Uz zakonski pojam "ekološka proizvodnja", za taj se sustav gospodarenja rabe i nazivi "organska" i "biološka" proizvodnja.
Opći društveni cilj ekološke proizvodnje je zaštita zdravlja i života ljudi te zaštita prirode i okoliša.
Pod ekološkom poljoprivredom uglavnom se misli na proizvodnju bez primjene mineralnih gnojiva, pesticida, hormona i sl. Takav je koncept poljoprivredne proizvodnje mnogo složeniji i njegova bit nije samo u izostavljanju agrokemikalija, nego u sveukupnom gospodarenju kojim je to moguće postići. Teži uspostavi mješovitog gospodarstva koje se sastoji od više osnovnih dijelova: oranica, pašnjaka, voćnjaka, povrtnjaka, vinograda i uzgoja stoke. Na taj se način uspostavlja ravnoteža i sklad cjeline, a ujedno i stabilnost i otpornost na vanjske utjecaje (prirodne, ekonomske i dr.).
Ekološka proizvodnja poseban je sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s međunarodno usvojenim normama i načelima.
Uz zakonski izraz koji se koristi u hrvatskom jeziku - ekološka poljoprivreda, često se koriste i drugi nazivi, vrlo često prijevodi iz drugih jezika:
Danas su u nekim područjima tlo, voda i atmosfera toliko zagađeni da teško mogu dobiti markicu ekogospodarstva. Na sreću, u našoj zemlji (iako je industrijalizirana Europa blizu te utječe na globalno zagađenje naše atmosfere i voda), ekološka poljoprivreda je u svom potpunom značenju ostvariva.
Dakle, proizvodnja zdrave hrane samo je značajni aspekt odnosa prema prirodi koji treba nadopuniti i ostalim ljudskim aktivnostima: boravkom i radom u prirodi, sportom, rekreacijom, zabavom, uređenjem okoliša, obogaćivanjem biljnih i životinjskih vrsta, otklanjanjem i biološkom preradom otpada, usklađivanjem i poboljšanjem uvjeta života za sve sudionike u skladu s prirodnim zakonima i što manjom uporabom sintetičnih materijala itd.
U konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji nastoji se proizvesti i postići što veći prihod po jedinici površine, čak i po cijenu smanjenja kvalitete proizvoda: smanjenja sadržaja šećera, masti, ulja, vitamina, mineralnih tvari i svih drugih esencijalnih sastojaka potrebnih potrošačima, ljudima i životinjama za izgradnju i funkcioniranje organizma. Hrana uzgojena na takav način često sadrži i štetne tvari (ostaci pesticida, nitrati, teški metali) koji izazivaju različite poremećaje (toksične, karcinogene, mutagene i dr.). Nedostatak kvalitete često se nadoknađuje umjetnim putem, dodavanjem vitamina, minerala, arome i boje.
Za namirnice uzgojene na ekološkim principima često se koristi pojam „zdrava hrana“, što predstavlja nespretan i nepravilan izbor riječi jer prema “Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti namirnica” svi prehrambeni proizvodi na tržištu moraju biti zdravi. U suprotnom ne smiju biti dostupni potrošačima, odnosno, moraju biti uklonjeni s prodajnoga mjesta. Sve veći broj potrošača zahtijeva namirnice besprijekorne kakvoće, a proizvođači i prehrambena industrija nastoje te zahtjeve zadovoljiti.
Potrošači često radije kupuju proizvode jednake veličine, jednolične boje, nego nejednake plodove kakvi su svojstveni u prirodi. Danas, u suvremenoj poljoprivredi u tom su pogledu postignuti značajni rezultati, upravo kako bi se kupca potaknulo na odabir proizvoda savršenog izgleda, čak ukoliko je i manje ukusan. Na taj način zapostavlja se, osnovna – biološka kvaliteta hrane. Namirnice trebaju zadovoljiti naše oko i naš okus, ali zadatak im je, količinom i kvalitetom, osigurati nam elemente potrebne za funkcioniranje organizma.
