IZBOR PODLOGA POJEDINIH VOĆNIH VRSTA

JABUKA

Pri podizanju suvremenih nasada jabuke teži se smanjenju bujnosti što se postiže dobrim odabirom podloga. Dobar odabir voćne podloge prvi je preduvjet za uspješnu voćarsku proizvodnju.

O vrsti podloge ovisi porast i razvoj jabuke, njezina bujnost, dugovječnost, rodnost stabla i kvaliteta plodova. Postoje i podloge otporne na nepovoljne ekološke uvjete te one otporne na bolesti i štetnike. Pravilnim odabirom podloge mogu se najbolje iskoristiti i edafski uvjeti za uzgoj jabuke.

Od generativnih podloga za jabuku ističu se sjemenjaci divlje, šumske jabuke (lat. Malus sylvestris). Jabuka uzgojena na sjemenjaku u rodnost ulazi negdje u 5. godini, a cijelo stablo može živjeti i do 100 godina što je nemoguće postići u intenzivnim voćnjacima sa slabo bujnim podlogama. Jabuka cijepljena na sjemenjak divlje jabuke vrlo je bujna i dugovječna te se preporučuje za uzgoj jedino na tlima vrlo loše kvalitete i za uzgoj soliternih stabala.

Kod vegetativnih podloga postoji velik broj klonova i tipova pojedinih vrsta. Uzgojene su vegetativno. Prema bujnosti podijeljene su na vrlo bujne, bujne, srednje bujne i slabo bujne podloge.

Vrlo bujne vegetativne podloge za jabuku su M 16 i M 25. Obje se koriste za podizanje poluintenzivnih ili ekstenzivnih nasada i kod nas nemaju važnost.

Bujne vegetativne podloge za jabuku su A 2, M 1, M 11 i MM 109. Od nabrojenih, kod nas je važna jedino podloga A 2 (Alnarp 2). Uzgojena je u Švedskoj 1920. godine, a u komercijalnoj proizvodnji je od 1944. godine. Jedna je od najkvalitetnijih bujnih podloga koje ne trebaju armaturu. Odlično se ukorjenjuje i uspijeva na teškom, laganom i pjeskovitom tlu. Usprkos bujnosti rano ulazi u rodnost. Pogodna je za sadnju na vjetrovitim područjima gdje su zime oštre te na većim nadmorskim visinama. Uzgaja se 450 do 850 stabala/ha.

Srednje bujne vegetativne podloge su M 2, M 4, M 7, MM 104, MM 106 i MM 111. Najbitnija od svih navedenih jest MM 106. Podloga MM 106 (Malling – Merton 106) uzgojena je u Engleskoj križanjem i suradnjom dvaju instituta: East Malling, Maidstone (Kent) i John Innes Horticultural Institution (Merton). U komercijalnoj proizvodnji je od 1952. godine. Ova podloga se dobro ukorjenjuje i nije joj potrebna armatura. Naraste do 4 m u visinu. Koristi se za gustu sadnju. Pogodna je za lošija tla, a za plodnija tla se proporučuju sorte slabe ili srednje bujnosti kada se može uzgajati 800 do 1.300 stabala/ha. Otporna je na krvavu uš (Eriosoma lanigerum), ali je osjetljiva na pepelnicu jabuke (Podosphaera leucotricha)  i na nedostatak magnezija u tlu.

U slabo bujne vegetativne podloge spadaju M 26,  M 9, M 9 EMLA, M 9 T 337 (NAKB) i M 27. Od njih definitivno najznačajnija jest podloga M 9 (Malling 9). To je vegetativna podloga koja se najčešće koristi za jabuku, posebno u intenzivnim ili plantažnim nasadima u gustom sklopu. U proizvodnji je od 1917. godine. Bujnija je od podloge M 27, a slabije bujna od M 26. Naraste do 3 m visine. Zbog plitkog, lomljivog i nerazvijenog korijena potrebna joj je armatura. Traži plodna i propusna tla. Jabuka na M 9 rano prorodi, obilno rađa te daje krupne i dobro obojene plodove. U sušnim godinama zahtijeva navodnjavanje. Pogodna je za cijepljenje srednje bujnih ili bujnih sorata jabuke (Gloster, Jonagold, Elstar, Mutsu i dr.). Osjetljiva je na mraz i bakterijsku palež (Erwinia amylovora). Podložna je stvaranju korijenovih izdanaka. Životni vijek nasada jabuke na ovoj podlozi je 20 do 25 godina. U suvremenim gustim nasadima uzgojenim na M 9 uzgaja se 2.500 do 5.000 sadnica/ha, a može i više (supervitko vreteno).

