utorak, 5. travnja 2016.

Integrirana zaštita koštićavog voća

Integrirana proizvodnja voća službeno je priznata od 2010. godine donošenjem Pravilnika o integriranoj poljoprivrednoj proizvodnji. Svake godine Ministarstvo poljoprivrede donosi Tehnološke upute za integriranu poljoprivrednu proizvodnju u ovom slučaju, integriranu proizvodnju voća.
Voćari se susreću s problemima kako zadovoljiti kriterije koji su Pravilnikom zadani i ostvariti isplativu, visokokvalitetnu proizvodnju.
Zašto zaostajemo u biološkoj zaštiti?
Mnogi su insekticidi zabranjeni i ne smiju i ne mogu se koristiti niti u konvencionalnoj poljoprivredi, a za aktivne tvari koje su dozvoljene u inozemstvu, tvrtke u Hrvatskoj, koje se bave sredstvima za zaštitu bilja, nemaju interesa zbog skupe procedure registracije i malenog tržišta. Iako smo dio europske zajednice, nisu nam dostupne sve mjere zaštite koje se koriste u ostalim dijelovima Europe. Prvenstveno biotehničke mjere, kao što je primjena feromona u konfuziji nekih štetnika i biološke mjere zaštite. Kemijske mjere zaštite bilja koje se provode u integriranoj proizvodnji moraju biti s razlogom, odnosno prije svake primjene sredstva voćnjak mora biti pregledan, a zaštita se provodi ako se utvrdi prisutnost štetnika koji će ugroziti urod ili kakvoću plodova. Pregledi voćnjaka provode se na razne načine, ovisno kojega štetnika tražimo, a načini praćenja štetnika navedeni su u Tehnološkim uputama za integriranu proizvodnju voća za 2014. godinu, u kojima su prikazani svi štetnici koštičavog voća. U ovom članku osvrt je samo na one koji su redovito prisutni ili se javljaju u specifičnim uvjetima. Osim mogućnosti primjene insekticida koji imaju dozvolu u Hrvatskoj, navodimo insekticide koji se preporučuju u integriranoj proizvodnji u Italiji u Južnom Tirolu.
Šljiva
Lisne uši
U rano proljeće od početka listanja javljaju se lisne uši. Na šljivi susrećemo nekoliko vrsta. Hoćemo li obaviti tretiranje ili ne ovisi o broju napadnutih izbojaka i o prisutnosti prirodnih neprijatelja. Smatra se da je prag odluke za suzbijanje 5% napadnutih izbojaka. To znači da kretanjem kroz šljivik pregledamo 100 izbojaka (po dva na stablu) i ako na 5 izbojaka nađemo uši potrebno je tretirati. Također treba pratiti ima li na napadnutim izbojcima prirodnih neprijatelja uši, a to su većinom božje ovčice (bubamare). Ako utvrdimo njihovu prisutnost možemo pričekati s tretiranjem. Moramo znati da se lisne uši javljaju na mladom lišću na vrhovima izbojaka i tamo ih trebamo tražiti. Dozvoljeni insekticidi – aficidi (sredstva za suzbijanje uši) su:  pirimikarb, a ostali insekticidi su na bazi aktivnih tvari: tiametoksam, tiakloprid, acetamiprid imaju djelovanje i na uši.
Žuta i crna šljivina osica
Ovi se štetnici javljaju u vrijeme cvatnje šljive kad ženka ulaže po jedno jaje u tek zametnuti plod. Dugogodišnjim praćenjem štetnika možemo tvrditi da je žuta šljivina osica prisutnija od crne, ali što se tiče štetnosti, praćenja i suzbijanja jednake su. Praćenje populacije štetnika obavljamo pomoću vizualnih mamaca (ljepljive ploče bijele boje). Zašto bijele? Osice privlači bijeli cvijet šljive u čiju će čašku umetnuti jaje. Vješanjem ovih vizualnih mamaca pred cvatnju na visinu od 1,2 m, koji se mogu kupiti u poljoprivrednim ljekarnama, a možemo pratiti let osica. Smatra se da ukupan ulov od 30 osica, predstavlja ekonomski prag i da treba obaviti suzbijanje u vrijeme opadanja latica. U cvatnji su zabranjene mjere zaštite radi prisutnosti pčela, ali nakon oplodnje i kad latice počinju opadati – funkcija pčela je završila. Mi nemamo dozvoljenog preparata koji se preporuča za ovog štetnika, a u Italiji preporučuju imidakloprid. U našim je pokusima pokazao vrlo dobru učinkovitost.
