IZBOR UZGOJNOG OBLIKA

JABUKA

Izabrati najpovoljniji uzgojni oblik nije lako obzirom da odabir ovisi o više čimbenika kao npr. o bujnosti podloge i sorte, plodnosti tla, primjeni mehanizacije, površini parcele, utrošku ljudske radne snage i sl.

Od kad se započelo s intenzivnom proizvodnjom, nasadi jabuke postali su gušći, stabla niža i brže ulaze u rod te su visokog priroda i kvalitetnijih plodova. Zahtjev za gušćom sadnjom uvjetovao je upotrebu slabo bujnih vegetativnih podloga, a time i upotrebu novih uzgojnih oblika. Tako danas u intenzivnim voćnjacima jabuke prevladavaju dva uzgojna oblika, a to je vitko vreteno i vretenasti grm.

Vitko vreteno

Predstavlja standardni uzgojni oblik za jabuku. Ovaj oblik se sastoji od provodnice i primarnih grana koje su ujedno i rodno drvo ili pak te kratke primarne grane na sebi nose rodno drvo. Stoga, ovaj uzgojni oblik kao skelet ima samo stožac, a poluskeletne grane su nosači rodnog drva i obrastajućih grančica koje se nalaze direktno na provodnici. Vitko vreteno osigurava velike prednosti u proizvodnji jabuke na način da se u svim pomotehničkim zahvatima smanjuje ručni rad. Jabuke se u obliku vitkog vretena uzgajaju maksimalno do visine od 2,2 do 2,5 m. Ta visina omogućuje jednostavniju njegu (minimalno orezivanje, direktna berba sa zemlje, jednostavnija i efikasnija zaštita) i berbu.

Osim jednostavnije njege, prednost ovog uzgojnog oblika je što omogućuje dobre prirode, visoku kvalitetu plodova zahvaljujući idealnim svjetlosnim uvjetima što znači da su plodovi izrazitije obojeni, ujednačeniji i zreliji, a i odnos tvari je vrlo dobar. Vitko vreteno osigurava brzi ulazak u rod, visoku efektivnost i brz povrat financijskih sredstava.

U prvoj godini formiranja vitkog vretena provodnica se skrati na 80 cm visine kako bi se izazvao rast postranih izboja. Od njih se ostavlja 5 do 7 dobro razvijenih izboja koji su pravilno raspoređeni na provodnici odn. međusobno razmaknuti oko 20 cm i spiralno raspoređeni. Nakon toga odstranjuju se cvjetni pupovi. Kad izboji narastu do duljine od 40 cm i više potrebno ih je savijati pod kutom od 45°. To se može obavljati sve do lipnja.

U drugoj godini voćku je potrebno privezati uz armaturu. U slučaju da provodnica nije dovoljno ojačala potrebno ju je skratiti do prvog jačeg izboja koji će dalje preuzeti ulogu provodnice. Savinute jednogodišnje grane se ne diraju odn. ne prikraćuju. U vegetaciji oni izboji koji postaju konkurentni provodnici ili se pinciraju ili se uklanjaju.

U trećoj godini se uklanjaju izboji koji su u drugoj godini donijeli rod, a jednogodišnje izboje je potrebno prorijediti. Kao produljnice osnovnih grana potrebno je ostaviti jednogodišnje izboje. Dvogodišnje rodno drvo na osnovnim granama potrebno je prikratiti na optimalan broj pupova ovisno o položaju grane na voćki, debljini rodne grane i kondiciji same voćke. Na slabije razvijenim rodnim granama dovoljno je ostaviti 1 do 2 pupa, dok na dobro razvijenim granama u donjem dijelu voćke je moguće ostaviti i 5 do 6 pupova.

U četvrtoj godini najprije je potrebno provodnicu skratiti na željenu visinu uzgoja. Nakon toga sve izboje uspravnog rasta potrebno je ukloniti, dok se bočni položeniji izboji ostavljaju kako bi održali voćku na željenoj visini. Daljnjom pravilnom rezidbom održava se uzgojni oblik vitkog vretena kojim se postiže dobar raspored grana i krošnje. Osnovnu rezidbu poželjno je nadopuniti zelenom rezidbom u vegetaciji kojom se postiže veća prozračnost krošnje i bolja obojenost plodova.

