determinirana u dolini Neretve 1980. godine. Kasnije je ustanovljena i na drugim lokalitetima.

Bolest napada
Vrat korijena.

Uzročnik bolesti
Gljiva Phytophthora cactorum.

Simptomi
Prvi simptomi se ogledaju u promjeni boje u blizini cijepljenog mjesta. Kora na tom mjestu najprije postane crvenkasto-ljubičasta, a na kraju tamnosmeđa. Na prerezu rane vidi se čokoladnosmeđe bolesno tkivo. Prijelaz između bolesnog i zdravog tkiva nije oštar. Bolesno tkivo ima specifičan miris po gorkim bademima. Lišće napadnutog stabla također mijenja boju, novoizraslo je sitnije, a vrhovi izboja se počinju uvijati. Kasnije lišće vene i otpada. Plodovi su sitni i intenzivno su obojeni.

Biologija bolesti
Gljiva živi saprofitski u tlu. Napada i plodove koji dospiju na tlo, a s kapima kiše dospije i na plodove niskih grana. Na napadnutim plodovima tvori sporangije kojima se bolest širi. Prezimljava kao oospora koja se stvara na oboljelim plodovima, ali i na tkivu oboljele kore drveta. U tkivo može prodrijeti samo na mjestima oštećenja. Svojim napadom u kambijalnom sloju uništava provodne snopove što nepovoljno utječe na rast stabla.

Uvjeti potrebni za infekciju
Optimalna temperatura za izlaženje oospora je 25 °C, a kliju već pri 16 °C. Za vrijeme toplog i vlažnog vremena tijekom ožujka i travnja nastupa infekcija.

Zaštita od raka korijenova vrata kruške
Od preventivnih mjera preporučuje se podizanje voćnjaka na prozračnim, propusnim i dobro strukturiranim tlima, sustavno suzbijanje korova kako bi korijenov vrat što kraće bio vlažan. Vrlo važno je odabrati visoko cijepljene sadnice i otpornije sorte i podloge. Oštećenja debla koja nastaju prilikom obavljanja temeljnih agrotehničkih zahvata potrebno je svesti na minimum. Zaražene plodove potrebno je odstraniti iz voćnjaka jer su oni izvor novih zaraza.
Zaražena stabla potrebno je čim prije iskrčiti iz voćnjaka.

Smokva

Smokva je supstropska voćka.Pri izboru proizvodnog prostora treba voditi računa o tome.Područje uspješnog uzgoja smokve proteže se do 400 metara nadmorske visine.Smrzava na -10° do -22°C.Otpornost ovisi o stanju voćke,ishrani,tlu i vlazi.Starija stabla podnose bez većih oštečenja i -16 do -17°C,a mlada zebu već na -8°C.Na slabijim tlima i nakon sušnog ljeta smokve su podložnije smrzavanju.Visoke topline podnose dobro,pa su one poželjne u vrijeme zriobe,ako nema suše.Najbolje plodove smokva daje pri temperaturama od 37 do 38°C,s dovoljno vlage.Za rast i rodnost treba dosta svijetla.To treba znati pri određivanju razmaka sadnje i odabira uzgojnog oblika.Iako je voćka semiaridnih područja,smokva povoljno reagira na navodnjavanje.Za uzgoj joj treba oko 800mm padalina godišnje.U većim,intenzivnim voćnjacima potrebno je osigurati nekoliko navodnjavanja od početka srpnja do kraja kolovoza,radi ravnomjernog rasta,bubrenja,veličine plodova i ukupnog uroda,bez opasnosti od raspucavanja.Sušu dobro podnose odlike Petrovača bijela i Zimnica,a Petrovača crna,Zamorčica i Tiermulica ne.Zbog čestih suša,da bi smo očuvali vlagu i smanjili isparavanja,tlo moramo nastirati organskim tvarima(mulch).

Najbolja su lakša,karbonatna i propusna tla.Na teškim,glinastim tlima plodovi su slabije kakvoće.Nasad na plitkim tlima,s manje hranjiva slabo rodi i ima kraći vijek iskoristivosti.Najbolji rast i rodnost postiže se redovito obrađivanim i plodnim vinogradarskim tlima.Sposobnost tla da očuva vlagu ima najveći utjecaj na količinu i kakviču uroda.Korjenov sustav smokve ima dobru sposobnost prodiranja u dublje i bočne slojeve kroz pukotine tla pronalazeći tako potrebnu vlagu i hranjivo.Tako da završeci korjena znaju biti udaljeni od stabla i do 12 metara.Stablo u povoljnim uvjetima naraste i više od 8 metara.Cvijetovi su u zatvorenim cvatovima.Postoje proljetni,ljetni i jesenski cvat.Plodnju obavi smokvina osica,čija kičinka prezimi u jesenskom cvatu divlje smokve.Plodovi se oblikuju iz oplođenih i neoplođenih cvjetova.

SORTE I PODLOGE

Smokva se razmnožava vegetativno(korištenjem zelenih dijelova) i generativno(iz sjemena).Sadnice se najčešće proizvode ožiljavanjem reznica,a iskusno domaćinstvo može svoj smokovik obnavljati i vlastitim sadnicama.Smokva se može cijepiti na sjemenjak ili na divlju smokvu.Kod nas se uzgaja veliki broj sorti,različitih po vremenu zriobe(dvorotke i jednorotke) i boji kožice ploda(crnice i bjelice).Nekima treba oprašivanje peludom divlje smokve,koji prenosi smokvina osica.Od glavnih sorti gospodarski značaj imaju dvorotke bjelice(petrovača bijela i bjeluša),dvorotka crnica(zlatulja),jednorotka bjelica(zamorčica) i jednorotka crnica(šaraguja),od pratečih sorti dvorotka bjelica(vodenjača),dvorotka crnica(žentile),jednorotke bjelice(modrulja,karginja,zimica,lopudka) i jednorotka crnica(bružetka),a od sporednih ili lokalnih dvorotka crnica(petrovača crna) i jednorotka bjelica.

Petrovača bijela,vrlo rodna,izrazito stolna sorta,najviše se uzgaja u srednjoj i južnoj Dalmaciji,manje uz obalu i na sjevernim otocima.Bujna stabla razviju dva cvata.Prosječan plod prvog cvata ima 60 do 100grama,a drugog 50 grama.Oplođuje se kaprifikacijom.Koža ploda je svijetlozelena,a meso blijedo medeno ružičasto,vrlo sočno,ugodno slatko.Plodpvi se sortiraju odmah nakon berbe(u voćnjaku),jer zbog velike sočnosti ne podnose dulji prijevoz i rukovanje.Odlika se preporučuje za uzgoj na plodnim tlima u blizini večih potrošačkih,turističkih središta.