Zadatak znanosti o ishrani je u pogledu zdravlja utvrditi količinu i omjer različitih hraniva koje trebamo kako bismo očuvali dobro zdravlje. To je ujedno i zadatak poljoprivrede. Mlijeko je uvijek mlijeko, ali ovisno na koji način je proizvedeno, za zdravlje će biti više ili manje korisno. Isto vrijedi i za plod: kojoj sorti pripada, je li voćka obrezivana, gnojena, natapana i tretirana na određeni način, hranidbena mu vrijednost varira.
Smatra se da je namirnica bolja za naše zdravlje ako je biljka ili životinja od koje potječe zdravija i posjeduje jaču životnu snagu.
Opći društveni cilj ekološke proizvodnje je zaštita zdravlja i života ljudi te zaštita prirode i okoliša.
Pod ekološkom poljoprivredom uglavnom se misli na proizvodnju bez primjene mineralnih gnojiva, pesticida, hormona i sl. Takav je koncept poljoprivredne proizvodnje mnogo složeniji i njegova bit nije samo u izostavljanju agrokemikalija, nego u sveukupnom gospodarenju kojim je to moguće postići. Teži uspostavi mješovitog gospodarstva koje se sastoji od više osnovnih dijelova: oranica, pašnjaka, voćnjaka, povrtnjaka, vinograda i uzgoja stoke. Na taj se način uspostavlja ravnoteža i sklad cjeline, a ujedno i stabilnost i otpornost na vanjske utjecaje (prirodne, ekonomske i dr.).
Ekološka proizvodnja poseban je sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s međunarodno usvojenim normama i načelima.
Uz zakonski izraz koji se koristi u hrvatskom jeziku - ekološka poljoprivreda, često se koriste i drugi nazivi, vrlo često prijevodi iz drugih jezika:
Biološka poljoprivreda
Uz izraz ‘organska poljoprivreda’, najpopularniji je sinonim za ekološku poljoprivredu. Riječ biološka označuje nešto što je u vezi sa živim organizmima, biljkama, životinjama, mikroorganizmima i dr.. Izrazom biološka ukazuje se na značenje i važnost očuvanja biosa - živih organizama u prirodi i aktivaciju bioloških procesa. Biološka poljoprivreda tip je poljoprivredne proizvodnje u kojoj se u najvećoj mogućoj mjeri nastoje aktivirati biološki procesi, fiksacija atmosferskog dušika, rad mikroorganizama, rezistentnost, poštivanje zakona prirode itd.Organska poljoprivreda
Znači da se radi o poljoprivrednoj proizvodnji u kojoj umjesto neorganskih, neživih materijala (mineralnih gnojiva i pesticida) koristimo ono što proizlazi iz žive prirode (stajski gnoj i biljni ekstrakti). U organskoj se poljoprivredi za gnojidbu ponekad upotrebljavaju i neki mineralni materijali, vapnenac, dolomit, gnajs i tada izraz organski nije potpuno prikladan. No, želi se ukazati na činjenicu da pri ovakvom gospodarenju poljoprivredno gospodarstvo treba postati zatvorenom cjelinom regulacije kruženja organske tvari, hraniva i energije. Naziv organska poljoprivreda nekad dolazi i u kombinaciji s nazivom biološka pa se susrećemo s nazivom organsko-biološka poljoprivreda. Prirodna (naturalna) poljoprivreda u upotrebi je jer se pod ‘neprirodnim’ uglavnom smatra:- primjena svega što dovodi do jače neravnoteže u ekološkom sustavu;
- uporaba prirodnih supstanci na način i u dozama koje destruktivno djeluju na ekološki sustav;
- uporaba supstanci kojih inače nema u prirodi i čiju daljnju sudbinu nije moguće kontrolirati.