Vretenasti grm

Ovaj uzgojni oblik je također čest kod jabuke kad se uzgaja na slabo do srednje bujnim podlogama i posađena u gustom sklopu. Osnovni oblik vretenastog grma se sastoji od provodnice i spiralno raspoređenih grana koje se dalje razgranavaju, ovisno o vrsti voćke, na grane drugog, trećeg i četvrtog reda. Od osnove prema vrhu krošnje duljina osnovnih grana se postepeno smanjuje tako da dobro oblikovan vretenasti grm ima oblik stošca.

U prvoj godini nerazgranate jednogodišnje sadnice u proljeće prije kretanja vegetacije skraćuju se na visinu od 80 cm, dok u slučaju razgranatih sadnica provodnica se skraćuje na 50 do 70 cm iznad najvišeg prijevremenog izboja. U slučaju da je provodnica kraća od spomenute visine, ne skraćuje se. Prijevremeni izboji se također ne skraćuju. U fenofazi bubrenja pupova tj. kad izboji narastu 10 do 15 cm, potrebno je izolirati vrh provodnice i svaki od prijevremenih izboja. Na prijevremenim izbojima ostavljaju se samo one mladice koje rastu bočno, slabije bujne mladice koje imaju smjer rasta prema dolje i jedna mladica na vrhu koja će služiti kao produljnica. Na taj način osnovna grana dobi oblik „riblje kosti“. Ako se pojavi jedna ili više oštrih mladica, potrebno ih je odstraniti ili oštro pincirati. Provodnicu treba privezati za oslonac, a ostale izboje poviti ako je potrebno. No povijanje se može odgoditi dok mladice ne dosegnu duljinu od 30-ak cm.

U drugoj godini potrebno je ponovo napraviti izolaciju vrhova provodnice i svih postranih izboja. Ako je provodnica narasla više od 80 do 90 cm, potrebno ju je skratiti na 70 do 80 cm. U fenofazi bubrenja pupova  na vrhu izboja ostavi se 1 do 2 pupa, dok se ostali u duljini od 20 cm odstrane rukom. Sve izboje na provodnici pod kutom od 45 do 65° treba poviti pod kutom od 90° u odnosu na provodnicu. Razmak među tim izbojima ne smije biti manji od 25 cm. Na osnovnim granama dolazi do razgranjenja drugog reda, a ona moraju biti raspoređena po načelu „riblje kosti“. Neke voćke već u drugoj godini mogu proroditi pa u slučaju da se zametne previše plodova treba ih što prije prorijediti.

U trećoj godini je uglavnom je završeno formiranje vretenastog grma. U razdoblju mirovanja rezidba se provodi samo kako bi se popravili propusti napravljeni u drugoj godini i prorijedili suvišni rodni izboji. Duljina grana od osnove prema vrhu postepeno se skraćuje kako bi se smanjilo zasjenjivanje, a konačna visina voćke ne bi smjela prelaziti 2,5 m. Vrh voćke održava se povijanjem provodnice ili se svodi na niži umjereno bujni izbojak ili granu.

KRUŠKA

Kruška se kao i jabuka može uzgajati i lako prilagođavati različitim uzgojnim oblicima i sustavima uzgoja. Najčešći uzgojni oblici jesu piramida, vretenasti grm, pravilna i nepravilna palmeta kosih grana te razni kordonci.

U slučaju da se kruška želi što lakše uzgajati, tada je najbolji uzgojni oblik etažna piramida koju je kruška sklona prirodno formirati.

Vitko vreteno, vrlo vitko vreteno, poboljšani vertikalni kordonac – uzgajaju se na dunji MC i ADAMS, a rjeđe na dunji MA.