Bjeluša,vrlo raširena u dolini Neretve,južnoj i srednjoj Dalmaciji,bujnoga je stabla,obilno rodi,a cvate dva puta.Proljetni cvat od degeniriranih ženskih cvijetova,omesnati i izraste do normalne veličine,ali nikada nije jestiv.Ljetni cvat razvije jestiv plod,produljen kratkim vratom,prosječne težine 40 do 70 grama.Dozrijeva u prvoj dekadi kolovoza,a razdoblje zriobe je kratko(mjesec dana).Plodovi su dobre kakvoće,prikladni za prijevoz i potrošnju u sviježem stanju i sušeni.

Zamorčica je naša najbolja i najraširenija sorta.Uzgaja se duž cijele obale,a najviše na Krku,Hvaru i Korčuli,oko Metkovića i u dolini Neretve do Mostara.Naši iseljenici su je raširili Kalifornijom.Otporna je na sušu i hladnoću,bujna je i rodna,odlikuje se odličnim plodovima za potrošnju u svježem stanju i za sušenje.Tipična je jednorotka s degeneriranim ženskim cvjetovima.Kruškoliki plod ima duguljasti vrat,tanku svijetlozelenu kožicu,a žućkasto zelenu u vrijeme dozrijevanja.Meso je sočno i slatko,ugodne arome.Suhi plodovi ove odlike su vrlo cjenjeni zbog nježne,tanke kožice i mekog finog mesa.Plodovi su sitniji od drugih gospodarski značajnih sorti.Da kožica ne bi tamnila nakon sušenja,prije sušenja se sumpori.Preporučuje se za uzgoj na dubljim,plodnim tlima koja dobro gospodare vlagom.

Šarguja je najbolja od crnica jednorotki,proširena je u južnoj Dalmaciji,a najviše na Korčuli i u Konavlima.Preporučuje se za tržišni uzgoj.Stabla su srednje bujna i vrlo rodna.Uspijeva i na manje plodnim tlima.Okruglasto plosnati,sivo crveno ljubičasti plodovi dozrijevaju od polovice kolovoza do polovice listopada,a nakon prvih jesenskih kiša skloni su raspucavanju.Dobri su svježi,a sušeni zbog debele kožice slabije kakvoće od zamorčica i bjeluša.Sočno,vrlo slatko,kiselkasto meso je bijelo žuto,u sredini intenzivno crveno.

SUSTAVI UZGOJA

Nekada se preporučivao uzgoj smokava u združenoj sadnji s vinovom lozom ili maslinom.Vinova loza posađena između redova smokve,davala je značajan prihod do pune rodnosti smokvi,kada bi ju njezine krošnje zasjenile i smanjile joj urod.Nakon 20 godina loza bi propadala,a smokvik bi ostajao još 25 do 30 godina u punoj rodnosti.Pri sadnji s maslinama smokve su se sušile nakon 30 do 40 godina,a masline bi se iskorištavale još znatno duže.

Intenzivno,namjenjeno tržištu,smokva se najviše uzgajala slobodne,prirodno oblikovane krošnje,a preporučuje se oblik popravljene vaze s tri osnovne kosturne grane.Visina debla za bujne sorte je 100,a za manje bujne 60 do 80cm.Gustoća sklopa ovisi o bujnosti sorte i plodnosti tla.Zbog poluekstenzivnog uzgoja ili združene sadnje s maslinom i vinovom lozom,ranije se sadilo na veće razmake(od 7x6 do 10x10 m).Novi voćnjaci smokava se sade s razmakom od 6 m između redova i od 4 do 5 m u redu(od 330 do 460 stabala po hektaru).Gusti sklop daje ranije i prosječno veće urode.

ODRŽAVANJE SMOKOVIKA

Smokovik treba tri do četiri puta godišnje kositi i nastirati.Gnoji se sa 150 do 300kg fosfornog i 200 do 400 kg kalijeva gnojiva.Ore se samo kad se sijanjem obnavlja zeleni pokrov.U aridnijim područjima nastire se sijenom i slamom.Rezidbom se potpomaže oblikovanje krošnje,jer smokva prirodno dobro oblikuje krošnju i ima grane odklonjene pod većim kutom.Pri rezidbi se ne trebaju rezati deblje grane koje teško zacjeljuju,jer se povećava opasnost od truleži ili nekroze tkiva.Zato se krošnja oblikuje redovito,prije kretanja vegetacije,samo rezanjem tanjih izboja.

ŠTETNICI I BOLESTI

Češće bolesti smokve jesu šupljikavost(Phillosticta sycophilia) i hrđa lista(Uredo fici).Od štetnika nalazimo smokvinu buhu(Homotoma ficus),smokvina moljca(Simaethis nemorana),smokvina medića(Ceroplastes rusci),mediteransku voćnu muhu(Ceratitis capitata),cvrčke(Empoasca flavescens),te smokvina podkornjaka(Hypoborus ficus).

Zbog utjecaja kiše,vjetra,sunca,mraza i dugotrajne suše plod puca,nastaju sunčane ožegotine,oštećenja od mraza.Zaštitu provoditi prema ekološkim principima ili integrirano ovisno o opredjeljenju uzgajivača.

Rak korijenova vrata jabuke

Ova bolest se najčešće javlja na jabuci, nešto rjeđe na kruškama i koštuničavim vrstama voćaka. U Hrvatskoj prvi puta je determinirana u dolini Neretve 1980. godine. Kasnije je ustanovljena i na drugim lokalitetima.

Bolest napada  
Vrat korijena. 

Uzročnik bolesti
Gljiva Phytophthora cactorum.

Simptomi bolesti
Prvi simptomi se ogledaju u promjeni boje u blizini cijepljenog mjesta. Kora na tom mjestu najprije postane crvenkastoljubičasta, a na kraju tamnosmeđa. Na prerezu rane vidi se čokoladnosmeđe bolesno tkivo. Prijelaz između bolesnog i zdravog tkiva nije oštar. Bolesno tkivo ima specifičan miris po gorkim bademima. Lišće napadnutog stabla također mijenja boju, novoizraslo je sitnije, a vrhovi izboja se počinju uvijati. Kasnije lišće vene i opada. Plodovi su sitni i intenzivno su obojeni.

Biologija bolesti
Gljiva živi saprofitski u tlu. Napada i plodove koji dospiju na tlo, a s kapima kiše dospije i na plodove niskih grana. Na napadnutim plodovima tvori sporangije kojima se bolest širi. Prezimljava kao oospora koja se stvara na oboljelim plodovima, ali i na tkivu oboljele kore drveta. U tkivo može prodrijeti samo na mjestima oštećenja. Svojim napadom u kambijalnom sloju uništava provodne snopove što nepovoljno utječe na rast stabla.

