Štetnik napada
Lišće.
Opis štetnika
Krilati odrasli oblici su žutozelene do maslinaste boje s tipičnom crnom pjegom na zatku, a prsište je crne boje. Imaju dva para dugih, prozirnih krila. Dugi su od 1,2 do 2,3 mm. Beskrilni oblici su veličinom manji od krilatih. Tijelo im je svijetlozelene boje i imaju nešto kraću kaudu i cjevčice na zatku od krilatih oblika.
Biologija i životni ciklus štetnika
U načelu je holociklička vrsta pa tada prezimi u obliku zimskog jaja na breskvi. U toplijim krajevima i zaštićenim prostorima prezimljuje ženka na sekundarnom domaćinu pa je tada anholociklička. Heterecijska je vrsta. Ima više od 500 vrsta biljaka sekundarnih domaćina.
Biologija ovog štetnika mijenja se ovisno o klimatskim uvjetima, posebno temperaturi. Fertilitet ubrzano opada pri temperaturama višim od 30 °C. Dugovječnost odraslih oblika je 3 mjeseca pri temperaturi od 5 °C odn. 10 dana pri 25°C. dugovječnost ličinki je 21 dan pri 10 °C odn. 7 dana pri temperaturi od 25 °C.
Uš osnivačica (fundatrix) iz jaja izlazi relativno rano. U kontinentalnim krajevima je to veljača, dok u toplijim krajevima izlazi već krajem siječnja. Prvo stvara beskrilne kolonije na breskvi kao primarnom domaćinu gdje se razvija nekoliko generacija. Prije selidbe na sekundarne domaćine nanosi breskvama velike štete. Prva krilata generacija pojavljuje se u južnijim krajevima već krajem travnja, a u kontinentalnim u svibnju. Pri povoljnim uvjetima od 20 °C, razvoj jedne generacije traje 10 do 12 dana. Tijekom lipnja prevladavaju krilati oblici što rezultira intenzivnim širenjem virusa. Tijekom srpnja dolazi do ljetnog maksimuma. U kolovozu se brojnost ušiju smanjuje zbog vrlo visokih temperatura, dok u rujnu ponovo poraste. U to vrijeme i u listopadu vraćaju se ženke na breskvu na kojoj partenogenetski i viviparno stvaraju ženku. Ona će kopulirati s krilatim mužjakom, koji se razvio na sekundarnom domaćinu, a koji u to vrijeme dolijeće na breskvu. Polaganje jaja nastupa u listopadu, a može se produžiti i na studeni i prosinac. Prosječno, ženka položi 80 jaja s time da beskrilni oblici polažu više jaja od krilatih.
Šteta koju izaziva štetnik
Prije selidbe na ljetne domaćine, zelena breskvina uš nanosi velike štete na primarnom domaćinu breskvi. Kako se hrani va vršnom lišću ono se počinje kovrčati i prekriveno je obilno mednom rosom. Mednu rosu naseljavaju gljive čađavice koje smanjuju asimilacijsku sposobnost lišća breskve.
Zaštita od zelene breskvine uši
Ova vrsta uši u Hrvatskoj, posebno u Istri i Dalmaciji, postala je rezistentna na OP, OC i P insekticide kojima se tretiraju breskve.
U slučaju da se utvrdi rezistentnost, preporučuje se tretiranje u stadiju zimskog jaja odn. Kasno zimsko prskanje uljanim organofosfornim insekticidima.
Tijekom vegetacije potrebno je stalno mijenjati skupinu primijenjenih insekticida te uvrštavati najnovije sistemične insekticide na koje zelena breskvina uš još nije razvila rezistentnost. To su insekticidi na osnovi imidakloprida, tiakloprida i pimetrozina.
Na područjima gdje još nije razvijena rezistentnost mogu se koristiti klasični aficidi na osnovi pirimikarba, tiometona i metildemetona.
Univerzalne insekticide poželjno je izbjegavati kako bi se sačuvali prirodni neprijatelji ove uši, a to su božje ovčice i zlatooke koje same mogu uvelike smanjiti zarazu ušima.
