četvrtak, 24. ožujka 2016.

Ekološki uzoj jagode

Ekološki, jagoda se može uzgajati i na manjim parcelama, a ako se na istom gospodarstvu nema stočarske proizvodnje, treba osigurati izvor dopuštenih gnojiva i sredstava za održavanje plodnosti tla sukladno odredbama Zakona o ekološkoj poljoprivredi i pripadajućim pravilnicima.
Osjetljiva na mraz
Za uzgoj jagode potrebno je dosta radne snage, tako da se ovakva proizvodnja može uklopiti s proizvodnjom povrća u sličnom razdoblju. Optimalna temperatura za uzgoj jagoda je od 20 do 24°C u umjereno kontinentalnim područjima. Niske temperature mogu štetno djelovati na nasad jagode ako se pojavi golomrazica, a nasad nije zaštićen folijom ili slamom, te ako su sadnice posađene kasno u jesen. Kasni proljetni mrazevi uzrokuju štete jagodi posebno u cvatnji i na zametnutim plodovima.
Šteta od kasnih proljetnih mrazeva izbjegava se sadnjom na podobnim položajima i pokrivanjem nasada niskim tunelima. 
Pravilan odabir položaja
Za uzgoj jagode najpodobniji su tereni s visokom relativnom vlagom zraka tijekom ljetnih mjeseci. Područjima s niskom relativnom vlagom zraka i visokom temperaturom tijekom ljetnih mjeseci podobne su za uzgoj ranih sorti jagode koje se beru prije nastupa visokih temperatura. Na južnim položajima treba saditi rane i srednje rane sorte, jer je suša jače izražena u odnosu na sjeverne položaje gdje se preporuča sadnja srednje kasnih i kasnih sorti. Treba birati područja s blagim padom terena od 3 do 5% koji je idealan za osiguravanje dobre provjetrenosti i rješavanje pojava površinskih voda. Najbolja su propusna tla koja pripadaju grupi pjeskovito-ilovastih sa sadržajem gline manjim od 30%, te visokim udjelom humusa (>3%). Najveći dio korijenskog sustava nalazi se na dubini do 20 cm površinskog sloja tla iz kojeg jagoda uzima vodu i hranjive materije. Zbog toga akumulativni sloj treba biti bogat humusom i rastresit. Jagoda tolerira blagu kiselost tla, a optimalna pH je 6-6,5.
Plodored
Prelaskom iz konvencionalne u ekološku proizvodnju na proizvodnoj jedinici kao predkultura može se zasijati mahunarke i zelene biljake za gnojidbu (siderati) radi održavanja i povećanja plodnosti tla. U ekološkom uzgoju jagode treba osigurati udaljenost proizvodne površine od najmanje 50 m od prometnice čije je opterećenje veće od 100 vozila/sat i podizanjem zelene barijere visine najmanje 1,5m, ako proizvodna jedinica graniči s parcelom na kojoj je konvencionala proizvodnja. Za sadnju jagode tlo se valja dobro pravovremeno pripremiti oranjem na dubini od 30 cm, nakon čega je potrebna osnovna gnojidba tla. Gnojidba mora biti ekonomski isplativa i ekološki prihvatljiva što podrazumijeva primjenu gnojiva koja odgovara stanju i plodnosti tla. Zbog toga se preporuča analiza tla u pedološkom laboratoriju, te na osnovu analize tla, gnojidbu tla. U ekološkom uzgoju jagode preporuča se uporaba stajskog gnoja, komposta, zelene gnojidbe i gotovih pripravaka za gnojidbu. Organska gnojiva moraju potjecati s vlastitog gospodarstva ili s gospodarstava na kojima se odvija ekološka proizvodnja. Nije dopuštena uporaba industrijskih mineralnih gnojiva u ekološkom uzgoju jagoda.
Treba voditi racuna o kulturama koje su bile zasijane prije podizanja nasada jagode na istoj površini. Neke predkulture brzo iscrpljuju tlo što uzrokuje povećanu pojavu raznih bolesti, štetočina i korova što se nepovoljno odražava na razvoj i urod ploda jagode. Zato je potrebno pri uzgoju jagode paziti na plodored. Kao nepovoljne predkulture jagode su rajčica, repa, kasni krumpir, kukuruz, višegodišnje trave (ako se uzgajaju više od tri godine), mrkva, uljana repica (zbog pojave samoniklih biljaka naredne godine). 