Uvjeti potrebni za infekciju
Optimalna temperatura za izlaženje oospora je 25 °C, a kliju već pri 16 °C. Za vrijeme toplog i vlažnog vremena tijekom ožujka i travnja nastupa infekcija.
Zaštita od raka korijenova vrata
Od preventivnih mjera preporučuje se podizanje voćnjaka na prozračnim, propusnim i dobro strukturiranim tlima, sustavno suzbijanje korova kako bi korijenov vrat što kraće bio vlažan. Vrlo važno je odabrati visoko cijepljene sadnice i otpornije sorte i podloge (vrlo osjetljive podloge su MM106, M26 i M7). Oštećenja debla koja nastaju prilikom obavljanja temeljnih agrotehničkih zahvata potrebno je svesti na minimum. Zaražene plodove potrebno je odstraniti iz voćnjaka jer su oni izvor novih zaraza.
Zaražena stabla potrebno je čim prije iskrčiti iz voćnjaka.

Krastavost kruške-Venturia pyrina

Krastavost ili fuzikladij kruške ekonomski je izuzetno važna bolest jer stvara najveće teškoće proizvođačima ove voćne vrste. Rasprostranjena je po cijelom svijetu, ali veće probleme stvara u Europi i Japanu. Sorte osjetljivije na krastavost mogu pretrpjeti čak 100% gubitka uroda. Krastavost kruške podsjeća na krastavost jabuke u gotovo svim aspektima. Razlike su u tome što kod krastavosti kruške, pjege nastaju u pravilu s donje strane lista,  zaraza lista javlja se vrlo rano dok je još uvijen zbog čega su pjege locirane uz glavnu žilu, ranu i jaku zarazu plodova prate jake deformacije i raspucavanje tkiva (izraženije nego kod jabuke) te parazit krastavosti kruške često prezimljava na kori mladih izboja zbog čega i nastaju rane zaraze.

Bolest napada

Listove, cvjetove, plodove, mlade izboje.

Uzročnik bolesti
Gljiva Venturia pyrina.

Simptomi
Već u rano proljeće javljaju se simptomi na licu zaraženog lišća u obliku maslinastozelenih, okruglih pjega (krasta) koje kasnije poljubičaste i pocrne. Kasnije se iste pojavljuju i na plodovima. Potrebno je naglasiti da zbog površinske voštane kutikule lišće kruške je otpornije na krastavost od plodova koji mogu biti potpuno uništeni. Zbog posebne morfološke građe, lišće kruške početkom svibnja bude gotovo uvijek zdravstveno ispravno. Uslijed zastoja u porastu tkiva unutar pjege, zaraženo lišće počinje se deformirati. Na mladim zaraženim izbojima javljaju se najprije sitni, ovalni plikovi na kori koji kasnije pucaju i nastaju rak-rane. To se najčešće dešava kod osjetljivih sorata. Takvi zaraženi mladi izboji uzrokovati će odumiranje pupova sljedećeg proljeća.
Na krastavost najosjetljiviji su tek zametnuti plodovi. Simptomi na plodovima u početku su slični onima na lišću. Javljaju se čađave okrugle pjege unutar kojih je rast tkiva usporen što dovodi do jače deformacije plodova. Na već razvijenim plodovima bolest se manifestira u vidu sitnih pjega koje se ne šire. Zaraženo tkivo unutar pjega puca i time se omogućuje razvoj raznih gljivica koje uzrokuju trulež.

Biologija bolesti
Gljivica prezimljava na zaraženom otpalom lišću na tlu ili u obliku micelija na zaraženim mladim izbojima. Na otpalom lišću tijekom zime razviju se pseudoteciji iz kojih se u proljeće, krajem ožujka ili u travnju i svibnju,  oslobađaju zrele askospore koje nošene vjetrom omogućuju primarnu zarazu u voćnjaku. Da bi askospore proklijale, lišće mora biti vlažno. Kad askospora proklije daje začetak micelija koji prodire pod kutikulu lista, dok se u plodu i mladim izbojima micelij razvija kroz intercelulare dublje u tkiva. Micelij razvija kratke i jednostavne konidiofore zagasite boje na čijim vrhovima se stvaraju konidije. Kad prva stvorena konidija otpadne, na njenom mjestu nastaje nova konidija i tako neprekidno. Konidije predstavljaju izvor sekundarne zaraze u toku vegetacije. One se stvaraju u neposrednoj blizini pupova. Stoga mogu lako zaraziti tek zametnute listove u pupu. Kasnije se ta pojava opaža kao tamne uzdužne pruge u sredini lista. Odvajanje konidija od konidiofora uvjetovano je također prisustvom vode. U jesen kada zaraženo lišće padne na tlo počinje se formirati pseudotecij i krug se zatvara.

Uvjeti potrebni za primarnu infekciju
Za klijanje askospora lišće mora biti vlažno, a kasnije već 95%-tna relativna vlaga pospješuje zarazu. Vrijeme potrebno askosporama da prokliju produljuje se sa starošću lišća te ovisi o temperaturi; potrebna su im oko 24 sata pri temperaturi 7 °C, a do 10 sati pri temperaturi 24 °C da prokliju.

Zaštita od krastavosti
Najbolji uspjesi u suzbijanju krastavosti postižu se preventivnom zaštitom u rano proljeće (već u fazi mišjih ušiju) bakrenim fungicidima, obzirom da kurativna primjena triazolnih pripravaka daje slabije rezultate. Drugo tretiranje potrebno je obaviti neposredno pred fenofazu rozih glavica i to fungicidima na bazi kaptana, mankozeba ili dodina. Razmaci između prskanja tijekom travnja obično su kraći, a produžavaju se u svibnju i najduži su u lipnju. Sistemike je preporučljivo koristiti samo na osnovi prognoze i praćenja infekcije i to u vrijeme cvatnje pa do kraja lipnja.

Palež cvijeta, izboja i trulež plodova breskve-Monilia laxa

Ova bolest parazitira na mnogim voćnim vrstama. Ubraja se u najvažnije bolesti breskve.

Bolest napada
Cvjetove, izboje, plodove.

Uzročnik bolesti
Gljiva Monilia laxa.

Simptomi bolesti
Znakovi bolesti pojavljuju se na cvjetovima i rodnim izbojima koji se očituju kao palež. Latice poprime svijetlosmeđu boju. Dovoljno je da bude zaražen jedan cvijet pa da se osuši više obližnjih cvjetova. Listovi uz cvijet postaju vodenasti i imaju svijetlosmeđu boju i mlohavo vise kao zastavice. U osjetljivih sorata nastaju rak-rane na izbojima. Posljedica je venuće cijelog izboja. U našem podneblju, mladi su plodovi rijetko napadnuti. Infekcija nastaje na plodovima koji su oštećeni. Početni simptom je pojava male vodene pjege koja uskoro poprimi smeđu boju. Pjega postaje sve veća dok ne zahvati cijeli plod. Još prije nego cijeli plod bude zahvaćen, na njemu se javlja obilna sporulacija u obliku koncentrično poredanih malih jastučića sivkaste boje.