Poboljšani vertikalni kordonac

To je uzgojni oblik u pravcu koji ima centralnu os ili provodnicu na kojoj se nalaze samo kratki nosioci rodnog drva. Promjer krošnje je 0,3 do 0,5 m, oblik krošnje je valjak, a visina stabla 2,2 do 2,5 m. Nosioci rodnog drva tijekom uzgoja se zamjenjuju kad postanu prejako razvijeni. Ako se kruška uzgaja kao ovaj oblik tada se sadi na međuredni razmak od 2,8 do 3,2 m, a unutar reda na 0,3 do 0,5 m razmaka što iznosi od 6.250 do 11.900 stabala/ha.

Obična piramida

Danas sve više napušta jer ima manju ukupnu rodnu površinu.

Vretenasti grm

Oblik koji se koristi u intenzivnim nasadima ako je kruška cijepljena na dunju. Na provodnici se kosturne grane spiralno razvode na sve strane na razmaku od 15 do 20 cm jedna od druge. Grane s provodnicom zatvaraju kut od 90°. Kod ovog uzgojnog oblika karakteristično je nisko deblo koje doseže visinu 40 do 50 cm od tla, dok je cijelo stablo visine 2,5 do najviše 3 metra.

Vitko vreteno

Noviji uzgojni oblik i on se najčešće primjenjuje za intenzivne komercijalne voćnjake. Kruška se tada uzgaja u srednje gustom ili gustom sklopu. Ovaj uzgojni oblik sadrži provodnicu na kojoj se u donjem dijelu razvijaju kosturne grane prvog reda razgranavanja, a na njima oblici rodnih i nerodnih izboja. U gornjem dijelu umjesto skeletnih grana se razvijaju rodni i nerodni izboji izravno iz provodnice. Kosturne grane otklonjene su pod kutom od 60°, a deblo je visine 50 cm. Za ovaj uzgojni oblik kruška mora biti cijepljena na dunju.

Od plošnih uzgojnih oblika spomenimo slobodnu ili nepravilnu palmetu koja se može koristiti za krušku u gustom sklopu ako je cijepljena na dunju MA. Ovaj uzgojni oblik sastoji se od provodnice na kojoj je slobodno raspoređeno 8 do 10 skeletnih grana prvog reda. Skeletne grane se mogu usmjeriti vodoravno, no najčešće se usmjeravaju koso. Prve skeletne grane razvode se na visini od 50 cm, a zatim na svakih 35 do 50 cm slobodno desno i lijevo u pravcu reda razvode se nove grane. Prve skeletne grane zatvaraju s provodnicom kut od 45°, a kako se penju prema vrhu grane se otklanjaju pod kutom od 60°. Sadnice kruške se sade na razmak u redu od 1,5 do 2,5 m i međuredni razmak od 3 do 4 m.

Od kordonaca se mogu koristiti sve vrste – vertikalni, horizontalni, kosi i kombinirani. Kombinirani kordonci mogu biti jednostruki ili dvostruki „U“ oblik, oblik svijećnjaka i „Y“ kordonci tzv. belgijska ograda.

Vertikalni kordonac je stari klasični uzgojni oblik s uspravnom provodnicom na kojoj se u spiralnom poretku uzgajaju kratke rodne grančice, potreban je stalni rez prikraćivanja i prorjeđivanja, najčešće nalazi primjenu u uzgoju u vrlo gustom sklopu.

Kosi kordonac sadrži provodnicu u kosom položaju pod kutom od 45°.

Vodoravni kordonac ima uspravno deblo s jednim ili dva vodoravna kordonca bez provodnice.

 ŠLJIVA

Kao i ostale voćne vrste i šljiva se može uzgajati u različitim uzgojnim oblicima.

Uzgojni oblik koji najviše odgovara i koji se najlakše može ostvariti u praksi je piramidalna krošnja. Taj uzgojni oblik je najlakše formirati jer šljiva prirodno sama formira piramidu. Ovaj uzgojni oblik se sastoji od provodnice na kojoj su na razmaku 20 do 40 cm spiralno razvedene skeletne grane. Primarnih skeletnih grana ima 7 do 9. Gustoća sklopa za ovaj uzgojni oblik iznosi 300 do 400 stabala/ha.

