Bolest napada
Lišće, ponekad i koru grana.
Uzročnik bolesti
Gljiva Gymnosporangium sabinae.
Simptomi
Simptomi ove bolesti javljaju se najčešće na licu plojke krajem proljeća u obliku intenzivno žuto-narančastih do crvenkastih pjega okruglog oblika obrubljenih klorotičnom zonom. Promjera su 1 do 1,5 mm. Unutar pjega nalaze se spermagoniji koji stvaraju spermacije koje izgledaju kao crne točkice. Na naličju lista, na istom mjestu, nastaje hipertrofirano tkivo koje predstavlja stromu na kojoj će se razviti ecidija u obliku odbojnih izraslina u obliku roščića iz kojih izlazi crvena prašina sastavljena od ecidiospora. Zaraženi listovi djelomično nekrotiziraju, a samo jako zaraženi listovi otpadaju. Čak i na peteljkama lista mogu nastati ecidije u vidu oraščića. Također na jednogodišnjim izbojima može doći do infekcije gdje nastaju ecidije. Na tim mjestima nastaju hipertrofije, a sama grana je oslabljena. Posljedica može biti pucanje grane pod naletom vjetra ili pod težinom plodova. Stoga štete u mladim voćnjacima mogu biti znatne jer se teško postiže željeni uzgojni oblik. Simptomi na plodovima se pojavljuju samo u godinama kada teleutospore na Juniperus vrstama ostanu aktivne i za vrijeme formiranja plodova. U tom slučaju na plodovima se javljaju ecidije u obliku roščića, zaraženi dio zaostaje u rastu i plod se deformira. Zbog takvog neujednačenog rasta plodovi pokatkad pucaju.
Biologija bolesti
Gljivica prezimljava na granama vrsta iz roda Juniperus. Zaraženi dio Juniperusa zadeblja poprimajući vretenasti izgled. Dvije godine od trenutka zaraze na Juniperus vrstama u rano proljeće razviti će se teleutospore u obliku želatinoznih izraslina. Klijanjem teleutospora nastaju bazidije iz kojih izlaze 4 bazidiospore. Njih vjetar nosi na drugog domaćima tj. krušku i uzrokuje infekciju. Iz bazidiospora nastati će spermagonij. Od infekcije lista pa do pojave spermagonija prođe od 19 do 33 dana. Vrlo često ovi simptomi ostaju neprimijećeni. U njima nastaju spermacije i kovrčaste receptivne hife. Ako dođe do kopulacije receptivnih hifa tj. spermacija, nastati će micelij koji je odgovoran za stvaranje ecidija. Iz ecidija će se otpuštati ecidiospore koje raznošene vjetrom dospijevaju natrag na Juniperus vrste.
Na lišću krušaka ili na mladoj kori bazidiospore klijaju i razmnožavaju se pa time nastaju rane.
Uvjeti potrebni da se ostvari infekcija
Teleutospore se javljaju u proljeće poslije obilnih kiša nakon što se temperatura podigne iznad 8 do 10 °C. Teleutospore su aktivne 20 do 40-ak dana, a nakon toga se isušuju i nisu više infektivne. Stoga, da bi došlo do infekcije kruške trebaju biti ispunjeni sljedeći uvjeti: kiša treba padati barem 1 sat kako bi teleutospora proklijala bazidiju, relativna vlaga zraka treba biti blizu zasićenosti oko 10 sati pri temperaturi od 15 °C kako bi nastale bazidiospore. Pet sati nakon što su ispunjeni navedeni uvjeti nastaju nove bazidiospore, list kruške mora biti barem tri sata vlažan uz temperaturu između 15 do 20 °C, a u slučaju da se temperatura popne iznad 25 °C više ne može doći do infekcije.
Zaštita od kruškinog pikca
U sredinama gdje je moguće odstraniti Juniperus vrste, potrebno je to učiniti kako bi onemogućili ili barem smanjili infekciju kruške. Mnogi autori navode da bi izolacija kruške od Juniperus vrsta trebala biti najmanje 500 m (Radman, 1979). Iskustvo iz doline Neretve govori da i kod rastojanja od 2.000 m između krušaka i Juniperusa može doći do infekcije premda ne uzrokuje ekonomske štete. Prema tome, najbolje je gdje je to moguće, odstraniti Juniperuse iz blizine krušaka. U područjima u kojima su Juniperus vrste sastavni dio autohtone flore, eradikacija Juniperus vrsta je gotovo nemoguća što dovodi do neophodnog praćenja pojave teleutospora i primjene fungicida. Nažalost, za suzbijanje ove bolesti u Hrvatskoj nije registriran niti jedan fungicid. No, neki fungicidi za suzbijanje krastavosti plodova kruške suzbijaju i kruškinog pikca. To su fungicidi na bazi bakra i koriste se do pred početak cvatnje, mankozeba i bitertanola. S drugim fungicidima treba biti oprezan da zbog osjetljivosti sorte ne bi došlo do fitotoksičnosti.
Između sorata krušaka postoji razlika u osjetljivosti na ovu bolest. Međutim, kod sorata koje kasnije kreću radi se samo o prividnoj otpornosti jer izbjegnu zarazu na listovima.
Lišće, ponekad i koru grana.
Uzročnik bolesti
Gljiva Gymnosporangium sabinae.
Simptomi
Simptomi ove bolesti javljaju se najčešće na licu plojke krajem proljeća u obliku intenzivno žuto-narančastih do crvenkastih pjega okruglog oblika obrubljenih klorotičnom zonom. Promjera su 1 do 1,5 mm. Unutar pjega nalaze se spermagoniji koji stvaraju spermacije koje izgledaju kao crne točkice. Na naličju lista, na istom mjestu, nastaje hipertrofirano tkivo koje predstavlja stromu na kojoj će se razviti ecidija u obliku odbojnih izraslina u obliku roščića iz kojih izlazi crvena prašina sastavljena od ecidiospora. Zaraženi listovi djelomično nekrotiziraju, a samo jako zaraženi listovi otpadaju. Čak i na peteljkama lista mogu nastati ecidije u vidu oraščića. Također na jednogodišnjim izbojima može doći do infekcije gdje nastaju ecidije. Na tim mjestima nastaju hipertrofije, a sama grana je oslabljena. Posljedica može biti pucanje grane pod naletom vjetra ili pod težinom plodova. Stoga štete u mladim voćnjacima mogu biti znatne jer se teško postiže željeni uzgojni oblik. Simptomi na plodovima se pojavljuju samo u godinama kada teleutospore na Juniperus vrstama ostanu aktivne i za vrijeme formiranja plodova. U tom slučaju na plodovima se javljaju ecidije u obliku roščića, zaraženi dio zaostaje u rastu i plod se deformira. Zbog takvog neujednačenog rasta plodovi pokatkad pucaju.
Biologija bolesti
Gljivica prezimljava na granama vrsta iz roda Juniperus. Zaraženi dio Juniperusa zadeblja poprimajući vretenasti izgled. Dvije godine od trenutka zaraze na Juniperus vrstama u rano proljeće razviti će se teleutospore u obliku želatinoznih izraslina. Klijanjem teleutospora nastaju bazidije iz kojih izlaze 4 bazidiospore. Njih vjetar nosi na drugog domaćima tj. krušku i uzrokuje infekciju. Iz bazidiospora nastati će spermagonij. Od infekcije lista pa do pojave spermagonija prođe od 19 do 33 dana. Vrlo često ovi simptomi ostaju neprimijećeni. U njima nastaju spermacije i kovrčaste receptivne hife. Ako dođe do kopulacije receptivnih hifa tj. spermacija, nastati će micelij koji je odgovoran za stvaranje ecidija. Iz ecidija će se otpuštati ecidiospore koje raznošene vjetrom dospijevaju natrag na Juniperus vrste.
Na lišću krušaka ili na mladoj kori bazidiospore klijaju i razmnožavaju se pa time nastaju rane.
Uvjeti potrebni da se ostvari infekcija
Teleutospore se javljaju u proljeće poslije obilnih kiša nakon što se temperatura podigne iznad 8 do 10 °C. Teleutospore su aktivne 20 do 40-ak dana, a nakon toga se isušuju i nisu više infektivne. Stoga, da bi došlo do infekcije kruške trebaju biti ispunjeni sljedeći uvjeti: kiša treba padati barem 1 sat kako bi teleutospora proklijala bazidiju, relativna vlaga zraka treba biti blizu zasićenosti oko 10 sati pri temperaturi od 15 °C kako bi nastale bazidiospore. Pet sati nakon što su ispunjeni navedeni uvjeti nastaju nove bazidiospore, list kruške mora biti barem tri sata vlažan uz temperaturu između 15 do 20 °C, a u slučaju da se temperatura popne iznad 25 °C više ne može doći do infekcije.
Zaštita od kruškinog pikca
U sredinama gdje je moguće odstraniti Juniperus vrste, potrebno je to učiniti kako bi onemogućili ili barem smanjili infekciju kruške. Mnogi autori navode da bi izolacija kruške od Juniperus vrsta trebala biti najmanje 500 m (Radman, 1979). Iskustvo iz doline Neretve govori da i kod rastojanja od 2.000 m između krušaka i Juniperusa može doći do infekcije premda ne uzrokuje ekonomske štete. Prema tome, najbolje je gdje je to moguće, odstraniti Juniperuse iz blizine krušaka. U područjima u kojima su Juniperus vrste sastavni dio autohtone flore, eradikacija Juniperus vrsta je gotovo nemoguća što dovodi do neophodnog praćenja pojave teleutospora i primjene fungicida. Nažalost, za suzbijanje ove bolesti u Hrvatskoj nije registriran niti jedan fungicid. No, neki fungicidi za suzbijanje krastavosti plodova kruške suzbijaju i kruškinog pikca. To su fungicidi na bazi bakra i koriste se do pred početak cvatnje, mankozeba i bitertanola. S drugim fungicidima treba biti oprezan da zbog osjetljivosti sorte ne bi došlo do fitotoksičnosti.
Između sorata krušaka postoji razlika u osjetljivosti na ovu bolest. Međutim, kod sorata koje kasnije kreću radi se samo o prividnoj otpornosti jer izbjegnu zarazu na listovima.