Spomenimo i podlogu M 26 (Malling 26) koja također spada u slabo bujne vegetativne podloge. Ova podloga uzgojena je u Engleskoj 1929. godine križanjem podloga M 16 x M 9. U komercijalnoj proizvodnji je od 1959. Po bujnosti nalazi se između podloga M 9 i M 7 (više prema M 7). Naraste do 3 m visine. Ukorjenjivanje joj je bolje od podloge M 9 pa se neke sorte mogu uzgajati i bez armature, osim na vjetrovitim položajima gdje se armatura preporučuje. Bolje podnosi teža tla od M 9. Rano ulazi u rod i daje plodove dobre krupnoće i boje. Otporna je na mraz, ali je osjetljiva na bakterijsku palež (Erwinia amylovora). Prikladna je za cijepljenje slabo bujnih sorata jabuke pa se u posljednje vrijeme sve češće koristi. U suvremenim gustim nasadima uzgaja se 1.000 do 1.800 stabala/ha (pogotovo ako se cijepi 30 do 40 cm od tla).

KRUŠKA

Nekada su nasadi kruške bili podizani na sjemenjaku divlje, šumske  kruške (lat. P. communis) dok se današnji suvremeni nasadi podižu na vegetativnim podlogama dunja.

Sjemenjak kruške vrlo je bujna i dugovječna generativna podloga koja se koristi za uzgoj kruške na tlima lošije kvalitete, s većom količinom aktivnog vapna u tlu te za uzgoj soliternih stabala. Kao generativne mogu se koristiti i druge podloge, ali se koriste rijetko. Katkada se koriste sjemenjaci nekih sorata plemenite kruške (lat. P. domestica) posebno u onim zemljama gdje nema dovoljno sjemena divlje, šumske kruške.

U Europi su istraženi križanci Old Home × Farmingdale, poznati i pod imenom OH×F križanci dobiveni križanjem spomenutih dviju sorata kruške podrijetlom  iz SAD-a, a koje su otporne na bakterijsku palež (E. amylovora). Od tih križanaca najvažniji su OHF 51 i OHF 333. Karakterizira ih slabija bujnost, dobra podnošljivost spram mraza, nije im potrebna armatura, podnose alkalnija tla nešto bolje od europskog sjemenjaka divlje kruške. Bujnije su od podloge BA 29.

Oregon 260, 261 i 264

Selekcionirane su podloge iz divlje, šumske kruške. Podrijetlom su iz SAD-a. Otporne su na bakterijsku palež (E. amylovora). U Hrvatskoj nisu registrirane.

Pyrodwarf®

Slabo bujna podloga nastala križanjem Old Home × Bonne Luise. Prorodi već u drugoj godini i daje stabla 50% slabije bujnosti od OHF klonova. Ne postoji znatnija razlika u veličini ploda, a njezina stabla u petoj godini dostižu punu rodnost. Ne tjera izdanke, otporna je na bakterijsku palež i niske temperature.

Cydomalus

Podloga za krušku nastala križanjem divlje jabuke i dunje (Malus communis × Cydonia oblonga). Dobro se ožiljava.

Vegetativne podloge kruške čine različiti tipovi dunje (C. oblonga Mill.). Prednost dunje je u tome što daje slabo bujne do srednje bujne podloge za krušku. Takva stabla prije prorode i imaju krupne plodove. Nedostatak dunje kao podloge jest što nema jednaku podudarnost sa svim sortama kruške. Stoga, za proizvodnju je najpovoljnije da je kompatibilnost između sorte i klona dunje u tolikoj mjeri zadovoljavajuća da je moguć uzgoj bez upotrebe međupodloga. Kao međupodloge najčešće se koriste sorte Gelertova maslovka (sin. Hardijeva maslovka), Pastorčica, Santa Maria, Trevuška, Amanliška i Hardenpontova. Na vapnenim tlima često se javlja ferokloroza, a pokazuje osjetljivost i na niske temperature. Prema podrijetlu razlikuju se dunje selekcionirane u Engleskoj (dunja MA i dunja MC), Belgiji (dunja ADAMS) i Francuskoj (dunja iz Angersa, dunja SYDO, dunja BA 29). Sve one se koriste u suvremenom voćarstvu.

Dunja MA (sin. EMA)

Podrijetlom je iz Francuske, ali je selekcionirana u Engleskoj. Najčešće je korištena podloga za krušku. U proizvodnji je od 1928. godine i pripada skupini slabo do srednje bujnih vegetativnih podloga. Rano ulazi u rod i daje velike prinose, posebno ako se u sušnim godinama navodnjava. Srednje je otpornosti na bakterijsku palež, trulež korijena i feroklorozu (podnosi najviše 2% aktivnog vapna). Uspješno se ožiljava nagrtanjem i zrelim reznicama, a dobro se i ukorjenjuje. Nije podudarna s nekim sortama kruške (Tabela 1.). U slučaju da se te sorte ipak žele cijepiti na dunju tada se najprije na dunju cijepi međupodloga, a potom željena sorta na međupodlogu. Kao međupodloge koriste se Pastorčica, Gelertova, Santa Maria, Trevuška, Hardenpontova. Nedovoljno učvršćuje voćku u tlu stoga joj je potrebna armatura. Na ovoj podlozi moguć je sklop od 3.000 do 5.000 stabala/ha.

Dunja MC (sin. EMC, C)

Vegetativna podloga selekcionirana u Engleskoj. Slabo bujna podloga. Za 30% ima slabiju bujnost od dunje MA. U toplim i suhim podnebljima često stresno reagira slabim porastom, manjim plodovima i alternativnom rodnošću. Jako je osjetljiva na mraz. Na ovoj podlozi mogući je sklop od 5.000 do 8.000 stabala/ha.