Najčešći uzgojni oblici u intenzivnim šljivicima jesu vaza i vretenaste forme. Za gusti sklop po Zahn-u otkine se 60% pupova na sadnici na način da su ostali spiralno raspoređeni. Gustoća sklopa za ovakve uzgojne oblike iznosi 800 do 1.800 stabala/ha.

BRESKVA

Uzgojni oblici koji se najčešće koriste za breskvu jesu vaza i vretenaste forme.

Tablica 1. Uzgojni oblici breskve

Uzgojni oblik	Podloga	Razmak između redova (m)	Razmak u redu (m)
Slobodna palmeta	Vinogradarska breskva	4,5	3
	GF 677	4,5 do 5,0	3,0 do 3,5
Vretenasti grm	Vinogradarska breskva	4,5	2,0
	Saint Julien No 1 i No 2	4,5	2,0
	INRA Saint Julien GF 655/2  i INRA DAMASC GF 1869	4,0	1,5 do 2,0

 MARELICA

Kako marelica traži puno svjetla odabir uzgojnog oblika uvjetovan je klimatskim prilikama, a ponajviše osvjetljenjem. U kontinentalnom području kao uzgojni oblici najčešće se koriste vaza i vretenasti grm.

Vaza je uzgojni oblik čija krošnja nema provodnicu i izgrađena je od 3 osnovne grane koje međusobno zatvaraju kut od 120°. Na udaljenosti od 40 do 60 cm od mjesta izbijanja prvih skeletnih grana razvode se skeletne grane drugog reda, a drugi i treći niz grana razvodi se na udaljenosti od 60 do 120 cm od grana prvog reda. Specifičnost ovog uzgojnog oblika jest da ima dobro osvjetljenje s vanjske i unutarnje strane što je za marelicu izrazito važno.

Pravovremenim povijanjem mladica izbjegavaju se oštri kutovi grananja kako se u račvama grana ne bi zadržavala voda i stvarala trulež. Širi kutovi grananja daju bolju osvijetljenost krošnje i pridonose dobroj obojenosti i kvaliteti plodova. Rezidbu treba obaviti što kasnije u proljeće da se odgodi kretanje vegetacije i smanji opasnost od pojave apopleksije (padavice). U prvim godinama rasta prednost treba dati pinciranju mladica radi izolacije vrhova i zaustavljanja rasta nepoželjnih mladica u odnosu na rezidbu koja tada ima samo dopunsku ulogu. Česta pojava u početku rasta su vodopije koje se obavezno trebaju odstraniti rezidbom ili se mogu ponekad iskoristiti za popunjavanje praznih dijelova krošnje ako se na vrijeme poviju.

VIŠNJA

Višnja se može uzgajati u obliku popravljene piramide i vaze. Na slabo bujnim podlogama može se uzgajati i u obliku vretenastog pa čak i vitkog vretenastog grma.

Osnovna je karakteristika višnje da iz cvjetnih pupova razvija samo cvijet odn. plod tako da na njihovom mjestu nakon berbe ne ostaje nikakav novi izboj. Ovisno o uvjetima uzgoja i sortnim svojstvima višnja rađa na dugim i kraćim jednogodišnjim izbojima i svibanjskim kiticama.

Višnji najviše odgovara prostorni uzgojni oblik popravljena piramida s deblom od 80 cm. Taj se uzgojni oblik sastoji od srednje provodnice sa 7 do 9 primarnih grana koje su spiralno raspoređene u razmacima od 20 do 40 cm.

Vaza

Oblikuje se tako da u prvoj godini uzgoja nakon sadnje sadnica se prikrati na 70 cm. Ako se u nasadu planira provoditi mehanizirana berba plodova višnje, u tom se slučaju prilikom formiranja osnovnih triju do četiriju skeletnih grana sadnica krati na većoj visini od 90 do 100 cm. Ostavljaju se tri najbolje raspoređene grane koje se svijanjem i vezanjem prilagođavaju. U drugoj godini uzgoja se na svim primarnim granama sekundarne grane raspoređuju na način da svaka grana izbija u stranu. To se postiže da se sekundarne grane prve etaže pružaju u istom smjeru za sve tri primarne grane desno ili lijevo, sekundarne grane druge etaže u suprotnom smjeru, a sekundarne grane treće etaže u istom smjeru kao grane prve etaže sekundarnih grana. 

Karakteristika uzgojnog oblika vaze

Visina je debla od 50 do 70 cm.

Taj uzgojni oblik nema provodnicu. Karakteristično je da tri osnovne skeletne grane zatvaraju kut od 120⁰, a prema položaju provodnice zatvaraju kut od 45⁰ do 50⁰.

Razmak osnovnih skeletnih grana po visini je oko 10 cm.Vaza osigurava dovoljnu osvijetljenost krošnje i plodova.

TREŠNJA

Za suvremenu proizvodnju trešnje najprihvatljiviji je prostorni oblik popravljena piramida, koju trešnja sama prirodno oblikuje, i vreteno. Popravljena piramida je kombinacija vretenaste piramide i vaze. Karakteristike ovog uzgojnog oblika jesu da osigurava čvrst kostur i dobro osvjetljenje krošnje. Deblo se formira na visinu od 80 do 90 cm. Provodnica završava uspravnom produljnicom. Na provodnici uzgaja se 4 do 8 postranih kosturnih grana koje su spiralno raspoređene i međusobno razmaknute po visini od 20 do 40 cm. Kada se postigla željena visina uzgoja provodnica se odstranjuje tako da voćka završava zadnjom postranom granom.

U prvoj godini formiranje popravljene piramide započinje skraćivanjem sadnice za 30 cm više od predviđene visine debla. Nakon toga odabiru se 2 do 3 primarne grane duljine 60 do 70 cm koje se razdvajaju pod kutem od 45°, dok se ostale grane ne diraju. Kad započne rast sve mladice ispod prve etaže se pinciraju na 10 do 15 cm dužine kako ne bi konkurirale provodnici. Suviše bujne mladice pri vrhu krošnje koje bi mogle postati konkurentne osnovnim granama svijaju se od polovice srpnja u luk.

U veljači druge godine uzgoja, prije početka kretanja vegetacije, obavlja se osnovna rezidba i oblikovanje etaža. Zatim se provodnica oreže na 40 cm od gornje osnovne grane. Konkurentne grane koje u prethodnoj godini nisu bile savijene ove sezone ih je potrebno odrezati do osnove. U vegetaciji do kraja lipnja potrebno je pincirati mladice u blizini vrha kako bi produljnice osnovnih grana što bolje rasle. Od izraslih mladica na etažama izabiremo najpovoljnije postrane grane dok se ostale odstranjuju do osnove.

U trećoj godini nastavlja se odabir osnovnih etažnih grana dok se na njima odabiru i formiraju sekundarne grane koje su bliže provodnici. Na kraju se provodnica skraćuje na visinu zadnje etaže i  uzgojni oblik popravljene piramide je oblikovan.

Nasad trešnje ne zahtjeva armaturu.

Etažna piramida i ostali piramidalni oblici

• podloge: bujne (standardi) – divlja trešnja, rašeljka, F 12/1
• razmaci: 7 do 5 m × 6 do 5 m
• sklop: 238 do 400 stabala/ha

Vitko vreteno i solax

• podloge: slabo bujne – Gisela, Edabriz, W 13, Ma × Ma
• razmaci: 4 × 2,5 m
• sklop: 1.000 stabala/ha

Slabo bujne podloge za trešnju su omogućile drugačiji uzgoj trešanja nego li dosad.

Kod  trešanja se u intenzivnim nasadima koriste uzgojni oblici vitko vreteno i solax.

Kod ovih uzgojnih oblika se, više nego rezom koristi savijanje mladica koje smanjuje njihovu bujnost, a istovremeno utječe na bolju i bržu diferencijaciju cvjetnih pupova.

Uzgojni oblici u voćarstvu.....