Šljivin savijač
Redovito je prisutan štetnik kojega nazivamo i tehnološkim štetnikom, jer napada plodove. Javlja se već početkom cvatnje šljiva i prisutan je do berbe. Ima nekoliko generacija koje se preklapaju. Ženka leptira odlaže jaje na plodove, a gusjenica koja izađe iz jajeta hrani se mesom ploda i ulazi u plod sve do koštice. Gusjenica može napasti po nekoliko plodova u grozdu, kod ranog napadaja plodovi opadaju, napada ih i monilija, trunu, a kod kasnog napadaja su crvljivi. Praćenje ovog štetnika provodi se uz pomoć seksualnih atraktanata – feromonskih lovki, koje su dostupne na našem tržištu. Mogu se nabaviti u poljoprivrednim ljekarnama. U manjim voćnjacima možemo postaviti jednu lovku u svrhu praćenja, a feromon prema uputama treba mijenjati svaka 4 tjedna. Praćenje trebamo početi u vrijeme cvatnje šljive, pa do berbe. Kad ulovimo 5 do 10 leptira po lovci tjedno trebamo obaviti tretiranje insekticidom oko 7 dana nakon ulova leptira. Zašto čekamo sa suzbijanjem? Zbog toga što suzbijamo gusjenice koje će se razviti iz odloženih jaja, a za njihov razvoj su potrebne određene sume temperatura. Dakle, pratimo let leptira, a suzbijamo njihove gusjenice.
Često čujem od voćara primjedbe „Obavili smo tretiranje, a leptiri i dalje lete“ naravno da leptiri i dalje lete, jer se razvijaju iz kukuljica na deblu ili dolijeću sa strane, odlažu jaja, a suzbijati treba njihove gusjenice koje čine štetu.
Insekticidi koji imaju dozvolu za suzbijanje su na bazi emamektin benzoata, hlorantraniliprola  i metoksifenozida. U Italiji na većim površinama voćnjaka šljive koriste se feromoni za konfuziju šljivina savijača. Uvjet za tu primjenu su površine veće od 2 ha.
Potkornjaci
Često se u voćnjacima šljive mogu naći potkornjaci, kao što je mali voćni potkornjak (lat.  Scolytus rugulosus).  Potkornjaci se najčešće javljaju na oslabljenim stablima koja su promrzla, ili su dugo bila u prevelikoj vlazi. Smatraju se sekundarnim štetnicima. Napad potkornjaka može do te mjere narušiti zdravlje voćke da se ona potpuno osuši.
Praćenje i suzbijanje potkornjaka može se provesti vješanjem plastičnih providnih boca na kojima smo napravili dva nasuprotna otvora i ulili mješavinu rafiniranog etilnog alkohola i vode. Na jedan hektar voćnjaka dovoljno je postaviti  7 takvih mamaca koji će mirisom etanola privući potkornjake i oni će se utopiti u tekućini. Potkornjaci su aktivni od početka cvatnje šljive pa ih u to vrijeme trebamo početi pratiti.
Trešnja i višnja
Lisne uši
Na trešnji, a nešto manje na višnji, prisutne su lisne uši od početka kretanja vegetacije. Na trešnji je posebno štetna crna trešnjina uš, koja razvija obilnu mednu rosu i kovrča listove. Već prije cvatnje treba obaviti vizualni pregled i ako zamijetimo 3% napadnutih izbojaka moramo obaviti zaštitu. Također pratimo i prisutnost prirodnih neprijatelja lisnih uši kao što su božje ovčice (bubamare). Aficidi koji imaju dozvolu u integriranoj zaštiti su pirimikarb, zatim grupa neonikotinoida koja ima djelovanje i na druge štetne organizme.
Trešnjina muha
Tehnološki je štetnik trešnje i nešto manje višnje. Izaziva takozvanu crvljivost plodova, jer odrasla muha koja prezimi u obliku kukuljice u tlu i u proljeće izlijeće iz tla i odloži jaje na plod trešnje. Ona ga svojom leglicom plitko unese pod kožicu ploda. Vrijeme kad muha odlaže jaje jest promjena boje ploda od žute prema crvenoj. Praćenje leta trešnjine muhe obavlja se pomoću žutih ljepljivih ploča – vizualni mamci. Atraktivnost ovih ploča je veća kad je uz njih dodan i hranidbeni mamac a to su amonijeve soli. Smatra se da će do ekonomske štete doći u voćnjaku trešnje u kojemu se u prosjeku lovi 0,5 muha po ploči.
Napad trešnjine muhe može se izbjeći u voćnjacima ranog sortimenta trešanja i sadnjom trešanja čvrste kožice ploda i čvrstog mesa ploda. Takve plodove trešnjina muha izbjegava. Zbog atraktivnosti žutog spektra svjetlosti za trešnjinu muhu, žute sorte trešanja u pravilu su „crvljive“.
U Hrvatskoj dozvolu za suzbijanje trešnjine muhe u integriranoj zaštiti ima acetamiprid, kao i u Italiji.