Dunja ADAMS

Vegetativna je podloga iz Belgije. Prema bujnosti nalazi se između dunja MA i MC. Prinosi i kvaliteta plodova često su veći nego u ostalih podloga dunje.

Dunja SYDO

Vegetativna podloga za 5 do 10% slabije bujnosti od dunje MA. Rodi relativno rano i daje krupne plodove. Reagira na povećanu količinu vapna u tlu. Dobro se razmnožava grebenicama i reznicama. Manje je osjetljiva na viruse nego dunja MA. Stabla kruške cijepljena na toj podlozi bolje rađaju nego ako su cijepljena na dunji MA.

Dunja BA 29 (provansalska dunja)

Srednje je bujna vegetativna podloga. Od dunje MA bujnija je za 10 do 20%.  Kompatibilna je s plemenitim sortama kruške (Rana Moretinijeva, Abate Fetel, Krasanka i Lipanjska ljepotica) te da se one mogu izravno cijepiti na dunju BA 29, dok su Williams i Packham's Triumph nepodudarne s dunjom Ba 29 pa ih treba cijepiti s međupodlogom, najčešće Pastorčicom. U usporedbi s dunjom MA, MC i ADAMS, dunja BA 29 bolje podnosi veći sadržaj vapna u tlu i teža tla. Dobro se razmnožava nagrtanjem, grebenicama i reznicama. Nedostatak ove podloge jest osjetljivost na bakterijsku palež i što plitko ukorjenjuje voćku u tlu pa joj je potrebna armatura.

Tabela 1. Sorte kruške koje treba cijepiti na dunju s međupodlogom

NEPODUDARNE	DJELOMIČNO PODUDARNE
Abbe Fetel	Angulemka
Žifarova bočica (Beurré Giffard)	Highland
Boskova bočica (Beurré Bosc)	Klapovka
Konferans (Conferance)	Košia
Crvena Viljamovka (Red Bartlet)	Lukasova
Kleržo (Beurré Clairgeau)	Packham's Triumph
Krasanka (Passe Crassane)	Trevuška (Précoce de Trevoux)
Starkrimson (Starcrimson)	Rana Morettinijeva
Viljamovka (Williams)
Košia rana (Coscia précoce)
Klapov ljubimac(Clapp's Favourite)

ŠLJIVA

Za uzgoj šljive mogu poslužiti generativne i vegetativne podloge. Najčešća podloga koja se kod nas koristi, a pokazala se kao vrlo dobra, je Prunus myrobalana/cerasifera (džanarika).

Ona je jako bujna, generativna podloga koja se razlikuje velikom genetskom raznolikošću. Podudarna je s većinom plemenitih sorata šljive, ali nešto slabije sa sortama Ruth Gerstetter, Californian Blue, Stanley. Slabo podnosi teška i vlažna tla. Najviše joj odgovaraju vinogradarska područja. Myrobalana je domaćin virusa šarke šljive, ali se ne prenosi sjemenom. Ima mnogo tipova približnih svojstava.

Bjelošljiva se također koristi kao generativna podloga za cijepljenje plemenitih sorata šljive. Trnovita je što otežava rad pri cijepljenju. Slabije je bujnosti od myrobalane. U suvremenoj proizvodnji se manje koristi.

Kao vegetativne podloge koriste se različiti tipovi trnošljive (P. insititia), šljive (P. domestica), Marijanke (P. mariana), Damascenke (P. damascena) i različiti tipovi križanaca.

Od Myrobalane su izdvojeni poboljšani tipovi koji se dalje vegetativno razmnožavaju, i to Myrobalana A, B, C i D, GF 31 i dr.

Myrobalana B

Spada u grupu bujnih podloga. Šljive na toj podlozi nešto kasnije ulaze u rod, ali redovito i obilno rađaju. Prikladna je za lakša, sušna i ocjedita tla. Koristi se za cijepljenje europskih, ali i japanskih šljiva.

Myrobalana 29 C

Vegetativna podloga koja se preporučuje za cijepljenje šljive. Slabije je bujnosti od Myrobalane B za 25 do 30% i adaptabilnija je na uvjete tla. Šljiva na ovoj podlozi obilno rađa, a plodovi su odlične kvalitete i veće krupnoće.

GF 31

Bujna je podloga dobre podudarnosti s većinom komercijalnih sorata šljive.

Od trnošljive (P. insititia) koriste se različiti tipovi za proizvodnju sadnica kao vegetativne podloge. Poznati su pod imenom Julijanka (Saint Julien, St. Julien), a razlikuju se tipovi Julijanka A, Julijanka GF 655-2 i Pixy.

Julijanka A (St. Julien)

Srednje bujna podloga pogodna za plodna tla i otporna na mraz. Dobro podnosi i teža tla. Dobre je podudarnosti s većinom komercijalnih sorata šljive. Osjetljiva je na veći sadržaj vapna u tlu, a nedostatak joj je što razvija korjenove izdanke.