Biologija bolesti
Uzročnik najčešće prezimljuje u zaraženim mumificiranim plodovima u krošnji ili na tlu. Kod nekih voćaka važan je izvor zaraze micelij koji prezimljuje u rak-ranama drvenastih izboja. U njima nastaje sporulacija. Nastale konidije raznosi vjetar i kiša. Konidiji dospjeli na cvijet klijaju te mogu zaraziti bilo koji dio cvijeta. Nakon pojave prvih simptoma na cvjetovima, zaraza se širi tijekom vegetacije konidijima.

Uvjeti za ostvarenje infekcije
Optimalni uvjeti za infekciju i napredovanje parazita unutar tkiva jest relativna vlaga zraka iznad 85% i temperature od 22 do 28 °C. Inkubacija traje 3 do 6 dana. Infekcija se redovito ostvaruje preko rana, a kod breskve se može još dodatno i kroz mjesta oštećenih dlačica na plodu.

Zaštita od paleži cvijeta, izboja i truleži ploda
Tijekom zime potrebno je rezom odstraniti sve zaražene izboje. Obavezno treba skinuti mumificirane plodove iz krošanja i s tla i iznijeti ih iz voćnjaka ili zaorati. Potrebno je  na vrijeme obaviti prorjeđivanje plodova kako bi se smanjila dodirna površina između plodova, a time i oštećenje plodova. Potrebno je suzbijati štetnike koji oštećuju plodove te smanjiti mehaničke ozljede. Poznate su razlike u osjetljivosti pojedinih sorata tako da broj zaštita treba prilagoditi osjetljivosti sorte. Za zaštitu cvijeta registrirani su pripravci na osnovi djelatnih tvari iprodiona, karbendazima, prokloraza, procimidona te kombinacije boskalida i piraklostrobina. Broj prskanja koji se treba provesti je 1 do 3, početkom cvatnje, u punoj cvatnji i nakon cvatnje. Za zaštitu plodova kod nas su registrirani fungicidi na osnovi kaptana (karenca 21 dan) i fenheksamida (karenca 4 dana).

Savijač kore (Enarmonia formosana Scop.)

Štetnik je drveta odnosno kore. Najčešće napada trešnju i šljivu.

Savijač kore  Enarmonia formosana prvi put je primijećen 1989. u Richmondu, British Columbia, a 1991. otkrio ga je Američki Washington State Department za poljoprivredu blizu mjesta Blane, Whatcom Country. Dugogodišnji je štetnik Europe, podaci o ovom štetniku u Europi datiraju iz 1837.
Štetnik je drveta odnosno  kore. Najčešće napada trešnju i šljivu no može napasti i druge voćne vrste kao što su jabuka, marelica, nektarina, breskva, kruška i dunja.Štetnik ima dvije generacije godišnje. Leptiri lete od svibnja do rujna. Raspon krila odraslog oblika je 15-18mm, izgleda kao jabučni savijač, no mnogo bogatije ukrašen, tamno smeđe do sjajno crno-ljubičaste boje krila. Ima karakteristične crne crte po krilima.  Jajašca su okrugla u prosjeku 0,7 mm, spljoštenog i lagano kupolastog oblika, mliječno bijele do crvene boje nakon 2-3 dana. Jajašca su odložena samostalno ili u grupama i to najčešće na mjestima prijašnjih ozljeda. Svaka ženka izlegne otprilike 90 jajašaca. Razvoj do ličinke traje dva do tri tjedna.



Lličinke su blago smeđa do tamno roza sa tamnijom glavom i dlačicama po tijelu. Ličinka je veličine od 8-11 mm, ima pet razvojnih stadija, prezimljuje ispod kore između drugog i petog stadija. Pri temperaturama iznad točke smrzavanja hrani se i tijekom zime, a u potpunosti se razvija do početka proljeća kada se kukulji u svilenkasti zapredak, najčešće na mjestu gdje se ličinka prije hranila. Zapredak je često isprepleten sa izvana formiranom frass- tubom  (usitnjena tvorevina izmeta insekta pomiješana sa drvenastim prahom od bušenja, slika 2).Kukuljica je 7-9 mm, svijetlo smeđa s dlačicama na dorzalnoj strani abdomena. 
U Europi je period kukuljenja  moguć od travnja pa do kasnog kolovoza i traje otprilike dva tjedna. Prezimljuje ličinka ispod kore.

Štete

Ličinka prvog stadija hrani se u prostoru između kore i tvrdog dijela drveta, dok se ličinka drugog i ostalih stadija hrani radeći nepravilne tunele između kore i kambija, no ne ulaze u drvo. Zaraze se lako uočavaju iznad debla kao crvenkasto-narančaste tvorevine, nastale kao produkt bušenja i izmeta obično blizu ulaza ličinke u drvo. Ličinka ishranom direktno radi štete jer reducira i onemogućava prolazak hranjiva u korijen, što uzrokuje pucanje i oslabljivanje kore, te izlučivanje gumaste smole na tim mjestima. Najviše su napadnuta mjesta prijašnjih oštećenja. Indirektne štete očituju se u stvaranju pogodnog staništa za sekundarne štetnike, kao što su potkornjaci i gljive čime drvo postaje osjetljivo na smrzavanje, što može rezultirati i potpunim odumiranjem stabla.

Mjere zaštite
Kao preventivna mjera zaštite preporuča se održavanje dobrog stanja stabala i voćnjaka. Redovno održavanje voćnjaka odstranjivanjem korova oko stabala, te se blizu voćnjaka ne preporuča saditi smreku ili slično drveće. Izbjegavati mehanička oštećenja pravilnom i pažljivom rezidbom, kao i općenito izbjegavanje mehaničkih oštećenja koje mogu nastati od žica u intenzivnim nasadima.
Poznato je da parazitske osice mogu biti vrlo učinkovite pri biološkom načinu suzbijanja. Parazitska osica odlaže svoja jaja u ličinku i na taj način uništava štetnika.
Mješavina feromona za savijače koristi se za detekciju leta leptira, te se u voćnjak postavljaju od travnja do rujna.

Smeđa trulež plodova jabuke-Monilia fructigena

Smeđa trulež plodova najznačajniji je prouzročitelj truleži jezgričavog voća, najčešće jabuka i krušaka, a može napasti i koštičavo voće, šljive i trešnje. Ova bolest nanosi ogromne štete, pa može uništiti od 50% pa čak do 75% uroda.

Bolest napada

Plodove.
  
Uzročnik bolesti
Gljiva Monilia fructigena.

Simptomi bolesti
Plodovi mogu biti zaraženi od faze zametanja do faze berbe, a i kasnije u skladištu. Na mjestu zaraze, što je najčešće kožica jabuka ili krušaka, pojavljuju se najprije zelenkastožute a kasnije svijetlosmeđe koncentrične pjege koje se brzo povećavaju i zahvaćaju veći dio ili čitav plod. Tkivo mesa ispod pjege truli i potpuno propada. Napadnuti plodovi bivaju potpuno prožeti micelijem gljivice i uslijed gubitka vode smežuraju se i naboraju. Njihovo unutrašnje tkivo je najprije spužvasto, zatim očvrsne, ali zadrži plutastu konzistenciju. Takvi plodovi ostaju pričvršćeni za grane i grančice ili padnu na tlo, a nazivaju se „mumije“. One se moraju obavezno ukloniti iz voćnjaka jer uzrokuju pojavu Monilia laxa. Na trulom dijelu ploda, javljaju se bradavičaste, sivosmeđe nakupine konidija koje se više-manje pojavljuju u koncentričnim krugovima.

Biologija krastavosti
Gljivica prezimi u plodovima u obliku micelija. U proljeće iz micelija se razvijaju jastučići koji sadrže konidije. Pomoću vjetra, kiše ili insekata, konidije se prenose na mlade i zrele plodove uzrokujući male i smeđe lezije koje postepeno prekrivaju cijelu površinu kožice ploda. Nakon dva prezimljenja, pseudo sklerociji u „mumificiranim“ plodovima proizvode apotecije s askusima i askosporama.
Osjetljivost plodova na napad smeđe truleži se povećava sa zrelošću plodova. Konidije gljive pomoću klijavih cjevčica najčešće prodiru u plodove kroz rane uzrokovanih insektima, tučom. Povremeno penetracija u plodove je moguća kroz puči ili izravno kroz kutikulu.
Gljivica raste intercelularno i kroz sekreciju enzima uzrokuje maceraciju i posmeđenje napadnutog tkiva. Stoga cijeli plodovi mogu potpuno otruliti u samo par dana.

Uvjeti potrebni da se ostvari infekcija
Dugo se smatralo da je gljivica Monilia fructigena, uzročnik smeđe truleži plodova jabuka i krušaka, zapravo parazit rana (npr. od tuče, uzročnika crvljivosti i sl.). No pokazalo se da dugotrajno vlaženje plodova, visoka vlažnost zraka i jači potencijal bolesti (veliki broj spora) mogu izazvati i izravne infekcije kroz neoštećeno tkivo. Također su moguće i naknadne infekcije tijekom skladištenja posebno u priručnim prostorijama, kao što su podrumi, u slučaju da je temperatura zraka previsoka za čuvanje jabuka.
Ova bolest se posebno naglo širi iza dugotrajnih kiša koje se jave iza dugog i toplog razdoblja jer plod naglo buja što uzrokuje stvaranje sitnih pukotina koja su ulazno mjesto za infekciju gljivicom. Infekcija se javlja pri temperaturama od 24 do 28 °C i relativnoj vlažnosti zraka od 75%. Također, svako mehaničko oštećenje uzrokovano vremenskim nepogodama ili napadom insekata potpomaže razvoj ove bolesti.

Zaštita od smeđe truleži 
Mjere za suzbijanje ove bolesti sastoje se prije svega od indirektnog suzbijanja koje uključuje  suzbijanje štetnih insekata i drugih bolesti koje oštećuju plodove. U proljeće je potrebno sakupiti sve mumificirane plodove koji se unište. Skladišta je potrebno održavati čistima.
Što se tiče kemijske zaštite, preporučuju se sredstva na bazi triflorina, trifloksistrobina, pirimetanila i fenheksamida. Pri tome bitno je da se vodi račun o karenci zaštitnog sredstva.

Žuta hrđa izboja i lista kupine-Kuehneola uredinis

Ova hrđa u nas je postala problem nakon uvođenja u proizvodnju kupina bez trna. Prisutna je u svim područjima u kojima se uzgajaju kupine bez trnja. Rani napadi mogu uzrokovati prijevremeni gubitak listova što ima za posljedicu nedovoljno sazrijevanje izboja i njihovo izmrzavanje tijekom zime.

Bolest napada
Stabljiku, list, rijetko plod.

Uzročnik bolesti
Gljiva Kuehneola uredinis.

Simptomi bolesti
Najočitiji simptomi nastaju na izdancima. Tijekom zime i ranog proljeća na izdancima se mogu primjetiti nabrekline na kori nešto tamnije purpurne boje. Na tim mjestima u travnju i svibnju kora počinje pucati. Pukotine su eliptičnog oblika i dužine 3 do 5 mm. U pukotinama nastaju uredosorusi iz kojih se rasipaju uredospore poput zlatnožutoga praha. Po jednom izboju može biti više pukotina s uredosorusima koji se katkad spajaju i mogu biti dugi i do nekoliko cm.
Na naličju listova, obično u lipnju ili kasnije, nastaju sitne okruglaste žute nakupine. Od jakih zaraza na listovima, koje kod nas nisu česte, lišće žuti i otpada. Pred kraj vegetacije na naličju lišća između uredosorusa formiraju se teliosorusi svjetlije žute boje. Ecidiji nastaju većinom na gornjoj strani lista ili na izbojima. Smješteni su uz žile i na izbojima u velikim elipsastoprstenastim nakupinama koje okružuju spermagoniji u obliku koncentričnoga prstena.

Biologija bolesti
To je hrđa s punim ciklusom na istom domaćinu. Teliospore su odmah nakon nastanka klijave pa nastaje bazidij na kojem se formiraju bazidiospore. Bazidiospore mogu još u jesen zaraziti izboje i listove. Na mjestima infekcije nastaju spermagoniji sa spermacijima, a zatim ecidiji s ecidiosporama. S praktičarskog aspekta važan način prezimljenja je micelij. On perenira u izboju iz jedne u drugu vegetaciju dajući u proljeće uredospore. Uredospore raznose zarazu tijekom vegetacije.

Zaštita od žute hrđe izboja i lista kupine
Potrebno je izbjegavati sadnju vrlo osjetljivih sorata kao što su Thornfree i Evergreen. Važan zahvat je i rezidba te spaljivanje zaraženih izboja nakon obavljene berbe. Preventivno prskanje protiv kompleksa bolesti treba započeti pred kretanje vegetacije, a može se nastaviti do cvatnje jednim od fungicida na bazi bakra. Specifičnu zaštitu treba započeti u proljeće čim se primijete prvi simptomi. Djelotvorni su bitertanol, ciprokonazol, propikonazol koji djeluju i na lisne hrđe.