Lišće.
Opis štetnika
Krilati odrasli oblici su žutozelene do maslinaste boje s tipičnom crnom pjegom na zatku, a prsište je crne boje. Imaju dva para dugih, prozirnih krila. Dugi su od 1,2 do 2,3 mm. Beskrilni oblici su veličinom manji od krilatih. Tijelo im je svijetlozelene boje i imaju nešto kraću kaudu i cjevčice na zatku od krilatih oblika.
Biologija i životni ciklus štetnika
U načelu je holociklička vrsta pa tada prezimi u obliku zimskog jaja na breskvi. U toplijim krajevima i zaštićenim prostorima prezimljuje ženka na sekundarnom domaćinu pa je tada anholociklička. Heterecijska je vrsta. Ima više od 500 vrsta biljaka sekundarnih domaćina.
Biologija ovog štetnika mijenja se ovisno o klimatskim uvjetima, posebno temperaturi. Fertilitet ubrzano opada pri temperaturama višim od 30 °C. Dugovječnost odraslih oblika je 3 mjeseca pri temperaturi od 5 °C odn. 10 dana pri 25°C. dugovječnost ličinki je 21 dan pri 10 °C odn. 7 dana pri temperaturi od 25 °C.
Uš osnivačica (fundatrix) iz jaja izlazi relativno rano. U kontinentalnim krajevima je to veljača, dok u toplijim krajevima izlazi već krajem siječnja. Prvo stvara beskrilne kolonije na breskvi kao primarnom domaćinu gdje se razvija nekoliko generacija. Prije selidbe na sekundarne domaćine nanosi breskvama velike štete. Prva krilata generacija pojavljuje se u južnijim krajevima već krajem travnja, a u kontinentalnim u svibnju. Pri povoljnim uvjetima od 20 °C, razvoj jedne generacije traje 10 do 12 dana. Tijekom lipnja prevladavaju krilati oblici što rezultira intenzivnim širenjem virusa. Tijekom srpnja dolazi do ljetnog maksimuma. U kolovozu se brojnost ušiju smanjuje zbog vrlo visokih temperatura, dok u rujnu ponovo poraste. U to vrijeme i u listopadu vraćaju se ženke na breskvu na kojoj partenogenetski i viviparno stvaraju ženku. Ona će kopulirati s krilatim mužjakom, koji se razvio na sekundarnom domaćinu, a koji u to vrijeme dolijeće na breskvu. Polaganje jaja nastupa u listopadu, a može se produžiti i na studeni i prosinac. Prosječno, ženka položi 80 jaja s time da beskrilni oblici polažu više jaja od krilatih.
Šteta koju izaziva štetnik
Prije selidbe na ljetne domaćine, zelena breskvina uš nanosi velike štete na primarnom domaćinu breskvi. Kako se hrani va vršnom lišću ono se počinje kovrčati i prekriveno je obilno mednom rosom. Mednu rosu naseljavaju gljive čađavice koje smanjuju asimilacijsku sposobnost lišća breskve.
Zaštita od zelene breskvine uši
Ova vrsta uši u Hrvatskoj, posebno u Istri i Dalmaciji, postala je rezistentna na OP, OC i P insekticide kojima se tretiraju breskve.
U slučaju da se utvrdi rezistentnost, preporučuje se tretiranje u stadiju zimskog jaja odn. Kasno zimsko prskanje uljanim organofosfornim insekticidima.
Tijekom vegetacije potrebno je stalno mijenjati skupinu primijenjenih insekticida te uvrštavati najnovije sistemične insekticide na koje zelena breskvina uš još nije razvila rezistentnost. To su insekticidi na osnovi imidakloprida, tiakloprida i pimetrozina.
Na područjima gdje još nije razvijena rezistentnost mogu se koristiti klasični aficidi na osnovi pirimikarba, tiometona i metildemetona.
Univerzalne insekticide poželjno je izbjegavati kako bi se sačuvali prirodni neprijatelji ove uši, a to su božje ovčice i zlatooke koje same mogu uvelike smanjiti zarazu ušima.