(Samo)održiva (potrajna, opstojna) poljoprivreda
Označava poljoprivrednu proizvodnju koja se može ekološki i gospodarski održati kroz duže vremensko razdoblje. To se prvenstveno odnosi na tlo, koje u održivoj poljoprivredi mora stalno održavati približno jednaku razinu plodnosti, strukturu, sadržaj humusa itd. Održiva poljoprivredna proizvodnja je ona u kojoj korist koja se proizvodnjom ostvaruje danas ne idu nauštrb naraštaja koji dolaze. Ekološka bi poljoprivreda istodobno trebala biti i održiva, no ne može se reći da uvijek vrijedi i obrnuto.Integralno gospodarenje
Tzv. ekološki prihvatljiva poljoprivredna proizvodnja uglavnom se odnosi na poljoprivrednu proizvodnju koja racionalnije i stručnije upotrebljava pesticide, umjetna gnojiva itd. Ne može se nazvati ekoproizvodnjom, no može biti prvi korak ka preusmjerenju. Ekološka poljoprivreda nastoji posve spriječiti unos agrokemikalija u agro-ekosustav te ih ne rabi, a integralna poljoprivreda želi samo minimalizirati i racionalizirati unos.Biološko-dinamična poljoprivreda
Biološko-dinamična poljoprivreda samo je
jedan, ujedno najstariji smjer ekološke poljoprivrede. Njezini začeci
datiraju još od početka prošloga stoljeća, a kao temeljna se godina
uzima 1924. kada je u Koberwitzu, današnjoj Poljskoj, dr. Rudolf Steiner
održao “Poljoprivredni tečaj u osam lekcija”. Time su postavljeni
temelji biološko-dinamičnoj poljoprivredi, najstarijem i najcjelovitijem
smjeru ekološke poljoprivrede, koji će se kasnije raširiti po čitavom
svijetu.
Biološko-dinamična poljoprivreda od ostalih se smjerova ekološke poljoprivrede razlikuje svojom cjelovitošću, originalnošću, teorijskim postavkama i inovacijama. Smatra se da iza vidljivog, materijalnog svijeta u kojem vladaju fizički zakoni, postoji i jedan nadosjetilni svijet koji se ravna prema duhovnim zakonima i ne može se zamijetiti običnim osjetilima, no zbog toga nije ništa manje stvaran. Zadatak je poljoprivrede postojeće duhovne snage koje djeluju u prirodi na ispravan način utkati u poljoprivredne proizvode kako bi oni dalje mogli pravilno održavati život čovjeka i životinja.
U biološko-dinamičnoj poljoprivredi gospodarstvo predstavlja harmoničan i zatvoren sustav kruženja organske tvari, hraniva, energije, reprodukcijskoga materijala (sjemena i rasplodne stoke) u gospodarski samostalnoj jedinici, što je moguće postići na gospodarstvima mješovitoga tipa gdje postoji veza između biljne i stočarske proizvodnje.
Temeljna razlika između biološko-dinamične poljoprivrede i ostalih vidova ekološke poljoprivrede je uporaba biološko-dinamičnih preparata i rad u ritmovima - dana i noći, mjesečevih mijena i sl. Preparati su od prirodnih materijala, ljekovitoga bilja, kremena i kravljega izmeta. Prvo prolaze pose-ban i složen proces transformacije te potom postaju biološko-dinamični preparati. Postoji devet takvih preparata koji se dijele u dvije skupine: preparate za prskanje i tzv. kompostne. Pojedinačni se preparati označuju brojevima od 500 do 508.
Biološko-dinamična poljoprivreda od ostalih se smjerova ekološke poljoprivrede razlikuje svojom cjelovitošću, originalnošću, teorijskim postavkama i inovacijama. Smatra se da iza vidljivog, materijalnog svijeta u kojem vladaju fizički zakoni, postoji i jedan nadosjetilni svijet koji se ravna prema duhovnim zakonima i ne može se zamijetiti običnim osjetilima, no zbog toga nije ništa manje stvaran. Zadatak je poljoprivrede postojeće duhovne snage koje djeluju u prirodi na ispravan način utkati u poljoprivredne proizvode kako bi oni dalje mogli pravilno održavati život čovjeka i životinja.
U biološko-dinamičnoj poljoprivredi gospodarstvo predstavlja harmoničan i zatvoren sustav kruženja organske tvari, hraniva, energije, reprodukcijskoga materijala (sjemena i rasplodne stoke) u gospodarski samostalnoj jedinici, što je moguće postići na gospodarstvima mješovitoga tipa gdje postoji veza između biljne i stočarske proizvodnje.