Pepelnica lijeske-Phyllactinia guttata

Pepelnica lijeske je prvi patogen registriran na lijeski kod nas. Štete nanosi osim na lijesci i na dudu, pistaciji te brojnim drugim šumskim vrstama. Štete su obično neznatne, ako se pepelnica javi kasno u vegetaciji. Međutim, kada se bolest pojavi ranije, prije berbe, štete mogu biti tolike da ekonomski opravdavaju zaštitu.

Bolest napada
Listove.

Uzročnik bolest
Gljiva Phyllactinia guttata.

Simptomi bolesti
Najčešće se javljaju  od sredine kolovoza pa do listopada. U vlažnijim godinama i depresijama simptomi se mogu pojaviti i ranije. S gornje strane plojke nastaju prljavobijele zone koje tvori micelij i oidiji. List na tim mjestima može nekrotizirati. Na istom mjestu samo na naličju lista nastaje rahla, pepeljasta prevlaka koja se postupno širi i može prekriti cijelo naličje. U mreži micelija formiraju se svijetlosmeđi kleistoteciji koji kasnije pocrne. Može nastati nekroza zaraženih dijelova lista, a ako je napadnut veći dio plojke cijeli list će se osušiti.

Biologija bolesti
Gljiva prezimi u obliku kleistotecija. U proljeće kleistoteciji pucaju, a iz askusa se oslobađaju askospore koje su izvor primarnih zaraza. Gljiva može prezimiti i u obliku micelija u pupovima pa je to još jedan izvor primarnih infekcija. Tako su oidiji odgovorni za primarne i sekundarne infekcije. Nakon pojave prvih simptoma i oidija  vjetar prenosi oidije na novo lišće tijekom cijele vegetacije. Vlaga od 70 do 80% pogoduje razvoju parazita.

Zaštita od pepelnice lijeske
Za jakih zaraza djelotvornim su se pokazali fungicidi na bazi fenarimola, penkonazola, sumpora, meptildinokapa i strobiluruna.

Bakterioze lijeske- Xanthomonas arboricola pv. corylina i Pseudomonas syringae pv. avellanae

Simptomi dviju bakterioza koje se javljaju na lijesci su dosta slični. Jedna bakterioza naziva se bakterijska palež lijeske (Xanthomonas arboricola pv. corylina), a druga bakterijski rak lijeske (Pseudomonas syringae pv. avellanae). Bakterioze napadaju sve dijelove biljke i pojavljuju se u obliku tamnih pjega i stvaraju rak-rane na granama. Na zaraženim mjestima javlja se karakterističan, bakterijski iscjedak. Posljedica napada ovih dviju bolesti jest sušenje pojedinih dijelova biljke, a ponekad i cijelih stabala. Pojava bolesti je intenzivnija u vlažnim i kišovitim godinama.

Zaštita od bakterioza lijeske
Infekcija se može smanjiti uklanjanjem zaraženih dijelova biljke (grana), ali to nije dovoljno pa se primijenjuju i fungicidi na bazi bakra prije i na samom početku kretanja vegetacije u vrijeme otvaranje pupova. Ako je potrebno, može se provesti još jedno tretiranje krajem ljeta i početkom jeseni nekim organskim fungicidima na bazi mankozeba, metirama i kaptana. U Hrvatskoj nema registriranih fungicida za ove bolesti.

Šupljikavost lista marelice-Stigmina carpophill

Kod nas se ova bolest javlja rjeđe nego na drugim koštičavim voćkama pa su i štete manje.

Bolest napada
Listove i plodove.

Uzročnik bolesti
Gljiva Stigmina carcophilla.

Simptomi bolesti
Bolest se javlja na listovima u obliku malih, okruglih pjega crvenkastosmeđe boje. Pjege se povećavaju i mogu se spojiti. Tada pjege i perforacije na listu više nemaju okruglast oblik. Tkivo unutar pjege nekrotizira i ispada pa listovi ostaju šupljikavi. Kod kasnih zaraza pjege se javljaju, ali nekrotizirane zone ne ispadaju. Jako zaraženi listovi mogu otpasti, ali to se kod nas rijetko događa, osim u slučaju ako je zaražena peteljka lista. Tada će list otpasti. Na površini ploda javljaju se male, okruglaste, purpurne, malo uzdignute pjege koje u sredini nekih sorata mogu nekrotizirati.

Biologija bolesti
Gljiva može prezimiti u pupovima i izbojima zaraženim u prethodnoj vegetaciji ako je zima blaga. Također, može prezimiti i na otpalom zaraženom lišću. Iz konidiofora nastaju konidiji koji se lako odvajaju samo uz prisutnost vode, a dalje ih raznose vjetar i kiša. Konidij dospio na biljne organe može preživjeti i do nekoliko mjeseci. Nakon vlaženja proklije samo jedna ili dvije stanice konidija, dok će ostale proklijati kod sljedećeg vlaženja.potrebno je najmanje 24 sata neprekidnog vlaženja kako bi se ostvarila jača infekcija. Konidiji mogu klijati već na 2 do 4 °C. Infekcije na listu nastaju i na licu i na naličju, ali je naličje lista podložnije infekciji. Infekcija se ostvaruje izravnom penetracijom kroz puči i ožiljke nastale nakon otpadanja listova. Tijekom godine može doći do većeg broja infekcija što ponajviše ovisi o kišama jer se gljiva razvija unutar temperatura od 2 do 30 °C. Zbog visokih temperatura i odsutnosti kiša, tijekom ljetnog perioda nema infekcija, ali nastaju kasnije u kišnim razdobljima jeseni i početka zime.

Uvjeti za ostvarivanje infekcije
Optimalna temperatura od 20 do 23 °C uz prisutnost vode. Inkubacijsko razdoblje traje 5 do 14 dana. Primarne infekcije na listovima mogu se ostvariti već u doba njihova otvaranja.

Zaštita od šupljikavosti lista marelice
Infektivni potencijal se smanjuje rezidbom zaraženih izboja tijekom zime i njihovim iznošenjem iz voćnjaka. Osim toga, potrebna je i primjena fungicida. Kasna jesenska prskanja fungicidima na bazi bakra pružaju zaštitu od eventualnih infekcija tijekom zime.iprodion, primijenjen protiv gljive Monilia ima izraženo postrano djelovanje na parazita Stigmina carpophilla. Sljedeće prskanje treba provesti nakon zametanja plodova i u jesen. U vrijeme kišnih jeseni koriste se fungicidi na bazi kaptana i tolilfluanida.

Ispucala kora marelice-Phomopsis perniciosa

Ova bolest napada voćke iz roda Prunus, a posebno marelicu, te orah, jabuku i krušku.

Bolest napada
Lišće, peteljke listova, plodove, grane.