Julijanka GF 655-2 (sin. St. Julien INRA 655-2)

Vegetativna je podloga srednje bujnosti. Dobre je podudarnosti s većinom sorata šljive. Šljiva na ovoj podlozi daje visoke prirode i rano plodonosi. Dobro podnosi teža, vlažna tla i mraz.

Pixy

Slabo bujna podloga osjetljiva na mraz. Posebno je pogodna za cijepljenje stolnih sorata šljive jer omogućuje gusti sklop sadnje.

Od bjelošljive i domaće šljive izdvojene su kao dobre podloge GF 43 te zaštićeni kultivari PENTA i TETRA.

GF 43

Vrlo bujna podloga. Ne stvara korjenove izdanke. Pogodna je za vlažnija tla. Nije zaražena virusima šljive. Neke sorte šljive bolje rađaju na ovoj podlozi nego na sjemenjaku Myrobalane.

PENTA

Podloga koja obećava. Osim sa šljivom, podudarna je i s breskvom, nektarinom, marelicom i bademom. Otporna je na nedostatak kalcija u tlu. Dobro se prilagođava različitim tipovima tla. Idealna je za nasade koji se ne mogu navodnjavati. Otporna je na trulež korijena (Phytophthora cinnamoni).

TETRA

Podloga koja skraćuje vrijeme dozrijevanja za 3 do 5 dana. Otporna je na trulež korijena i nematode korjenova vrata.

Od marijanke koriste se vegetativne podloge Marijanka GF 8-1.

Marijanka (P. mariana)

Lako se razmnožava zrelim reznicama, nagrtanjem i grebenicama. Odlična je za pjeskovita tla, a osjetljiva na sušu i mraz. Nema dobru podudarnost sa svim plemenitim sortama šljive pa se u praksi slabo koristi.

Marijanka GF 8-1 (sin. Marianna GF 8-1, INRA marianna 8.1)

Poznata je kao jako bujna podloga. Stabla cijepljena na ovu podlogu daju veće prinose od onih koje su cijepljene na Myrobalanu. Pogodna je za teška, pjeskovita i vapnenasta tla. Ne razvija korjenove izdanke. Otporna je na nematode.

Od Damascenke (P. damascena) nastala je podloga Damascenka 1869.

Damascenka 1869

Srednje je bujna podloga na kojoj voćke rano prorode. Otporna je na feroklorozu, asfiksiju korijena i mraz. Nije zaražena virusima. Pogodna je za vlažnija tla.

Križanjem P. salicina × P. spinosa nastale su podloge Jaspi®-Fereley i Julior®-Ferdor.

Jaspi®-Fereley

Slabo do srednje bujna vegetativna podloga novijeg datuma. U Hrvatskoj nije na sortnoj listi. Ima dobru sposobnost prilagodbe na alkalnim tlima. Jaspi® je zaštićeno ime ove podloge, a pod imenom Ferley ista je vrsta slobodna na tržištu.

Križanjem badem × breskva (A. communis × P. persica) nastala je vegetativna podloga GF 677.

GF 677

Idealna podloga za umorna tla. Razmnožava se vegetativno reznicama. Bujnog je rasta i nije osjetljiva na feroklorozu. Pogodna je za alkalna i suha tla. Koriste se klonovi koji nisu zaraženi virusima.

MARELICA

Zadovoljavajuće podloge za marelicu još uvijek nema što dovodi do teškoća u uzgoju i širenju ove atraktivne voćne vrste. Kao podloge u Hrvatskoj više se koriste generativne od vegetativnih podloga. 

Kod nas se marelica još uvijek najviše cijepi na sjemenjak džanarike (P. myrobalana). Ta podloga nije dovoljno podudarna s marelicom i odlikuje se velikom genetskom raznovrsnošću zbog čega marelica na džanarici često strada od apopleksije. Džanarika je jako bujna podloga, osjetljiva na niske temperature te zbog produljene vegetacije marelica na njoj često smrzne. Iz tog razloga se preporučuje cijepiti marelicu na bjelošljivu (P. domestica L.) na većoj visini od tla (80 do 100 cm). Ova podloga je trnovita što otežava rad pri cijepljenju. Od bjelošljive, kao dobre podloge izdvojene su BB 1, GF 43, GF 1380, PENTA i TETRA.

BB 1

Iznimno dobra generativna podloga za marelicu, posebno za pjeskovita tla. Cijepljena na tu podlogu marelica manje strada od apopleksije, obilnije rađa, a plodovi su kvalitetniji i krupniji spram ostalih podloga. Preporučuje se marelicu cijepiti na 80 do 120 cm od tla na tu podlogu.

GF 43

Umjereno je bujna podloga koja ne stvara korjenove izdanke i pogodnija je za vlažnija tla. Nije zaražena virusima šljive.

GF 1380

Selekcija je bjelošljive pogodna za gušću sadnju. U Hrvatskoj nije registrirana.

PENTA

Obećavajuća podloga. Otporna je na nedostatak kalcija u tlu, a idealna je za nasade koji se ne mogu navodnjavati. Otporna je na trulež korijena (P. cinnamoni).