Temeljna razlika između biološko-dinamične poljoprivrede i ostalih vidova ekološke poljoprivrede je uporaba biološko-dinamičnih preparata i rad u ritmovima - dana i noći, mjesečevih mijena i sl. Preparati su od prirodnih materijala, ljekovitoga bilja, kremena i kravljega izmeta. Prvo prolaze pose-ban i složen proces transformacije te potom postaju biološko-dinamični preparati. Postoji devet takvih preparata koji se dijele u dvije skupine: preparate za prskanje i tzv. kompostne. Pojedinačni se preparati označuju brojevima od 500 do 508.
Danas su u nekim područjima tlo, voda i atmosfera toliko zagađeni da teško mogu dobiti markicu ekogospodarstva. Na sreću, u našoj zemlji (iako je industrijalizirana Europa blizu te utječe na globalno zagađenje naše atmosfere i voda), ekološka poljoprivreda je u svom potpunom značenju ostvariva.
Dakle, proizvodnja zdrave hrane samo je značajni aspekt odnosa prema prirodi koji treba nadopuniti i ostalim ljudskim aktivnostima: boravkom i radom u prirodi, sportom, rekreacijom, zabavom, uređenjem okoliša, obogaćivanjem biljnih i životinjskih vrsta, otklanjanjem i biološkom preradom otpada, usklađivanjem i poboljšanjem uvjeta života za sve sudionike u skladu s prirodnim zakonima i što manjom uporabom sintetičnih materijala itd.
U konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji nastoji se proizvesti i postići što veći prihod po jedinici površine, čak i po cijenu smanjenja kvalitete proizvoda: smanjenja sadržaja šećera, masti, ulja, vitamina, mineralnih tvari i svih drugih esencijalnih sastojaka potrebnih potrošačima, ljudima i životinjama za izgradnju i funkcioniranje organizma. Hrana uzgojena na takav način često sadrži i štetne tvari (ostaci pesticida, nitrati, teški metali) koji izazivaju različite poremećaje (toksične, karcinogene, mutagene i dr.). Nedostatak kvalitete često se nadoknađuje umjetnim putem, dodavanjem vitamina, minerala, arome i boje.
Za namirnice uzgojene na ekološkim principima često se koristi pojam „zdrava hrana“, što predstavlja nespretan i nepravilan izbor riječi jer prema “Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti namirnica” svi prehrambeni proizvodi na tržištu moraju biti zdravi. U suprotnom ne smiju biti dostupni potrošačima, odnosno, moraju biti uklonjeni s prodajnoga mjesta. Sve veći broj potrošača zahtijeva namirnice besprijekorne kakvoće, a proizvođači i prehrambena industrija nastoje te zahtjeve zadovoljiti.
Potrošači često radije kupuju proizvode jednake veličine, jednolične boje, nego nejednake plodove kakvi su svojstveni u prirodi. Danas, u suvremenoj poljoprivredi u tom su pogledu postignuti značajni rezultati, upravo kako bi se kupca potaknulo na odabir proizvoda savršenog izgleda, čak ukoliko je i manje ukusan. Na taj način zapostavlja se, osnovna – biološka kvaliteta hrane. Namirnice trebaju zadovoljiti naše oko i naš okus, ali zadatak im je, količinom i kvalitetom, osigurati nam elemente potrebne za funkcioniranje organizma.
Zadatak znanosti o ishrani je u pogledu zdravlja utvrditi količinu i omjer različitih hraniva koje trebamo kako bismo očuvali dobro zdravlje. To je ujedno i zadatak poljoprivrede. Mlijeko je uvijek mlijeko, ali ovisno na koji način je proizvedeno, za zdravlje će biti više ili manje korisno. Isto vrijedi i za plod: kojoj sorti pripada, je li voćka obrezivana, gnojena, natapana i tretirana na određeni način, hranidbena mu vrijednost varira.
Smatra se da je namirnica bolja za naše zdravlje ako je biljka ili životinja od koje potječe zdravija i posjeduje jaču životnu snagu.