Uzročnik bolesti
Gljiva Phomopsis perniciosa.

Simptomi bolesti
Na listovima i peteljkama listova javljaju se pjege. One na listovima su okružene svjetlijom zonom. Može doći do deformacije lista. Na većem broju listova mogu se uočiti sitne, smeđe, nekrotične točke. Zaraženi listovi tijekom srpnja i kolovoza otpadaju sa stabla. Na plodovima se javljaju ljubičaste do plave pjege koje kasnije razvojem postanu smeđe boje. Inficirani plodovi imaju neugodan miris. Parazitirani dijelovi ploda se smežuraju. Tijekom proljeća duž grana nastaju ovalne do eliptične, nepravilno raspoređene pjege plavoljubičaste, a katkada tamnosmeđe do crne pjege. Na debljim suhim granama formiraju se u velikom broju piknidi. Unutrašnji dio zaražene grane trune.

Biologija bolesti
Iz piknida u žutoružičastoj želatinoznoj masi oslobađaju se dva tipa tipa konidija. Oni se masovno oslobađaju po vlažnom i toplom vremenu.

Zaštita od ispucale kore
Važna mjera zaštite jest zimsko prskanje bakrom. Ne provodi se specifičan program zaštite nego se zaštita protiv ove gljive uklapa u osnovni program zaštite.

Kestenjasta pjegavost izdanka maline -Didymella applanata

Gljiva parazitira na Rubus vrstama. Kod nas najveće štete nastaju na malini i kupini. Znatnije štete primijećene su kod nas nakon podizanja većih nasada.

Bolest napada
Listove, izdanke.

Uzročnik bolesti
Gljiva Didymella applanata.

Simptomi bolesti
Promjene na biljkama uočavaju se krajem lipnja i početkom srpnja. Simptomi se javljaju na listovima jednogodišnjih izdanaka. Promjene počinju od ruba lista i šire se prema glavnoj žili pa lezija poprimi trokutasti oblik tamnosmeđe boje i žućkasta ruba. Češće su napadnuti stariji listovi, listovi u sjeni, biljni dijelovi bliži tlu i izloženiji rosi. Širenjem parazita u listu nastaje prijevremeno sušenje lišća. Preko peteljke zaraza se širi u izboj. Na izboju se oko spavajućega pupa u pazušcu peteljke lista pojavljuju pjege. One su nešto tamnije zelene boje od okolnog zdravog tkiva. Kasnije postaju purpurne i u završnoj fazi kestenjastosmeđe, katkad zonirane, prikrivajući veći ili manji dio između nodija. Eliptičnog su oblika. Ako pjega prstenasto zahvati izboj on se suši. U jesen kada mladice počnu odrvenjavati simptomi su slabije uočljivi. Tijekom zime dio kore odumire te poprimi srebrenkastu boju. Na tim dijelovima vidljive su crne kuglice uronjene u tkivo kore. Kora puca i ljušti se s izboja. Pupovi na zaraženim izbojima preživljavaju, ali sljedećeg proljeća najčešće ne potjeraju, a ako potjeraju ostaju kržljavi.

Biologija bolesti
Gljiva prezimljuje u obliku micelija u zaraženim izbojima ispod kore te u obliku pseudotecija i piknida. Piknidi su prisutni gotovo tijekom cijele godine, a piknospore se oslobađaju od ožujka do studenoga pa se smatra da one uzrokuju primarne infekcije na listovima. Tijekom proljeća i ljeta stvara se dosta pseudotecija s askosporama. U pseudoteciju askospore se formiraju u travnju, ali se najveći broj askospora oslobađa tijekom svibnja i lipnja. Za kišnih vremena nastupa emisija askospora, a piknospore se oslobađaju za vrijeme visoke relativne vlažnosti kao i za vrijeme kiša. Zaraze su veće ako su izdanci dulje izloženi vlazi.

Zaštita od kestenjaste pjegavosti izdanka maline
Jedna od mjera zaštite jest sadnja manje osjetljivih sorata. Pri sadnji treba izbjegavati položaje na kojima se dugo zadržava vlaga te redove u nasadu valja položiti u smjeru vjetrova. Nakon berbe izboje sa simptomima treba odrezati i spaliti. U zimskom prskanju koriste se fungicidi na bazi bakra. Nakon toga slijedi prva zaštita koju treba početi kada su izdanci dugi 15 do 20 cm. U Hrvatskoj nije registriran niti jedan fungicid za suzbijanje ove bolesti na malini.

Uloga pojedinih elemenata u razvoju voćke

Kako bi smo izvršili pravilnu gnojidbu potrebno je poznavati sve pojave koje se pojavljuju na vočkama pri višku ili pomanjkanju pojedinih elemenata.
Dušik djeluje na rast,veličinu i boju lista.To je element koji je najvažniji u reguliranju rasta i rodnosti,a njime su najbogatiji organi za razmnožavanje.Dušik djeluje na rodnost.Pri jačoj nestašici dušika list žuti,žutilo se pojačava,a peteljka dobija crvenkastu boju.Cvjetovi postaju neplodni.Stablo koje ima nedostatak dušika,vrlo rano gubi plodove,a najčešče plodovi ostaju mali,a kod zrnatog voča imaju čvrsto meso,koje dobije boju prije vremena.Višak dušika izaziva jaki rast vočke,vegetacija se produljuje,povečava se opasnost od bolesti,listovi su bujniji,veliki i tamno-zeleni,plodovi su veliki,nedovoljno obojeni i brzo propadaju.

Fosfor djeluje u biljci na stvaranje bjelančevina.On je važan kao nosilac rodnosti.Djeluje na dozrijevanje plodova i drva,te ujedno smanjuje štetni utjecaj preobilnog dušika.Manjak fosfora se iskazuje u malim listovima.Mladi su listovi u početku crvenkastoljubičasti,što se kasnije u razvitku gubi.Na listovima se na rubovima javljaju male polumjesečaste pjege izumrlog tkiva.Dugi i tanki izbojci gube prije vremena list,a opadanje počinje od osnovice izbojka,dok se na vrhovima izbojka listovi drže dugo,sve do kasne jeseni.Cvijetovi se često ne formiraju ili rano odamiru.Plodovi,i ako se formiraju,nemaju lijep izgled,a meso je slabe kvalitete.Pri višku fosfora u tlu skračuje se vegetacija,vočke prebrzo cvijetaju i dozrijevaju.
Kalcij je zastupljen večinom u listovima,ali i u drvu.Pri njegovom pomanjkanju,javlja se odumiranje korjena,listovi žute i dobijaju smeđe pjege,rast biljke je usporen,a u koštičavog voča javlja se smolavost.Za jačeg pomanjkanja kalcija javlja se nekroza,odnosno,na listu,uz glavnu žilu,s obje strane mogu se vidjeti tamne mrlje.Višak kalcija otežava primanje kalija,magnezija i bora.Nekrozu od povišenog djelovanja kalcija možemo prepoznati jer počinje od glavne žile i širi se zrakasto prema redovima po cijeloj površini lista.
Željezo je najviše zastupljeno u zelenim djelovima biljke.Poznato je da listovi pri nedostatku željeza nemaju lisno zelenilo,nego su žuti ili čak i bijeli,osim toga,cijelokupni rast je umanjen,plodnost oslabljena,a plodovi osobito jako obojeni.Pomanjkanje željeza onemogučuje biljci tvorbu klorofila.
Magnezij dolazi u klorofilu,te ga sadrže listovi i rezervna tkiva sjemena.Njegovim nedostatkom opada fotosinteza,listovi blijede,a između žilicaprema rubu,razvijaju se narančaste do smeđe pjege.Vočka počinje ranije gubiti list i to s baze prema vrhu,tako da njamlađi opadaju poslijednji.Izbojci su tanki,a otpornost vočke prema zimi je vrlo slaba.Plodovi su sitni i vrlo slabo obojeni.Manjak magnezija može se uzrokovati prejakim kalijevim gnojivima.
Cink je u prevelikim količinama otrov za biljke,dok jako razrijeđen djeluje povoljno na rast.Pomanjkanje cinka očituje se na izbojcima stvaranjem "vilinih metli".Biljke trpe od nedostatka cinka na tlima bogatim vapnom,fosforom i organskim gnojivima.Listovi na vrhovima izbojaka često pokazuju klorozu,koja kasnije prelazi u crvenkastu boju.
Bor,svojim pomanjkanjem izaziva odumiranje vrhova izbojaka,nakon završetka rasta.Za veče nestašice bora odumiru cijeli izbojci,pa i veče grane,osobito naperiferiji krošnje.Na mladim plodovima nastaju smečkastoljubičaste mrlje koje kasnije postaju smeđe i pucaju.U unutrašnjosti zrelih plodova vide se difuzno razdjeljene plutaste mrlje,što nikako ne smijemo zamjeniti kozičavošču ploda,kod kojeg plutaste mrlje nastaju neposredno ispod kore.U krušaka i voćaka često nastaju šuplji prostori.
Mangan dolazi u voćkama u neznatnim količinama.Kao i kod željeza,primanje mangana je otežano alkaličnom reakcijom i visokim sadržajem vapna u tlu.U kiselim tlima mangan nepovoljno djeluje na vočke,pri čemu listovi žute,javljaju se  žutosmeđaste mrlje i list se osuši počevši od bazne lisne plohe prema vrhu.
Postoji još veliki broj elemenata,koji nemaju toliko značan utjecaj na rast biljke kao što su npr. klor,natrij,fluor,stroncij,aluminij,kao i još neki koji dolaze samo u tragovima

Vegetativne podloge jabuka

Kao što je jeć bilo pisano,vegetativne podloge nastaju u matičnjacima vegetativnih podloga.Ta "stabla" su pojedini klonovi gdje svaki klon ima jednake nasljedne osobine..Te nasljedne osobine prenose se nepromjenjene na ožiljene izdanke-podloge na koje se cijepe programirane odlike.Najpoznatije i za praksu najvažnije su vegetativne podloge iz serije M(East Malling) i iz serije MM(Malling Merton).

Slabo bujne podloge

Prema redoslijedu bujnosti tu pripadaju M26,M9 i M27.Te se podloge iskorištavaju za najintenzivnije nasade jabuke gustog sklopa.

M 26 dobro se ukorjenjuje,pa na nešto lošijem tlu ili tlu gdje se ne može osigurati potporanj,može zamjeniti M9.Otporna je na mraz.

M 9 je dobro poznata slabo bujna podloga.Slabo se ukorjenjuje,pa joj obvezno treba potporanj. Zahtijeva najbolja tla ili posve dobro pripremljena tla.Na ovoj podlozi odlike jabuke brže rađaju,a brže i dozrijevaju za berbu.Pozitivno utječe na intenzivniju boju plodova.

M 27 je najslabije bujna podloga jabuke.Jabuka cijepljena na toj podlozi imat će dvostruko slabiju bujnost u odnosu na bujnost jabuke jednake odlike cijepljene na podlozi M 9.Ova se podloga koristi samo u najgušćim nasadima.

Srednje bujne podloge

Najbrojnija je srednje bujna skupina vegetativnih podloga.Najviše se upotrebljavaju MM 111,M 2,MM 104,M4,M7 i MM 106.Prema tom redoslijedu je i bujnost sve manja.MM 111 približno je bujna kao MM 109.Pogodnija je za lakša tla.

M 2 slična je dobro poznatoj podlozi M 4.Bolje se prilagođava klimatskim uvijetima.Dobro se ukorjenjuje,ali se peporučuje samo za dobro pripremljena tla.

M 4 je dobro poznata,srednje bujna vegetativna podloga.Dobro se prilagođava i na slabija tla.Slabo se ukorjenjuje,pa voćkama treba potporanj.Otporna je na krvavu uš.Na njoj plodovi dobivaju izraženiju boju.

M 7 je također poznata,stara vegetativna podloga srednje bujnosti.Ukorjenjuje se dosta brzo.Dobro podnosi teška tla,a lakša tla joj ne odgovaraju.Osjetljiva je na mraz.

MM 106 je malo bujnija od M 4,lako se prilagođava lošim staništima.Otporna je na krvavu uš.To je podloga,koja bi se uz M 9 trebala upotrebljavati u suvremenim gustim nasadima jabuke,posebno na tlima koja nisu pogodna za M 9.

Bujne podloge

Kao bujne podloge upotrebljavaju se M 11,MM 109 i A 2.

M 11 je nešto slabije bujna od sjemenjaka.Otporna je na mraz,podnosi i slabija tla jer se dobro ukorjenjuje,ali je osijetljiva na krvave uši.Pogodna je za sve uzgojne oblike koji dozvoljavaju bujnost.

MM 109 je podloga pogodna za pjeskovitija tla,jer dobro podnosi sušu.Ne podnosi suvišnu vlažnost.Dosta je otporna na mraz.Ne ukorjenjuje se dobro,pa joj treba potporanj.

A 2 je švedska podloga,otporna na mraz,neosjetljiva na vrstu tla.To je podloga za planinska područija.

Vrlo bujne podloge

Kao vrlo bujne podloge upotrebljavaju se M 16 i MM 25.Obje su vrlo bijne vegetativne podloge iprema bujnosti gotovo se izjednačuju sa sjemenjakom.Iskorištavaju se samo za poluintenzivne nasade.M 16 je za razliku od MM 25 osjetljivija na mraz i krvave uši.