Vrlo se često na stablima i granama drvenastih voćnih vrsta, kao i
nekog drugog ukrasnog drveća i grmlja, zapaža pojava lišajeva.
Lišajevi se javljaju na gotovo svim voćnim vrstama, osobito šljivi,
orahu, jabuci i kruški, pogotovo u ekstenzivnim ili napuštenim
voćnjacima.
Lišaj je vrlo specifična i vrlo zanimljiva zajednica dvaju organizama
(alge i gljive!), koji žive u tzv. simbiozi ili suživotu, od kojeg oba
ova organizma imaju zajedničku korist. Od algi su zastupljene uglavnom
zelene ili modrozelene alge (Chlorophyta i Cianophyta), a od gljiva
najčešće gljive mješinarke (Ascomycotina), čija se plodna tijela
(apoteciji) vrlo lako uočavaju unutar tijela lišaja.
Lišaj kao zajednica funkcionira tako da alge fotosintezom stvaraju
organske tvari, a gljiva nabavlja vodu i mineralna hranjiva, pa se tako
nadopunjuju. Ističemo, lišajevi nisu nametnici ili paraziti na biljkama,
iako se tako na prvi pogled čini. Žive samo na površini biljnih organa,
pa spadaju u tzv. epifite, ali od biljaka ne uzimaju vodu i hranjiva,
što znači da ne ulaze u biljno staničje kao paraziti. Međutim, njihova
pojava, unatoč tomu što nisu paraziti, posredno može štetiti biljkama
jer mogu smanjivati životni potencijal biljke ili tzv. vigor, ali i biti
pogodno stanište za naseljavanje nekih štetnika.
Postoji više od 15.000 vrsta lišajeva, a znanost ih svrstava u vrlo
dobre bioindikatore ili biološke pokazatelje čistoće zraka i općenito
čistoće staništa i okoliša. Obično se javljaju na starijim voćkama, a
ako počnu rasti na mladima, onda je to znak da su te voćke slabije
kondicije, odnosno da su oslabljene od raznih faktora nepovoljne
sredine.
Gotovo se nikada ne javljaju u intenzivnim voćnim nasadima, ili vrlo
rijetko, i to samo u slučaju ako se ne provodi uobičajena zaštita
fungicidima. Naime, većina fungicida, pogotovo onih na bazi bakra,
prilično ih dobro suzbija, pa se lišajevi stoga nikada ne javljaju u
voćnjacima s redovitom zaštitom fungicidima. Mogli bismo reći da je
njihova pojava na voćkama najbolji znak dobrih ekoloških uvjeta koji
vladaju u voćnjaku. Nikada ne rastu ondje gdje je zrak onečišćen i gdje
postoji rezidua ili ima ostataka toksičnih tvari. Neki lišajevi izrazito
su dekorativni (pr. Usnea spp. i dr.), pa su jako omiljeni na ukrasnim
drvenastim vrstama u kućnim vrtovima. Spomenuto je na početku da se
uglavnom javljaju na stablima i granama šljiva, oraha, jabuka i dr.
Na šljivi se pojavljuje najčešće lišaj pod nazivom Evernia prunastri,
a na orahu žuti lišaj Xanthoria parietina. Od drugih lišajeva na
voćkama su raširene vrste iz rodova Parmelia, Parmelina, Physcia,
Platismatia, Pseudoevernia, Ramalina i dr.
Na njih dobro djeluju svi bakreni fungicidi, pa se stoga kasnim
zimskim prskanjem i tretiranjima na početku vegetacije, koja se redovito
provode u voćnjacima, ujedno suzbijaju i lišajevi. Ostale kemijske
mjere suzbijanja nisu potrebne.