Ove kulture imaju iste bolesti i štetočine kao i jagoda koje se brzo prenose na podignutim nasadima.
Dobre predkulture jagodi su smjesa trava i djeteline (vrijeme uzgoja 1-2 godine), bijela djetelina, grah, kadifica (na manjim površinama), kupusnjače. Nasad jagode u plodoredu ne treba ponovo podizati 6 godina na istoj proizvodnoj jedinici.
Sadnja
Proizvodne nasade najbolje je saditi u srpnju i kolovozu, a matičnjake krajem rujna i početkom listopada. Sadnja u kolovozu osigurava urod već prve vegetacijske godine. U izboru sorata koriste se sorte prilagođene pedoklimatskim uvjetima, otporne na štetočine te treba dati prednost autohtonim sortama. Na tržištu su uglavnom zastupljene sorte jagode talijanskog podrijetla, a ekonomski su najvažnije Clery, Alba Miss, Elsanta, Florence, Honeoye, Asia, Antea, Maya, Marmollada, Dora, Diamante i dr. Osnovni preduvjet za ostvarivanje uspjeha u ekološkom uzgoju je kvalitetan sadni materijal. Tipovi sadnica koje se koriste za sadnju su zelene sadnice, frigo sadnice, čekajuće sadnice (Waiting bed) i kontejnerske sadnice.
U Hrvatskoj nema registiranih ekoloških proizvo đača sadnog materijala jagode, te se za sadnju koriste sadni materijal iz konvencionalne proizvodnje gdje se uglavnom koristi frigo tip sadnice. 
Sadnice moraju imati zdrav i dobro razvijen korijen, bez prisutnosti truleži, te moraju imati deklaraciju koja garantira sortnu čistoću i potpunu zdravstvenu ispravnost što je sukladno zakonu o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja.

Uzgoj
Najčešći sustavi uzgoja jagode su jednoredni ili dvoredni uzgoj na humke ili u razini tla. U ekološkoj proizvodnji jagoda zabranjen je hidroponski način uzgoja. Kod jednorednog uzgojnog oblika razmak između redova se kreće od 70 do 90 cm, a unutar reda 20 do 30 cm. Pri dvorednom uzgoju jagode razmaci sadnje između redova jedne trake je 40-50 cm, a razmak između dva para redova je 80-100cm. Za uspješnu proizvodnju jagode u ekološkom uzgoju kao pokrovni materijal za tlo koriste se biorazgradive folije ili malč organskog podrijetla (slama, piljevina i sl.) čija uloga je da spriječi pojavu korova, nastajanje pokorice, smanji gubitak vlage, smanji pojava bolesti, plodovi ostanu čisti itd. U ekološkom uzgoju jagoda nije dopušteno korištenje PVC folija. Jagoda je osjetljiva na stres od suše tijekom ljetnih mjeseci, te treba osigurati sustav za natapanje kap po kap. Perforirane cijevi ili trake se postavljaju ispod folije prije sadnje. Najkvaliteniji je ručni način sadnje, gdje se korijen jagode prije sadnje natapa u otopinu svježeg govedskog gnoja, ilovače i vode u omjeru 1:1:1. Nakon sadnje sadnice se moraju dobro zaliti vodom.
Na manjim nasadima često se jagoda sadi u kombinaciji s povrtnim kulturama. Da bi jagoda kao glavna kultura imala što manje štetnih posljedica od uzgoja povrća kao međukulture, nasad se mora obilato gnojiti i natapati. Kao dobar susjed jagode preporuča se sadnja češnjaka, graha, salate, poriluka, špinata i vlasca. Osobito se preporuča sadnja češnjaka kao međ ukulture jer svojim mirisom odbija štetočine, glodavce i bolesti biljaka.
