Plodove.
Uzročnik bolesti
Gljiva Monilia fructigena.
Simptomi bolesti
Plodovi mogu biti zaraženi od faze zametanja do faze berbe, a i kasnije u skladištu. Na mjestu zaraze, što je najčešće kožica jabuka ili krušaka, pojavljuju se najprije zelenkastožute a kasnije svijetlosmeđe koncentrične pjege koje se brzo povećavaju i zahvaćaju veći dio ili čitav plod. Tkivo mesa ispod pjege truli i potpuno propada. Napadnuti plodovi bivaju potpuno prožeti micelijem gljivice i uslijed gubitka vode smežuraju se i naboraju. Njihovo unutrašnje tkivo je najprije spužvasto, zatim očvrsne, ali zadrži plutastu konzistenciju. Takvi plodovi ostaju pričvršćeni za grane i grančice ili padnu na tlo, a nazivaju se „mumije“. One se moraju obavezno ukloniti iz voćnjaka jer uzrokuju pojavu Monilia laxa. Na trulom dijelu ploda, javljaju se bradavičaste, sivosmeđe nakupine konidija koje se više-manje pojavljuju u koncentričnim krugovima.
Biologija krastavosti
Gljivica prezimi u plodovima u obliku micelija. U proljeće iz micelija se razvijaju jastučići koji sadrže konidije. Pomoću vjetra, kiše ili insekata, konidije se prenose na mlade i zrele plodove uzrokujući male i smeđe lezije koje postepeno prekrivaju cijelu površinu kožice ploda. Nakon dva prezimljenja, pseudo sklerociji u „mumificiranim“ plodovima proizvode apotecije s askusima i askosporama.
Osjetljivost plodova na napad smeđe truleži se povećava sa zrelošću plodova. Konidije gljive pomoću klijavih cjevčica najčešće prodiru u plodove kroz rane uzrokovanih insektima, tučom. Povremeno penetracija u plodove je moguća kroz puči ili izravno kroz kutikulu.
Gljivica raste intercelularno i kroz sekreciju enzima uzrokuje maceraciju i posmeđenje napadnutog tkiva. Stoga cijeli plodovi mogu potpuno otruliti u samo par dana.
Uvjeti potrebni da se ostvari infekcija
Dugo se smatralo da je gljivica Monilia fructigena, uzročnik smeđe truleži plodova jabuka i krušaka, zapravo parazit rana (npr. od tuče, uzročnika crvljivosti i sl.). No pokazalo se da dugotrajno vlaženje plodova, visoka vlažnost zraka i jači potencijal bolesti (veliki broj spora) mogu izazvati i izravne infekcije kroz neoštećeno tkivo. Također su moguće i naknadne infekcije tijekom skladištenja posebno u priručnim prostorijama, kao što su podrumi, u slučaju da je temperatura zraka previsoka za čuvanje jabuka.
Ova bolest se posebno naglo širi iza dugotrajnih kiša koje se jave iza dugog i toplog razdoblja jer plod naglo buja što uzrokuje stvaranje sitnih pukotina koja su ulazno mjesto za infekciju gljivicom. Infekcija se javlja pri temperaturama od 24 do 28 °C i relativnoj vlažnosti zraka od 75%. Također, svako mehaničko oštećenje uzrokovano vremenskim nepogodama ili napadom insekata potpomaže razvoj ove bolesti.
Zaštita od smeđe truleži
Mjere za suzbijanje ove bolesti sastoje se prije svega od indirektnog suzbijanja koje uključuje suzbijanje štetnih insekata i drugih bolesti koje oštećuju plodove. U proljeće je potrebno sakupiti sve mumificirane plodove koji se unište. Skladišta je potrebno održavati čistima.
Što se tiče kemijske zaštite, preporučuju se sredstva na bazi triflorina, trifloksistrobina, pirimetanila i fenheksamida. Pri tome bitno je da se vodi račun o karenci zaštitnog sredstva.
