Stranice

četvrtak, 5. studenoga 2015.

Jabučni svrdlaš-Rhynchites bacchus L.

Jabučni svrdlaš čest je štetnik jabuka. Najveće štete nanosi u godinama s hladnim proljećem kada je razvoj voćaka usporen. Ova vrsta prenosi spore gljivica Monilia vrste.
Opis štetnika  
Odrasli oblici su brončanocrvene do purpurne boje s metalnim odsjajem. Leđna strana im je prekrivena smećkastim dlačicama. Imaju dugo rilo. Bez rila dugi su 6,5 do 9 mm. Ticala im završavaju zadebljanjima. Čvrst pokrov, koji prekriva zadnja krila (elytra), je duži nego širi.Ličinke su bjelkaste boje i narastu 4 do 5 mm
.

Biologija i životni ciklus štetnika
Prezime odrasli oblici ili ličinke u otpalom lišću, ispod kore ili u zemlji. Odrasli se javljaju rano u proljeće, najčešće krajem ožujka ili u travnju. U svibnju pojedinačno odlažu jaja u plodiće. Jaja su položena u komorice koju ženka izbuši rilom, a zatim je zatvori. U jednom plodiću može biti odloženo više od 40 jaja, dok jedna ženka kroz tri mjeseca može odložiti od 80 do 400 jaja. Ovipozicija traje tri mjeseca. Iz jaja izlaze ličinke nakon 4 do 10 dana. One se razvijaju u trulim, mumificiranim plodovima. Već krajem srpnja i u kolovozu svoj razvoj završavaju ličinke koje su se razvile iz ranije odloženih jaja. One se spuštaju u tlo gdje se zapredaju u kokon te se kasnije kukulje i preobraze u odrasle oblike. Odrasli oblici prezime ne napuštajući mjesto preobrazbe. Ličinke nastale iz kasnije odloženih jaja završe svoj razvoj u plodovima, prezime u tlu, ali se kukulje tek sljedećeg ljeta. Ličinke nastale iz najkasnije odloženih jaja ne završavaju svoj razvoj već prezime u mumificiranim plodovima pa tek sljedećeg ljeta daju odrasle oblike koji se hrane na voćkama prije odlaska na prezimljenje.
Stoga, dio svrdlaša ima jednu, a dio dvije generacije godišnje.

Štete koje izaziva štetnik
Odrasli oblici izgrizaju pupove pa čak i koru mladih izboja. Tako oštećeni pupovi se suše i otpadaju. Ličinke napadaju plodiće u kojima su se razvijale na način da u njima buše hodnike.

Zaštita od jabučnog svrdlaša
Tretiranje je potrebno sam u slučajevima jakog napada. Tada se tretira u rano proljeće u vrijeme otvaranja pupova sredstvima na bazi fosalona, endosulfana, fentiona i drugih.