TETRA

Najbolja od svih podloga za marelicu. Skraćuje vrijeme dozrijevanja za 3 do 5 dana. Otporna je na trulež korijena, ali i na nematode korjenova vrata (Meloidogyne spp.).

Marelica se može cijepiti i na razne sjemenjake vrsta i sorata marelice.

Sjemenjak badema

ima ograničavajuću upotrebu zbog inkompatibilnosti s marelicom pa se  obavezno treba koristiti međupodloga Luizet ili Royal. Sjemenjak badema se koristi kao podloga za marelicu za sušna tla bogata fiziološki aktivnim vapnom.

U SAD-u se marelica dosta cijepi na vinogradarsku breskvu na kojoj rano prorodi i daje plodove dobre kvalitete, no nažalost, sorte na toj podlozi žive kratko, osjetljive su na smrzavanje i nisu sve sorte marelice podudarne s vinogradarskom breskvom.

Zbog slabijeg ukorjenjivanja, brzog rasta i opasnosti od prenošenja virusa, vegetativne podloge za marelicu se rijetko upotrebljavaju. Mogu se koristiti različiti tipovi trnošljive (P. insititia), domaće šljive (P. domestica), Marijanke (P. mariana), Damascenke (P. damascena) i različiti tipovi križanaca.

Bilo bi najbolje da se podloge za marelicu proizvode postupkom mikrorazmnožavanja.

BRESKVA

Izbor podloge za breskvu ovisi o zahtjevima prema tlu što znači da kada se zna kakvo tlo imamo, lakše je napravidi odabir podloge kako slijedi:

• alkalna tla (višak vapna) – križanci badema i breskve
• kisela tla – selekcije vinogradarske breskve
• umorna tla – selekcije šljiva

Vinogradarska breskva

Odlikuje se ranim stupanjem u rod i dugim razdobljem rodnosti. Nije prikladna za vlažna tla. Podnosi do 5% fiziološki aktivnog vapna.

GF 677 (hibrid badem × breskva)

Podloga koja podnosi do 12% fiziološki aktivnog vapna u tlu. Ima dobru podudarnost sa sortama breskve. Pogodna je za suha i alkalna tla.

Šljiva damascenka (Prunus damascena) - INRA DAMASC GF 1869

Srednje bujna podloga. Dobro podnosi teža i vlažnija tla te tla s nešto više aktivnog vapna. Ima dobar afinitet samo prema nekim sortama breskve.

Prunus Saint Julien INRA GF 655/2

Klon je šljive. Slabe je do srednje je bujnosti. Podnosi višak vapna i umorna tla. Smanjuje bujnost sorata. Ima dobar afinitet  prema breskvama.

TREŠNJA

Korjenite promjene u proizvodnji trešanja obećavaju nove podloge za trešnje. Tradicionalno su trešnjina stabla velika, ali za suvremene, tržišno usmjerene nasade nisu primjerena.

Generativno se trešnja razmnožava sjemenjacima divlje trešnje vrapčare, mahaleba (rašeljka) i obične višnje.

Divlja trešnja vrapčara (Prunus avium L.)

Ovo je podloga koja se koristi na plodnim tlima u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Jako je bujna podloga i dobro podudarna s plemenitim sortama trešnje. Stabla cijepljena na ovu podlogu redovito rađaju i dugovječna su. U područjima gdje postoji opasnost od mrazova preporučuje se cijepljenje u visini krune.

Mahaleb ili rašeljka (Prunus mahaleb L.)

Kao podloga koristi se na laganim, propusnim, kamenitim, suhim i vapnenim tlima. Ne podnosi teška tla, visoku razinu podzemnih voda, zadržavanje vode u tlu ni obilne kiše. Otpornija je na smrzavanje od divlje trešnje. Osjetljiva je na virus šarke. Nije podudarna s nekim sortama trešnje. Kraćeg je životnog vijeka. Prvih 5 godina potiče jaču bujnost od divlje trešnje (što je dobro), a nakon toga se izjednačava. Stabla cijepljena na ovu podlogu bolje podnose sušu, ranije prorode, ali su kraćeg životnog vijeka od stabala na divljoj trešnji.

Santa Lucia 64

Selekcija je rašeljke koja se vegetativno razmnožava. Dobro uspijeva na laganim i propusnim tlima. Ima dobru podudarnost s trešnjom i daje stabla 20% manje bujnosti od sjemenjaka, ubrzava početnu rodnost i zriobu plodova.

Santa Lucia 405 (Pontaleb® Ferci)

Generativna je podloga. Spada u novu selekciju Santa Lucie. Umjerene je bujnosti, a u usporedbi s podlogom Santa Lucia 64 pokazuje nešto slabiju bujnost (5 do 10 %), ranije stupa u rod, daje krupnije plodove bolje kvalitete i bolje podnosi vlažna tla. Pogodna je za dobro drenirana, siromašna i vapnenasta tla.

Obična višnja (Prunus cerasus)

Kao podloga koristi se u područjima s oštrijom klimom i na većim nadmorskim visinama. Jake je do srednje jake bujnosti. Trešnja cijepljena na podlozi višnje ima slabiju podudarnost.

