Mladice, rozgve, listove
Uzročnik bolesti
Gljiva Phomopsis viticola
Simptomi bolesti
Na peteljkama cvata nastaju tamnosmeđe zone različitih oblika okružene svijetlim rubom. Na listovima samo nekih sorata dolazi do infekcije. U početku vegetacije, najčešće uz glavne žile, listovi imaju jednu ili nekoliko nekroza promjera 1 do 2 mm okruženih žućkastim prstenom. Zaraženi dio plojke zaostaje u rastu pa se list nabora i deformira.
Na mladicama se na najdonjim internodijima pojavlju, obično već krajem svibnja, tamnoplave nekroze duguljasta oblika, zašiljene na krajevima. Te nekroze mogu obuhvatiti čitavu mladicu pa se ona pod teretom roda ili zbog vjetra slomi. Kad počnu odrvenjavati, na njima dolazi do promjene boje. Kod većine sorata dolazi do izbjeljivanja. Kora postaje srebrnkasta zbog toga što se micelij razvija pod korom te na taj način ulazi zrak pod koru koja poprima srebrnkastu boju. Pupovi se na zaraženoj rozgvi otvaraju kasnije nego na zdravoj. Karakteristično je da obično kreću pupovi na prvim internodijima, zatim se nekoliko pupova na sredini lucnja ne otvara, a oni na kraju lucnja prolistaju. Iz kore jednogodišnje rozgve micelij prelazi u staro drvo zbog čega nakon duljeg vremena dolazi do truljenja i oštećenja loze. Posljedica je takve zaraze usporen rast mladica i sušenje listova na njima. Postepeno dolazi do odumiranja zaraženog kraka čokota po čemu je bolest u američkoj literaturi dobila ime "dead arm".
Biologija bolesti
Gljiva prezimljava u vidu micelija u rozgvi koja ostaje na čokotu ili na tlu, a pred početak vegetacije formiraju se piknidi. U proljeće iz piknida izlazi blijedo žuta želatinozna masa u obliku vitica koja sadrži velik broj piknospora. Parazit prodire u tkivo domaćina preko puči i rana. Širenje patogena tijekom vegetacije je usporeno zbog obrambenih reakcija tkiva biljke koje nekrotizira. U jesen i zimi, kada su životne funkcije biljke usporene, patogen prodire u biljku.
Uvjeti potrebni da se ostvari infekcija
Piknospore inficiraju vinovu lozu u širokom rasponu temperature od 1 do 37 °C. Optimum za razvoj te bolesti je 23 °C uz 98 do 99% relativne vlage zraka.
Zaštita od crne pjegavosti rozgve
U zaraženim vinogradima, uspjeh se može postići samo upornom zaštitom tijekom dužeg razdoblja. Prilikom rezidbe, koliko je moguće, treba odstraniti zaraženu rozgvu. Nakon rezidbe rozgvu treba iznijeti iz vinograda jer predstavlja vrlo važan izvor zaraze. Ne treba pretjerivati s gnojidbom, naročito ne s dušikom, jer to povećava osjetljivost. Sve sorte nisu jednako osjetljive. Osjetljive stolne sorte su npr. kardinal, kraljica vinograda, afusali, a od vinskih sorata npr., malvazija, frankovka, žilavka. Nužno je da se sadi zdrav sadni materijal.
Kad ste iscrpili sve spomenute mogućnosti, preostala je primjena fungicida. U vinogradima u kojima postoji zaraza neophodno je obaviti zimsko prskanje s jednim od fungicida na osnovi bakra. To prskanje treba obaviti neposredno pred kretanje vegetacije. Nakon toga preporučuju se još dva prskanja i to u stadiju B do C te drugo prskanje u stadiju D do E (prema Baggioliniu). Kako je teško u vinogradu naći točno određeni stadij, na zaštitu se odlučuje onda kada je određeni stadij najzastupljeniji.
Od fungicida za suzbijanje crne pjegavosti u vegetaciji registrirani su Mikal, Dithane M-45, Polyram DF, a djelotvorni su i Folpan, Antracol combi i strobilurini – Quadris i Stroby.