četvrtak, 14. srpnja 2016.

Rak kore jabuke-Nectria galligena

Rak kore je vrlo važna bolest jabuke, a nastaje putem rana.

Uzročnik bolesti
Gljiva Nectria galligena.

Simptomi bolesti
U proljeće na mladim izdancima ili godinu dana starim grančicama, primjećuju se crvenkaste povrede koje su centrirane oko rana nastalih rezidbom, mrazom i drugim mehaničkim oštećenjima. Povrede prerastaju kasnije u rak-rane. Na starijim granama se rak-rane udubljuju te tvore koncentrične krugove oko rana. Biljka nastoji zarasti rane stvaranjem kalusnog tkiva, ali kako to obično ne uspijeva, bolest prodire duboko u tkivo, rane se povećavaju  što rezultira sušenjem grana, a ponekad i cijelog stabla.



Biologija bolesti
Gljivica prezimi u obliku peritecija koji se pojavljuju u 3 do 4 godine starim rak-ranama. Krajem zime i tijekom proljeća otpuštaju se askospore. One su u proljeće kremastobijele boje, a kasnije tijekom godine pocrvene. Na svježim ranama u proljeće javljaju se jastučići konidija. Na starijim rak-ranama, konidije i askospore vidljive su tijekom cijele godine, ali njihovo stvaranje i klijavost ovisi o klimatskim uvjetima. Askospore I konidije kontaminiraju rane.  Moguća je i kontaminacija “list na list”.

Potrebni uvjeti za infekciju
Rak kore najviše poteškoća uzrokuje u planinskim područjima (viši vlažni položaji).
Za izbijanje bolesti potrebna je temperatura od 14 do 15,5 °C. Najmanje 6 sat prije penetracije gljivice stablo mora biti vlažno. Inkubacija može trajati nekoliko dana, nekoliko tjedana ili čak nekoliko mjeseci.

Zaštita od raka kore
Od preventivnih agrotehničkim mjera preporučuje se sadnja zdravih sadnica, formiranje uzgojnog oblika s prozračnom krošnjom kako se izboji ne bi dodirivali, izbjegavanje sadnje na mjestima gdje dolazi do smrzavanja  te zaštita rana nastalih rezidbom, tučom, mrazom ili nekim drugim mehaničkim oštećenjem.
Ako se bolest razvila, suzbijanje se provodi intenzivnom rezidbom kojom se uklanjaju sve grane sa simptomima ove bolesti. Odrezane zaražene grane potrebno je spaliti. Nastale rane preporučuje se premazati pastom (Mikazol ili Biopol V).
Kod osjetljivih sorata (Gala, Braeburn, Jonagold, Golden delicious, Pinova, Fuji) potrebno je izbjegavati rezidbu koja uzrokuje nastanak velikih rana.
Tijekom proljeća potrebno je obaviti jedno kasno prskanje pripravcima na osnovi bakra,  dok se kasnije koriste površinski fungicidi namijenjeni suzbijanju krastavosti jabuke. Neposredno nakon berbe može se prskati bakrenim pripravcima. Tijekom toplih i kišnih jeseni preporučuje se do dva prskanja fungicidima na osnovi bakra u periodu opadanja lišća.

Bijela trulež grožđa -Coniella diplodiella

Bolest napada
Peteljke, izboje, bobe

Uzročnik bolesti
Gljiva Coniella diplodiella

Simptomi bolesti
Nakon cvatnje ili nekoliko dana nakon tuče zaražene bobe postaju žućkaste, a kasnije poprimaju crvenkastu nijansu. Bobe s vremenom gube turgor, smežuraju se i otpadaju. Na površini bobe, za vlažna vremena, javljaju se mali, još nezreli ljubičastosmeđi piknidi. Gljiva razdvaja epidermalne stanice od kutikule zbog čega bobe poprimaju bjelkastu boju, a rub pjege ostaje ljubičastosmeđ. Zaraza se s jedne bobe širi preko peteljkovine na druge bobe tako da je gotovo uvijek zaražen čitavi grozd. Zaražene bobe otpadaju pa postaju važan izvor zaraze u sljedećoj vegetaciji. Na peteljkovini nastaje bijela pjega koja se širi i zahvaća sve veći dio peteljkovine.
Do zaraze mladica dolazi najčešće preko peteljkovine grozda ili na mjestima oštećenim od tuče. Na mjestu lezija kora mladice poprima svjetlosmeđu boju, a zatim postaje sivkasta. Nastala pjega ima eliptičan oblik i može zahvatiti mladicu u dužini od 10 do 12 cm. Ako pjega prstenuje mladicu, ona se suši, a prethodno se pojavi i crvena boja na lišću. Nakon odrvenjavanja mladice kora se počinje odvajati od drva. Ispod kore vide se brojni piknidi koji izgledaju kao bijelkasti prištići.


Biologija bolesti
Ubrzo nakon infekcije, micelij prožima sve zaražene organe. Na zaraženim organima nastaju bjelkaste strome na kojima se izdiferenciraju piknidi. Piknospore su u početku bezbojne, a kasnije poprimaju smeđu boju. Piknospore nekoliko sati nakon oslobađanja iz piknida mogu klijati. One klijaju u širokom rasponu temperatura od 5 do 38 °C s optimumom od 25 do 30 °C. Prosječna inkubacija traje 4 do 5 dana pri 20 °C, ali razdoblje inkubacije varira ovisno o temperaturi i sorti.

Zaštita od bijele truleži grožđa

Preventivnim mjerama kao što je suzbijanje nametnika (pepelnica, grožđani moljci) može se mnogo napraviti. U područjima gdje su učestale tuče, potrebno je uspostaviti protugradnu obranu. Nakon tuče treba obaviti što prije zaštitu, najkasnije 48 sati nakon tuče. Od fungicida, protiv bijele truleži djelotvorni su oni na osnovi folpeta i tolilfluanida. Bržem zacjeljivanju rana nakon tuča pridonosi sredstvo Drin.

petak, 8. srpnja 2016.

Ljeskotoč-Curculio nucum L.

Ljeskotoč je najvažniji štetnik lijeske u Hrvatskoj. Uzročnik je opadanja plodova i njihove „crvljivosti“. Postotak oštećenih plodova kod nas se kreće od 10 do 40%.
Štetnik napada
Plodove.

Opis štetnika
Ljeskotoč je pipa dugačka, tanka rila. Tijelo mu je crvenosmeđe boje i dugo je 6 do 9 mm. Prekriveno je jakim dlačicama. Rilo je tanko, jako zakrivljeno i kod ženki je duže od samog tijela pipe, a kod mužjaka je kraće od tijela.
Ličinke su krembijele boje i naraste do 16 mm. Imaju debelo, zakrivljeno tijelo i smeđu glavu. Nemaju noge.


Biologija i životni ciklus štetnika
Prezime odrasli oblici u tlu. Javljaju se na lijeski obično početkom svibnja kada se hrane na lišću. Ženke odlažu jaja u plodove lijeske promjera 8 do 12 mm tako da se ne vidi mjesto gdje je jaje odloženo. Odlože obično oko 40 jaja. Iz jaja se nakon 5 do 9 dana razvije ličinka. One čitav život provedu u plodu. Običnu u jednom plodu je i jedna ličinka. Ona se hrani i razvija u plodu. Nakon 25 do 32 dana kad se razvije, ličinka napušta plod kroz rupice i spušta se na zemlju. Na dubini od 10 do 15 cm se zapreda u kokon. Dio ličinki ostaje u kokonu preko zime, u proljeće se kukulji i daje odrasle oblike, a dio ličinki ostaje u tom obliku sljedećih 1 do 3 godine.
Ima jednu generaciju svake dvije, tri ili četiri godine.


Štete koje izaziva štetnik
Najprije odrasli oblici rade štete na lišću koje izgrizaju praveći pri tom male rupe, a posebno bušeći mlade tek zametnute plodove koji otpadaju. Tako oštećene plodove napadaju i razne gljivice. U plodovima se razvija ličinka koja izgriza jezgru ploda i puni plod izmetom. Napadnuti plodovi nemaju vrijednost.


Zaštita od ljeskotoča
Prag odluke za suzbijanje ljeskotoča su više od 3 do 4 pipe po grmu ili stablu lijeske.
Suzbijanje se provodi od početka pojave odraslih pipa, što je kalendarski oko početka svibnja. Tretira se sredstvima na bazi metiokarba, fentiona, fosalona, diazinona i dr. Napad se može smanjiti i tretiranjem tla oko lijeskesredstvima na bazi foksima i klorpirifosetila. Ta se sredstva nakon primjene inkorporiraju u tlo.
Štete se mogu smanjiti i svim mjerama koje pogoduju razvoju lijeske i razvoju što većeg broja cvjetnih pupova.

Zelena breskvina uš-Myzus persicae Sulz.

Ova vrsta uš prenosi više od 100 perzistentnih i neperzistentnih virusa.
Štetnik napada
Lišće.

Opis štetnika
Krilati odrasli oblici su žutozelene do maslinaste boje s tipičnom crnom pjegom na zatku, a prsište je crne boje. Imaju dva para dugih, prozirnih krila. Dugi su od 1,2 do 2,3 mm. Beskrilni oblici su veličinom manji od krilatih. Tijelo im je svijetlozelene boje i imaju nešto kraću kaudu i cjevčice na zatku od krilatih oblika.


Biologija i životni ciklus štetnika
U načelu je holociklička vrsta pa tada prezimi u obliku zimskog jaja na breskvi. U toplijim krajevima i zaštićenim prostorima prezimljuje ženka na sekundarnom domaćinu pa je tada anholociklička. Heterecijska je vrsta. Ima više od 500 vrsta biljaka sekundarnih domaćina.
Biologija ovog štetnika mijenja se ovisno o klimatskim uvjetima, posebno temperaturi. Fertilitet ubrzano opada pri temperaturama višim od 30 °C. Dugovječnost odraslih oblika je 3 mjeseca pri temperaturi od 5 °C odn. 10 dana pri 25°C. dugovječnost ličinki je 21 dan pri 10 °C odn. 7 dana pri temperaturi od 25 °C.
Uš osnivačica (fundatrix) iz jaja izlazi relativno rano. U kontinentalnim krajevima je to veljača, dok u toplijim krajevima izlazi već krajem siječnja. Prvo stvara beskrilne kolonije na breskvi kao primarnom domaćinu gdje se razvija nekoliko generacija. Prije selidbe na sekundarne domaćine nanosi breskvama velike štete. Prva krilata generacija pojavljuje se u južnijim krajevima već krajem travnja, a u kontinentalnim u svibnju. Pri povoljnim uvjetima od 20 °C, razvoj jedne generacije traje 10 do 12 dana. Tijekom lipnja prevladavaju krilati oblici što rezultira intenzivnim širenjem virusa. Tijekom srpnja dolazi do ljetnog maksimuma. U kolovozu se brojnost ušiju smanjuje zbog vrlo visokih temperatura, dok u rujnu ponovo poraste. U to vrijeme i u listopadu vraćaju se ženke na breskvu na kojoj partenogenetski i viviparno stvaraju ženku. Ona će kopulirati s krilatim mužjakom, koji se razvio na sekundarnom domaćinu, a koji u to vrijeme dolijeće na breskvu. Polaganje jaja nastupa u listopadu, a može se produžiti i na studeni i prosinac. Prosječno, ženka položi 80 jaja s time da beskrilni oblici polažu više jaja od krilatih.

Šteta koju izaziva štetnik
Prije selidbe na ljetne domaćine, zelena breskvina uš nanosi velike štete na primarnom domaćinu breskvi. Kako se hrani va vršnom lišću ono se počinje kovrčati i prekriveno je obilno mednom rosom. Mednu rosu naseljavaju gljive čađavice koje smanjuju asimilacijsku sposobnost lišća breskve.


Zaštita od zelene breskvine uši
Ova vrsta uši u Hrvatskoj, posebno u Istri i Dalmaciji, postala je rezistentna na OP, OC i P insekticide kojima se tretiraju breskve.
U slučaju da se utvrdi rezistentnost, preporučuje se tretiranje u stadiju zimskog jaja odn. Kasno zimsko prskanje uljanim organofosfornim insekticidima.
Tijekom vegetacije potrebno je stalno mijenjati skupinu primijenjenih insekticida te uvrštavati najnovije sistemične insekticide na koje zelena breskvina uš još nije razvila rezistentnost. To su insekticidi na osnovi imidakloprida, tiakloprida i pimetrozina.
Na područjima gdje još nije razvijena rezistentnost mogu se koristiti klasični aficidi na osnovi pirimikarba, tiometona i metildemetona.
Univerzalne insekticide poželjno je izbjegavati kako bi se sačuvali prirodni neprijatelji ove uši, a to su božje ovčice i zlatooke koje same mogu uvelike smanjiti zarazu ušima.