Breskva, nektarina i marelica
Štitaste uši
Sve tri voćne vrste podložne su napadaju lisnih i štitastih ušiju. Štitaste uši možemo zamijetiti u vrijeme mirovanja vegetacije kad nema lišća. Štitaste uši iscrpljuju cijelo stablo koje odumire. U suzbijanju bi trebalo obaviti stare mjere, četkanje debla četkama za metal i na taj način mehanički ukloniti štitove s ušima. U rano proljeće pri kretanju vegetacije obaviti tretiranje uljnim preparatima. U Italiji postoji na tržištu parafinsko ulje koje se koristi u suzbijanju štitastih uši. U Hrvatskoj imamo mineralna ulja i ulje uljane repice.
Lisne uši
Velik broj vrsta može činiti štetu na ovim kulturama, a najpoznatija je zelena breskvina uš (lat. Myzus persicae). Posebno je opasan napad ušiju pred cvatnju kad deformiraju mlade listiće i buduće izboje.
Lisne uši mogu napraviti vrlo velike štete, ako se ne primijete na vrijeme i ne obavi zaštita od njih. Redovitim pregledima voćnjaka u kojima se nađe 3 do 5% napadnutih izbojaka treba obaviti tretiranje.
Insekticidi koji imaju dozvolu u integriranoj zaštiti od ušiju su na bazi slijedećih aktivnih tvari: pirimikarb, imidakloprid, tiakloprid, flonikamid. Mnogi piretroidi imaju učinak na lisne uši, ali zbog širokog spektra djelovanja nisu poželjni u integriranoj zaštiti, osim ako postoji problem uši i potreban nam je preparat kratke karence.
Savijač ploda
Štetnik je koji se redovito javlja u voćnjacima breskve, nektarine i marelice. Prva generacija štetnika oštećuje izbojke na kojima se suše listovi i cijeli izboj propada. Ako odrežemo grančicu unutar nje ćemo naći gusjenicu. Druga generacija štetnika napada plodove izazivajući crvljivost.
Na koštičavom voću uvijek uz ulaz štetnika, bilo da je napadnut plod ili grančica, nalaze se kapi smole. To je pokazatelj da je došlo do oštećenja. Praćenje savijača obavlja se pomoću feromonskih lovki, na isti način kao i kod šljivinog savijača. Međutim, moramo nabaviti feromonski mamac za breskvinog savijača (lat. Cydia molesta). Suzbijanje štetnika obavlja se 7 do 10 dana nakon ulova od 5 do 10 leptira po feromonskom mamcu. Aktivne tvari koje su dozvoljene u integriranoj zaštiti su: emamektin benzoat, hlorantraniliprol  i metoksifenozid.
Breskvin moljac
Štetnik je koji također kao i breskvin savijač oštećuje izbojke i plodove. Razlika između ova dva štetnika je osim izgleda leptira u izgledu gusjenice. Gusjenica moljca ima na svakom segmentu tijela bijelu poprečnu crtu i tamno je crvene boje. Praćenje štetnika obavlja se također feromonskim mamcima, međutim nisu istraženi kritični brojevi o ulovima leptira i potrebi suzbijanja. Početkom vegetacije potrebno je obaviti pregled pupova i cvjetova i donijeti odluku treba li suzbijati štetnika ili ne na osnovu prisutnosti gusjenica. Talijani preporučuju uporabu fenoksikarba nakon cvatnje, a u Hrvatskoj ima dozvolu i emamektin benzoat  i metoksifenozid.
U Italiji u voćnjacima breskve i nektarine provodi se konfuzija breskvinog savijača i moljca kao biotehnička, ne pesticidna mjera. Ovaj način suzbijanja štetnika na koštičavom voću je moguća, jer na ovim voćnim kulturama nema puno štetnih vrsta. To je vrlo važno, jer suzbijanje feromonima u konfuziji specifično je za samo jednu do dvije vrste i nema utjecaja na druge štetnike koje suzbijamo nenamjenski  s insekticidima šireg spektra. Prema tome, konfuzija je isplativa samo u slučaju kad je štetnik na kojega se primjenjuje glavni i ključni.
Žilogriz
Na svim koštičavim vrstama voćaka u Dalmaciji, Primorju i Istri velik problem izaziva štetnik žilogriz (lat. Capnodis tenebrionis). Odrasli kukci se hrane lišćem gotovo svih koštičavih voćaka, a ženke odlažu jaja na korijenov vrat voćke iz kojih ličinke odlaze u tlo i ulaze hraneći se u korjenčiće i glavno korijenje voćke. Stablo voćke se suši i potpuno propada. Svi pokušaji suzbijanja ovog štetnika nisu dali očekivane rezultate.
Dokazano je da breskve i nektarine cijepljene na GF podloge bolje podnose napadaj žilogriza, kao i voćnjaci koji su natapani. Prema tim iskustvima preporuča se natapanje kao agrotehnička mjera u suzbijanju ovog štetnika.
U prošlosti su se koristili zemljišni granulirani insekticidi i prašiva koja su se unosila oko debla voćke.

Nema komentara: