četvrtak, 23. lipnja 2016.

Rogač šljive-Taphrina pruni

Ova bolest je rasprostranjena na šljivi i većinom je bezopasna. Javlja se periodički pa samo u pojedinim godinama, koje u Hrvatskoj i nisu rijetkost, dolazi do jačih napada kada može biti uništeno i do 80% plodova šljive. To se najčešće događa za kišnih i hladnih proljeća. Rogač šljive javlja se i na mnogim divljim Prunus vrstama.
Bolest napada
Plodove.

Uzročnik bolesti
Gljiva Taphrina pruni.

Simptomi
Rogač šljive vrlo je upadljiva i brzo uočljiva bolest. Zaraženi plodovi, na kojima se javljaju simptomi, rastu znatno brže od nezaraženih. Oboljeli plodovi su izduženi, zadebljani i iskrivljeni pa podsjećaju na rogač (ime!). Mogu biti i 2 do 3 puta veći od zdravih plodova. Boja zaraženih plodova može biti od svijetlozelene, preko sivkaste do svijetlonarančaste. U takvom plodu koštica se ili ne razvije ili je zakržljala.  Meso je spužvasto, krto i lako lomljivo. Na kraju plodovi pocrne i zasuše se pa većina njih otpadne. Izuzetno rijetko bolest rogača se može javiti i na mladim izbojima šljive koji se deformiraju, zakrive i kasnije osuše.


Biologija bolesti
Kako točno dolazi do infekcije još uvijek nije razjašnjeno u potpunosti, ali se zna da gljiva Taphrina pruni može prezimiti na tri načina.
Prvi način je u obliku micelija u grančicama šljive. U proljeće taj micelij prodire kroz peteljku cvijeta u plodnicu ili u već zametnuti plod te tako nastane rogač. Za ovu teoriju nema konkretnih dokaza.
Drugi način je da na površini zaraženog ploda prije nego se počne sušiti, javlja se bijelosivkasti mašak. To je himenij koji sadrži askuse s askosporama. Askospore pupanjem još u askusima daju konidije. Kad askusi puknu, oslobađaju se askospore tj. konidije koje padnu na koru mladica i tu prezime. Sljedećeg proljeća vrše egzogenu infekciju zametnutih plodova. Ova teorija je najvjerojatnija.
Treći način je da se askospore održe preko zime u ljuskama pupova.
Da bi došlo do infekcije, potrebne su niske temperature od 7 do 8 ˚C (pri temperaturi od 27 ˚C gubi se patogenost) te relativno visoka vlaga zraka.

Zaštita od rogača šljive
Od agrotehničkih mjera u manjim nasadima preporučuje se uklanjanje zaraženih plodova prije nego se na njima stvori bijeli mašak.
ipak, najsigurnija mjera zaštite je prskanje fungicidima na bazi bakra prije kretanja vegetacije tj. pred samo pupanje.  Time se uništavaju askusi tj. konidije koje se nalaze na kori.
Od sorata, na rogač šljive posebno je osjetljiva sorta Bistrica.

Smeđa trulež ploda lijeske-Monilia laxa

Bolest postaje sve veći problem u nasadima. Uzrokuju je gljive iz roda Monilia spp.
Bolest napada
Plodove.

Uzročnici bolesti
Gljive iz roda Monilia (M. laxa, M. fructigena).

Simptomi bolesti  
Monilia laxa, rjeđe M. fructigena, spominju se kao uzročnici nepravilne svijetlosmeđe do kestenjaste pjege na perikarpu (ljusci) koja se širi zahvaćajući cijelu površinu ploda i brakteje. Rano napadnuti plodovi otpadaju dok neki ostaju na grani do kasno u jesen.

Biologija bolesti
Gljiva preživljava na zaraženim plodovima najmanje jednu vegetaciju. Na zaraženim plodovima na tlu poslije obilnih vlaženja te kada se temperature popnu iznad 10 °C stvaraju se konidiji koji su izvor primarnih infekcija. Vjeruje se da su oni glavni izvor infekcija kroz dulje razdoblje jer na plodovima koji ostaju u krošnji rijetko nastaje sporulacija zbog nedostatka vlage.

Zaštita od smeđe truleži ploda lijeske
Skupljanje i spaljivanje trulih plodova dobra je mjera za okućnice. Također se preporučuje i zaoravanje zaraženih plodova. Kako spomenute Monilia vrste ne mogu prodrijeti u neoštećeno tkivo, vrlo važna mjera je suzbijanje insekata (ljeskotoč, stjenice) koji oštećuju plod. Tek se tada može očekivati određeni učinak od primjene fungicida. Protiv vrsta Monilia djelotvorni su fungicidi na bazi iprodiona, procimidona te kombinacije boskolida i piraklostrobina. Trebalo bi koristiti fungicide šireg spektra s obzirom da Monilia vrste nisu jedini uzrok truleži plodova. Zaštitu treba obaviti kada se primijete prva oštećenja plodova od dopunske ishrane insekata što je najčešće potkraj svibnja i početkom lipnja. Nakon tuče obavezno je obaviti zaštitu što prije, najkasnije 40-ak sati nakon tuče.

srijeda, 8. lipnja 2016.

Bakterijska palež jabuke i kruške kruške-Erwinia amylovora

Bakterijska palež jabuke i kruške opasna je bakterijska bolest  ne samo jabuka i krušaka već i mnogih drugih vrsta obzirom da napada oko 160 biljnih vrsta iz 30 rodova. Zbog zastupljenosti u našoj proizvodnji, bakterijska palež može nanijeti velike gospodarske štete. Raširena je u gotovo svim europskim zemljama.
Uz krastavost najvažnija je bolest jabuke i kruške u svijetu.