Uzročnik bolesti
Gljiva Monilia fructigena.
Simptomi bolesti
Plodovi mogu biti zaraženi od faze zametanja do faze berbe, a i kasnije u skladištu. Na mjestu zaraze, što je najčešće kožica jabuka ili krušaka, pojavljuju se najprije zelenkastožute a kasnije svijetlosmeđe koncentrične pjege koje se brzo povećavaju i zahvaćaju veći dio ili čitav plod. Tkivo mesa ispod pjege truli i potpuno propada. Napadnuti plodovi bivaju potpuno prožeti micelijem gljivice i uslijed gubitka vode smežuraju se i naboraju. Njihovo unutrašnje tkivo je najprije spužvasto, zatim očvrsne, ali zadrži plutastu konzistenciju. Takvi plodovi ostaju pričvršćeni za grane i grančice ili padnu na tlo, a nazivaju se „mumije“. One se moraju obavezno ukloniti iz voćnjaka jer uzrokuju pojavu Monilia laxa. Na trulom dijelu ploda, javljaju se bradavičaste, sivosmeđe nakupine konidija koje se više-manje pojavljuju u koncentričnim krugovima.
Biologija krastavosti
Gljivica prezimi u plodovima u obliku micelija. U proljeće iz micelija se razvijaju jastučići koji sadrže konidije. Pomoću vjetra, kiše ili insekata, konidije se prenose na mlade i zrele plodove uzrokujući male i smeđe lezije koje postepeno prekrivaju cijelu površinu kožice ploda. Nakon dva prezimljenja, pseudo sklerociji u „mumificiranim“ plodovima proizvode apotecije s askusima i askosporama.
Osjetljivost plodova na napad smeđe truleži se povećava sa zrelošću plodova. Konidije gljive pomoću klijavih cjevčica najčešće prodiru u plodove kroz rane uzrokovanih insektima, tučom. Povremeno penetracija u plodove je moguća kroz puči ili izravno kroz kutikulu.
Gljivica raste intercelularno i kroz sekreciju enzima uzrokuje maceraciju i posmeđenje napadnutog tkiva. Stoga cijeli plodovi mogu potpuno otruliti u samo par dana.
Uvjeti potrebni da se ostvari infekcija
Dugo se smatralo da je gljivica Monilia fructigena, uzročnik smeđe truleži plodova jabuka i krušaka, zapravo parazit rana (npr. od tuče, uzročnika crvljivosti i sl.). No pokazalo se da dugotrajno vlaženje plodova, visoka vlažnost zraka i jači potencijal bolesti (veliki broj spora) mogu izazvati i izravne infekcije kroz neoštećeno tkivo. Također su moguće i naknadne infekcije tijekom skladištenja posebno u priručnim prostorijama, kao što su podrumi, u slučaju da je temperatura zraka previsoka za čuvanje jabuka.
Ova bolest se posebno naglo širi iza dugotrajnih kiša koje se jave iza dugog i toplog razdoblja jer plod naglo buja što uzrokuje stvaranje sitnih pukotina koja su ulazno mjesto za infekciju gljivicom. Infekcija se javlja pri temperaturama od 24 do 28 °C i relativnoj vlažnosti zraka od 75%. Također, svako mehaničko oštećenje uzrokovano vremenskim nepogodama ili napadom insekata potpomaže razvoj ove bolesti.
Zaštita od smeđe truleži
Mjere za suzbijanje ove bolesti sastoje se prije svega od indirektnog suzbijanja koje uključuje suzbijanje štetnih insekata i drugih bolesti koje oštećuju plodove. U proljeće je potrebno sakupiti sve mumificirane plodove koji se unište. Skladišta je potrebno održavati čistima.
Što se tiče kemijske zaštite, preporučuju se sredstva na bazi triflorina, trifloksistrobina, pirimetanila i fenheksamida. Pri tome bitno je da se vodi račun o karenci zaštitnog sredstva.