Mjere zaštite
Tijekom vegetacije treba provoditi agrotehničke mjere na vrijeme i kvalitetno. Zaštita mladih sadnica jagode provodi se zastiranjem slamom ili postavljanjem niskih tunela. Jagode koje se uzgajaju na u niskim tunelima dozrijevaju 7 do 10 dana ranije i postižu veću cijenu na tržištu. U fazi najintezivnijeg rasta jagode počinju se stvarati vriježe za čiji razvoj biljka troši mnogo hrane. Uklanjanjem vriježa prinosi ploda jagode su veći do 50%. Nakon sadnje, kako bi se osigurao bolji primitak sadnica preporuča se češće natapanje, te u fazi rasta i zriobe plodova zbog intenzivne metaboličke aktivnosti, koja mora biti praćena i s adekvatnom adsorpcijom hranjivih elemenata. Za određivanje pravovremene potrebe jagode za vodom koristi se uređaj tenziometar. Za snažan poticaj rasta jagode tijekom vegetacije može se provoditi i folijarna gnojidba biljnim tekućim gnojivima dobivenih od koprive, gaveza, preslice, kamilice i dr. Jagoda ima povećani zahtjev prema kaliju, dok može tolerirati nižu razinu količine fosfora i dušika u tlu. Gnojiva na bazi kalija dozvoljena u ekološkom uzgoju jagode su drveni pepeo (ako kemijski nije obrađen nakon sječe), proizvodi od morskih algi, gnojiva od peradi, sušeni goveđi gnoj i koštano brašno. U nasadu jagode korov se suzbija fizikalnim i mehaničkim načinom. Suzbijanje štetočina u ekološkom uzgoju jagoda provodi se preventivnim agrotehničkim mjerama koje sprečavaju pojavu i širenje štetočina, te korištenje sorti jagoda otpornije na štetočine. Najvažniji štetnici jagode su jagodina pipa (Rhynochites germanicus), jagodin cvjetar (Anthonomus rubi), lisna uš (Aphis forbesii), crveni pauk (Tetranychus. sp), savijač (Acleris comariana). Prirodne neprijatelje štetočina jagode treba štiti i stvoriti im povoljne uvjete za život.
Za suzbijanje štetočina u ekološkom uzgoju jagoda dopuštena je uporaba feromona, repelenata, predatora, nametnika, superparazita, mehaničkih prepreka za puževe, mreže, klopke, vapno, betonit, vodeno staklo, pepeo drveta, homeopatskih i biodinamickih pripravaka. Dopuštena je uporaba biljnih pripravaka, ekstrakta i čajeva (kopriva, luk, preslica, paparat i dr.) kao sredstava za zaštitu bilja pripremljenih na proizvodnoj jedinici od prisutnih biljaka. 
Najvažnije bolesti jagode su siva plijesan (Botrytis cinerea), siva pjegavost lista ( Mycosphaerella fragariae), crvena pjegavost lišća (Marssonina fragariae), pepelnica (Sphaerotheca macularis, S. aphanis), smeđa pjegavost lišća ( Gnomonia comori), venuće jagoda (traheoverticilioza) (Verticillium albo-atrum i V. Dahliae), trulež korijena ili fitoftora.
Protiv gljivičnih bolesti dopušteno je korištenje vodenog stakla (kalijev silikat), kamenog brašna, kalijev permanganat, sumpor u prahu, močivi sumpor najveće koncentracije do 0,7%, sumporni pripravci u kombinaciji, bakar i bakreni pripravci, Bacillus thuringiensis (BT pripravci), uljne emulzije na bazi para niskih ulja, želatina, kameno brašno, etilni alkohol, kalijev sapun, smeđ i meki mazivi sapun konc. do 3%).
Berba
Radi očuvanja svježine plodova, jagode se beru ujutro jer su plodovi tada hladniji i duže svježi. Zbog visokog sadržaja hranljivih i ljekovitih sastojaka plodovi jagode su iznimno cijenjeni za potrošnju u svježem stanju i kao sirovina za prehrambenu industriju. Plodovi za industrijsku preradu moraju biti bez čaški i peteljke, a za konzumaciju u svježem stanju plodovi se beru sa čaškom i peteljkom dužine do 1 cm. Gospodarstva koja namjeravaju pokrenuti ekološku proizvodnju jagode trebaju imati osnovno znanje o sustavu ekološke proizvodnje, ući u sustav nadzora od strane kontrolnih tijela radi ostvarivanja poticaja, te surađivati sa savjetodavnom službom.