Vegetativno se trešnja razmnožava podlogama: F 12/1, SL 64 i Colt.

F 12/1 (Mazzard)

Ova podloga je selekcionirana iz divlje višnje (Prunus avium L.). Slabo se koristi je razvija bujna stabla. Dobre je podudarnosti s plemenitim sortama trešnje. Srednje je otporna na niske temperature. Osjetljiva je na rak korijena (A. tumefaciens), viruse, asfiksiju korijena, karbonate i umornost tla.

Tabel® Edabriz

Ova podloga je klon obične višnje (P. cerasus). Zahtijeva plodna i duboka tla te mogućnost navodnjavanja. Stabla trešnje cijepljene na Edabriz su slabije bujnosti za 45% od stabala cijepljenih na podlozi F 12/1. Osjetljiva je na klorozu (podnosi 8% CaO), posebno kada je pH > 8. Koristi se za podizanje gustih nasada (do 4.500 stabala/ha) u zemljama koje nemaju povoljne uvjete za uzgoj voćaka, npr. Nizozemska. Podudarna je sa svim sortama trešnje, ako je bezvirusna, inače je jako osjetljiva na napad virusa.

Victor

Srednje je bujna podloga za trešnju. Daje krupnije plodove i veći prinos, a otporna je na sušu. Plodovi ranije dozrijevaju. Podudarna je s mnogim plemenitim sortama trešnje i lako prilagodljiva različitim tipovima tla i klime.

Colt

Vegetativna je podloga selekcionirana u Engleskoj. Nastala je križanjem Prunus avium × Prunus pseudocerasus. Vrlo je rasprostranjena podloga u svijetu. Srednje je bujnosti (15 do 20% slabije od sjemenjaka). Osjetljiva je na sušu, ali i na mraz. Ranije prorodi i zori, daje krupnije plodove nego sjemenjak. Podudarna je sa svim plemenitim sortama trešnje.

Weihrot serija: W 10, W 11, W 13 i W 158

Ovo je selekcija P. cerasus napravljena na Sveučilištu Monaco Freising Weihestephan u Njemačkoj sa željom da se smanji bujnost i postigne bolja podudarnost sa sortama. Dobro se učvršćuju u tlu i daju malo korijenovih izdanaka. Osjetljivije su na kozičavost lišća (B. jaapii). Postižu srednje rani početak rodnosti, dobru rodnost i plodove srednje krupnoće. Podloga W 158 je dobre podudarnosti sa sortama dok kod drugih podloga je podudarnost problematična.

GM serija: Damil, Inmil, Camil

To su križanci vrsta i podvrsta roda Prunus. Nastali su u Voćarskoj stanici Gembloux u Belgiji.

Damil (Klon 61/1) nastao je slobodnom oplodnjom, selekcijom iz sjemenjaka vrste Prunus dawyckensis. Podnosi teška i vlažna tla. Smanjuje bujnost sorata za 50 do 60% u odnosu na podlogu F 12/1. Postiže rani početak rodnosti i dobro rodi. Plodovi dozrijevaju ranije od plodova na sjemenjaku trešnje vrapčare. Podudaran je sa sortama trešnje.

Inmil (Klon GM 9) nastao je križanjem Prunus incisia × Prunus serulata. Srednje je bujna podloga. Ne podnosi teška tla. Smanjuje bujnost sorata za 30% u odnosu na podlogu F 12/1. Plodovi dozrijevaju ranije od plodova na sjemenjaku trešnje vrapčare. Dobro je podudarna sa sortama trešnje. U nasadu zahtijeva armaturu.

Camil (Klon 79) nastao je slobodnom oplodnjom, selekcijom sjemenjaka Prunus canescens. Daje nešto više korijenovih izdanaka od Damila i Inmila. Smanjuje bujnost sorata za 50 do 60% u odnosu na podlogu F 12/1. Postiže rani početak rodnosti i dobro rodi. Plodovi dozrijevaju ranije od plodova cijepljenih na sjemenjaku trešnje. Podudaran je sa sortama trešnje.

Giesen serija

Nastala je križanjem nekoliko vrsta trešnje i višnje na Sveučilištu Justus Libig u Giesen-u u Njemačkoj. Od 6.000 križanaca odabrani su najbolji i to: Gisela 1, Gisela 5 i Gisela 10. Sve su slabo bujne podloge patuljastog ili polupatuljastog rasta. Postižu brzi početak rodnosti te velike i redovite prirode, prihvatljivu krupnoću plodova i otpornost na asfiksiju korijena.

Gisela 1 nastala je križanjem Prunus fruticosa × P. cerasus. Slabo je bujna podloga koja se dobro učvršćuje u tlu. Daje više korijenovih izdanaka. Osjetljiva je na kozičavost lišća, moniliju i bakterioze. Ima otežanu podudarnost sa sortama trešnje.

Gisela 5 nastala je križanjem vrsta P. cerasus × P. canescens. Slabo bujna je podloga koja se slabo učvršćuje u tlu. Daje malo korijenovih izdanaka. Osjetljiva je na kozičavost lišća, monilija i bakterioze. Podudarnost sa sortama trešnje je otežana.