Bolest napada
Lišće, cvjetovi, mladice, grane, deblo.

Uzročnik bolesti
Bakterija Erwinia amylovora.

Simptomi bolesti
Ova bolest se na engleskom kaže fireblight, odn. palež jer zaraženi dijelovi voćke podsjećaju kao da su spaljena vatrom ili plamenom.
Oboljelo stablo prepoznaje se po suhom lišću, suhim izbojima i plodovima. Bakterija je uzročnik i ona prodire u voćku kroz  cvijet. Na cvjetovima su znakovi zaraze prepoznatljivi, a opažaju se po promjeni boje cvijeta od smeđe do crne. Na kraju se cvjetovi osuše. Nažalost, često su upravo vektori  te bolesti pčele koje su nužne za oprašivanje. Bakterija se dalje širi iz cvijeta preko cvjetne stapke do listova i izbojaka. Zaraženi izbojci posmeđe, dok  se na listu kao početni simptomi uočavaju promjena boje peteljke i srednje žile u smeđu ili crnu.  Kod krušaka se boja listova i izbojaka mijenja  crno. Lišće na kraju nekrotizira i osuši se, ali ostanu visjeti na granama do dugo u zimu. Mladi plodovi na zaraženom stablu  se smežuraju, osuše, pocrne i mumificiraju te također ostaju visjeti na granama kao i osušeni listovi. Tipičan je i izgled napadnutih jednogodišnjih izboja koji potamne, a vršni dio im se objesi i svine pa podsjeća na dršku kišobrana. Bakterija se dalje širi tkivom i pri tom zarazi sve ostale organe tako da znakove zaraze možemo naći i na debljim granama te deblu. Napadnuto drvo se prepoznaje po crvenosmeđoj boji kore na kojoj nastaju rak-rane koje pucaju pa se kora ljušti. U povoljnim uvjetima, na tim mjestima i plodovima nastaju tipične kapljice bjelkaste izlučevine tzv. eksudat koje kasnije posmeđe. Eksudat je sluzava masa u kojoj je bakterija.
Ova bolest se često puta zna zamijeniti sa štetnikom, kruškinom osom srčikaricom (Janus compressus) koja napada kruške i jabuke, ali za razliku od bakterijske paleži, izboj dalje nastavlja svoj rast i osušeni dio mladog izboja otpada.


Biologija bolesti
Bakterija, uzročnik bakterijske paleži, prezimljava u rubnim tkivima rak-rana formiranim infekcijama prethodne godine. Isto tako može prezimiti  u pupovima kao skrivena zaraza. Bolest započinje s razvojem u proljeće uz povišenu vlažnost zraka, kišu ili jaku rosu i temperaturama većim od 18 °C. Nakon 5 do 30 dana, ovisno o temperaturi, vide se prvi simptomi. Bakterija se može širiti iz rak-rana vjetrom i kišom sa zaraženih stabala na nova nezaražena stabla. Na rubovima rak-rana u vrijeme cvatnje voćaka pojavljuju se kapljice bakterijske sluzi. Kiša, a osobito pčele, mravi i voćne muhe  šire primarnu zarazu s rak-rana na otvorene cvatove. Infekcija se tada naknadno širi s cvata na cvat  kišom ili kukcima oprašivačima koje privlače kapljice eskudata. Optimalne temperature  razvoja bakterijske paleži osjetljivih biljnih organa su 18 do 30 °C. Tijekom ljetnih mjeseci ova bolest se vrlo često sekundarno širi sa zaraženih stabala u blizini. Infekcija je moguća putem prirodnih otvora, ali i putem rana nastalih od štetnika, jačeg vjetra ili tuče. I u ovom slučaju prenosioci su najčešće insekti koji sišu sokove ( lisne uši, muhe, cikade), ali i kiša, vjetar, alat za rezidbu i cijepljenje. Sekundarne zaraze mogu rezultirati propadanjem cijele biljke.


Zaštita od bakterijske paleži kruške
Potrebno je pratiti i pregledavati voćnjak, a posebno ako je zaraza uočena prethodne godine.
Na zaraženim stablima lišće često ostaje na stablu sve do proljeća. Grane na kojima je ostalo to lišće treba energično stresti tako da padne, pokupiti te odnijeti iz voćnjaka. Ukoliko ima zaraženih plodova njih također treba odnijeti iz voćnjaka i spaliti. Posebno treba obratiti pozornost na promjene na granama i deblu. Također se može primijetiti jantarnožuti ili smeđi iscjedak – eksudat.
U zelenoj rezidbi, sve grane na kojima se primijeti zaraza treba orezati ispod prijelaza iz bolesnog u zdravi dio tkiva barem 50 cm ispod prijelaza kod kruške ili dunje. Mjesto reza potrebno je premazati 3%-nom otopinom bakrenog pripravka. Zaražene grane, plodove, a tamo gdje je moguće i lišće treba sakupiti u vreće i spaliti. Prilikom svakog zahvata reza potrebno je dezinficirati alat (škare ili pilu) 70%-nim alkoholom, formaldehidom ili varikinom. Sve orezane biljne dijelove ne bacati na tlo već stavljati u najlonske vreće ili traktorske prikolice pokrivene folijom. Sav orezani materijal zajedno s folijom potrebno je spaliti.
U slučaju da je zaraženo deblo, preporučuje se izvaditi cijelu voćku.
Kemijske mjere zaštite provode se preventivno u početku vegetacije fungicidima na osnovi bakra (kao i za suzbijanje krastavosti jabuke) te u cvatnji primjenom fosetila. Primjena bakrenih fungicida preporučuje se i u jesen, odmah nakon opadanja lišća.