Štetnik napada
Grančice, grane, izboje, lišće
Opis štetnika
Odrasli
cvrčak naraste od 5,5 do 8 mm. Širok je 2 do 3 mm. Pri mirovanju krila
su mu položena gotovo okomito uz tijelo preko bočnih strana tj.
krovoliko što mu daje klinasti izgled. Prednja krila su sivkastosmeđe
boje, široka su i trokutasta. Na bazalnom dijelu prednjih krila nalazi
se jedan par crnih točaka. Cijelo tijelo prekriveno je voštanim
izlučinama svijetle, pepeljaste boje.
Jaja su cilindričnog oblika i duga oko 0,8 mm.
Ličinke su najprije bijele boje, a kasnije pozelene. Slabo su pokretljive.
Biologija i životni ciklus štetnika
Prezime
jaja koje ženka leglicom odlaže pojedinačno ili u nizu u pupove,
pukotine i slična mjesta na kori trsa. Sredinom svibnja počinju izlaziti
ličinke koje se presvlače pet puta. Posljednja dva stadija mogu skakati
i tada se penju na najmlađe grane na vrhovima biljaka. Razvoj ličinki
traje oko 2 mjeseca. Odrasli oblici javljaju se od srpnja. Kopulaciju
obavljaju noću, a ovipozicija dolazi krajem ljeta. Ženka odlaže oko 60
oplođenih jaja tijekom noći ili za vrijeme tmurnog vremena u uvjetima
umjerene vlažnosti.
Ima jednu generaciju godišnje.
Štete koje izaziva štetnik
Štete
mogu biti izravne i neizravne. Izravne štete ogledaju se u sisanju
odraslih na granama, grančicama, izbojima, lišću i rjeđe na plodovima.
Rezultat je slabiji porast biljaka. Neizravne štete su mnogo veće. One
nastaju uslijed obilnog lučenja medne rose na koju se naseljavaju gljive
čađavice čime se smanjuje asimilacija. Jako zaražene biljke se lako
uočavaju zbog bijele voštane prevlake štetnika i zamazanog izgleda od
čađavica. Voštane izlučine i čađavica ostaju na biljci i kad štetnika
više nema na njima. Tako onečišćeni plodovi gube svaku tržišnu
vrijednost.
Vrsta je također potencijalni prijenosnik patogenih
virusa. Iz literaturnih podataka utvrđeno je da u Sjevernoj Americi
medeći cvrčak prenosi AY i AP fitoplazme vinove loze.
Zaštita od medećeg cvrčka
Kako
se ovaj štetnik širi i sadnim materijalom, u njegovom suzbijanju važno
je spriječiti uvoz sadnog materijala iz rasadnika zaraženih medećim
cvrčkom iako štetnik nije karantenski.
Kemijska zaštita nije
uvijek moguća na svim zaraženim površinama. Pojava štetnika u urbanim
sredinama i parkovima dodatno ograničava izbor insekticidnih sredstava. U
Hrvatskoj su samo insekticidi na osnovi djelatne tvari alfacipermetrin
(piretroidi) registrirani za suzbijanje medećeg cvrčka.
Ovog štetnika moguće je potencijalno suzbiti biološki parazitskom osicom Neodrynus typhlocybae.
Ta je osica i parazit i predator ličinki. Prema podacima iz Italije,
rezultati ispuštanja osice postaju uočljivi tek nakon 4 do 6 godina.