Gisela 10 nastala je križanjem vrsta P. fruticosa × P. avium. Slabe je bujnosti. Daje više korijenovih izdanaka. Osjetljiva je na kozičavost lista, moniliju, a tolerantna je na bakterioze. Dobro je podudarna sa sortama trešnje.

MA × MA 14

Ova podloga nastala je križanjem rašeljke i divlje trešnje (P. mahaleb × P. avium). Selekcionirana je u SAD-u , ali ju je otkupio poznati francuski rasadnik Delbard i proširio po Europi. Dobre je podudarnosti sa sortama te postiže rani početak rodnosti. Na toj podlozi trešnje rastu kao polupatuljaste voćke. Daju bolji urod i krupnije plodove u usporedbi s drugima. Pogodna je za laka i suha tla.

Postoji mnogo novih podloga koje različito utječu na trešnje i imaju različite zahtjeve za tlo, klimu i opskrbu.

Standardne podloge:

1.      sjemenjak trešnje (Prunus avium)

2.      sjemenjak rašeljke (Prunus mahaleb)

3.      F 12/1 (selekcija divlje trešnje u East Malling-u)

4.      MA×MA (Mazzard × Mahaleb – divlja trešnja × rašeljka)

5.      COLT (Prunus avium × Prunus cerasus – divlja trešnja × divlja višnja)

6.      CAB 6P, CAB 11E (selekcije Prunus cerasus – divlje višnje)

Podloge koje se najviše upotrebljavaju u intenzivnim nasadima:

1.      GISELA 5 (P. cerasus × P. canescens - divlja višnja × ukrasna višnja)

2.      EDABRIZ (P. cerasus)

3.      W 13 (WEIROOT (P. cerasus) - EM selekcija)

4.      MA × MA 14

Primjeri grupiranja podloga:

Dobra kompatibilnost za cijepljenje i smanjenje rasta – Gisela 5, Edabriz, Weiroot 53, 72 i 158.

Dobra kompatibilnost za cijepljenje i relativno smanjenje rasta – Colt, Gisela 6, MA × MA 14.

Dobra podnošljivost visokih pH vrijednosti: Alpruma, Mahaleb 900 series, St. Lucie 64 i 405, MA × MA 14.

COLT, F 12/1, Gisela 5 (148/2), Gisela 6 (148/1), EDABRIZ, WEIROT 10 13 i 14.

VIŠNJA

Kao podloge za višnju zastupljene su i generativne i vegetativne podloge.

Kod izbora podloge za višnju u intenzivnim nasadima potrebno je pridržavati se sljedećih pravila:

• podloga mora imati dobar afinitet s dotičnom sortom,
• da podloga ne tjera izdanke,
• da podloga osigurava ujednačenost nasada,
• da se dobro učvršćuje u tlu,
• da osigurava ranu i redovitu rodnost.

Na težim tlima višnja se uzgaja na generativnim podlogama i to na sjemenjaku divlje trešnje (P. avium).

Divlja trešnja (Prunus avium)

Divlja trešnja je bujna podloga koja se koristi na plodnim tlima u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Dobro je podudarna s plemenitim sortama višnje. Stabla cijepljena na ovu podlogu redovito rađaju i dugovječna su. U područjima gdje postoji opasnost od mrazova preporučuje se cijepljenje u visini krune.

Rašeljka ili mahaleb (Prunus mahaleb)

Ova podloga se koristi na laganim, propusnim, kamenitim, suhim i vapnenim tlima kakva su pretežno u Dalmaciji. S višnjom je relativno dobro podudarna. Osjetljiva je na virus šarke. Ne podnosi teška tla, visoku razinu podzemne vode, zadržavanje vode u tlu, a ni obilne kiše. Otpornija je na smrzavanje od divlje trešnje. Stabla višnje cijepljena na rašeljku su bujna, bolje podnose sušu, ranije prorode, ali su kraćeg životnog vijeka od stabala cijepljenih na divljoj trešnji.

Razlika između prve dvije podloge je velika. Rašeljka je vrlo osjetljiva na teža i hladna tla, suvišnu vlagu u tlu i posebno na stagnirajuću vodu. Divlja trešnja kao podloga je zastupljenija od rašeljke jer se može lakše adaptirati lošijim uvjetima tla i klime.

Stepska višnja (Prunus fruticosa)

Postoji velik broj varijeteta ove vrste. Otporna je na mraz i sušu. Rano rodi i dobro rađa. Slabo bujna je podloga pa su stabla višnje cijepljena na nju patuljasta. Nije podudarna sa svim sortama plemenite višnje.

Vegetativne podloge za višnju se u Hrvatskoj manje koriste. Poznata je podloga Colt, a u budućnosti će biti važne i podloge CAB-a nastale odabirom stabala obične višnje (Prunus cerasus).

Colt

Podloga je nastala križanjem P. avium × P. pseudocerasus. Spada u vegetativne podloge srednje bujnosti. Osjetljiva je na sušu i mraz. Ranije dolazi u rod. Podudarna je sa svim plemenitim sortama višnje.

CAB 6P i CAB 11E

Ove podloge nastale su istraživanjem u Italiji. Stabla višnje na tim podlogama bolje su rodnosti. Nepovoljno im je svojstvo to što u nasadu daju veliki broj korijenovih izdanaka. U Hrvatskoj nisu registrirane kao podloge za višnju nego samo za trešnju.

VINOVA LOZA

Izbor podloge potrebno je prilagoditi klimatskim i pedološkim uvjetima (količina oborina, tip tla) položaja na kojem će se vinograd podignuti. Pri izboru podloge osobito je potrebno voditi računa o sadržaju fiziološki aktivnog vapna utvrđenog kemijskom analizom tla.

Vinovu lozu zabranjeno je saditi na vlastitom korijenu zbog neotpornosti europskih sorata na filokseru (trsova uš). Nakon dolaska filoksere u Europu, počinje cijepljenje plemenite loze (kojoj filoksera napada korijen) na američke vrste roda Vitis, čiji je korijen otporan na ovog štetnika. U početku su to bile ishodišne vrste, no kasnije su ih zamijenili selekcionirani tipovi boljih svojstava. Najbolji su rezultati dobiveni križanjem američkih vrsta, a stvoreni su i križanci američkih vrsta i nekih sorata plemenite loze. U posljednje se vrijeme nastoje dobiti podloge još boljih svojstava, pa nastaju kompleksni križanci, temeljem višestrukih križanja već poznatih podloga.
Američke vrste roda Vitis, koje se najčešće koriste kao podloge su Vitis riparia, Vitis rupestris i Vitis berlandieri.
Vitis riparia potječe iz Sjeverne Amerike, iz hladnijih i humidnih područja, pa su joj i svojstva prilagođena ambijentu: kratak vegetacijski ciklus, plitko razgranat korijen (kut geotropizma 80°), velika bujnost.
Vitis rupestris potječe iz umjereno toplih područja Sjeverne Amerike, a osnovno joj je svojstvo mali kut geotropizma (20°), odnosno duboko prodiranje korijena.
Vitis berlandieri dolazi iz suhih i vrućih područja Sjeverne Amerike gdje raste i na tlima s povećanim sadržajem vapna. Korijen joj također duboko prodire u tlo, ali se najmanje proširila kao podloga zbog vrlo lošeg ukorjenjivanja reznica.

Dobra podloga za vinovu lozu mora ispunjavati sljedeće uvjete:

• otpornost na filokseru (imunitet)
• da podnosi određene količine vapna u tlu
• prilagodljivost na okolinske uvjete (klima, tlo)
• dobar afinitet prema sortama
• dobra sposobnost ukorjenjivanja.

Od čistih vrsta mnogo su se više proširili njihovi križanci. Postoje tri podskupine:

• Vitis riparia × Vitis rupestris
• Vitis berlandieri × Vitis riparia
• Vitis berlandieri × Vitis rupestris

1) Vitis riparia × Vitis rupestris
Križanci ove podskupine podnose niže koncentracije vapna u tlu, prilično su otporne na filokseru, imaju dobar afinitet s većinom sorata plemenite loze, prikladne su za više tipova tala. Najznačajnije podloge ove podskupine su: Schwartzman, 101-14 MG, 3309 C
i 3306 C.

2) Vitis berlandieri × Vitis riparia
Ovo je najznačajnija podskupina za većinu tala kontinentalnih vinogorja.
Temeljne karakteristike su:

• dobar afinitet s većinom sorata (osim s nekim stolnim sortama)
• ukorjenjivanje je zadovoljavajuće do vrlo dobro
• bujnost je različita, što ovisi o sorti, no općenito je dobar prirod drva za razmnožavanje
• podnosi 16-25% fiziološki aktivnog vapna i 30-50% ukupnog vapna u tlu
• različitih je zahtjeva na tlo
• utječe na redovite prirode i na dobro dozrijevanje drva te su iz tog razloga posebno interesantne za kontinentalne uvjete

Najznačajnije podloge iz ove podskupine su: 420 A, Teleki 8B, Teleki 5C, Kober 5BB, Kober 125AA, SO4 i 225 Ruggeri.

3) Vitis berlandieri × Vitis rupestris
Temeljne značajke ove podskupine su:

• slabija bujnost od križanaca Vitis berlandieri × Vitis riparia
• duži vegetacijski ciklus, pa drvo dozrijeva kasno (nisu prikladne za sjeverne, humidnije krajeve)
• dobre su podloge za toplije krajeve, za suha, kamenita i pjeskovita tla sa srednjim ili većim sadržajem vapna (16-30% FAV)
• ukorjenjivanje je vrlo dobro
• dobar afinitet sa sortama

Najvažnije podloge iz ove podskupine su: 99 Richter, 110 Richter, 1103 Paulsen, 140 Rg (Ruggeri).

Rasadnici imaju već pažljivo odabran sortiment podloga za sve tipove naših vinogradarskih tala i samo na njima proizvode cijepove. Jedna od najzastupljenijih podloga je Kober 5 BB jer se odlično prilagođuje raznim tipovima tala.