Smokva je supstropska voćka.Pri izboru proizvodnog prostora treba voditi računa o tome.Područje uspješnog uzgoja smokve proteže se do 400 metara nadmorske visine.Smrzava na -10° do -22°C.Otpornost ovisi o stanju voćke,ishrani,tlu i vlazi.Starija stabla podnose bez većih oštečenja i -16 do -17°C,a mlada zebu već na -8°C.Na slabijim tlima i nakon sušnog ljeta smokve su podložnije smrzavanju.Visoke topline podnose dobro,pa su one poželjne u vrijeme zriobe,ako nema suše.Najbolje plodove smokva daje pri temperaturama od 37 do 38°C,s dovoljno vlage.Za rast i rodnost treba dosta svijetla.To treba znati pri određivanju razmaka sadnje i odabira uzgojnog oblika.Iako je voćka semiaridnih područja,smokva povoljno reagira na navodnjavanje.Za uzgoj joj treba oko 800mm padalina godišnje.U većim,intenzivnim voćnjacima potrebno je osigurati nekoliko navodnjavanja od početka srpnja do kraja kolovoza,radi ravnomjernog rasta,bubrenja,veličine plodova i ukupnog uroda,bez opasnosti od raspucavanja.Sušu dobro podnose odlike Petrovača bijela i Zimnica,a Petrovača crna,Zamorčica i Tiermulica ne.Zbog čestih suša,da bi smo očuvali vlagu i smanjili isparavanja,tlo moramo nastirati organskim tvarima(mulch).
Najbolja su lakša,karbonatna i propusna tla.Na teškim,glinastim tlima plodovi su slabije kakvoće.Nasad na plitkim tlima,s manje hranjiva slabo rodi i ima kraći vijek iskoristivosti.Najbolji rast i rodnost postiže se redovito obrađivanim i plodnim vinogradarskim tlima.Sposobnost tla da očuva vlagu ima najveći utjecaj na količinu i kakviču uroda.Korjenov sustav smokve ima dobru sposobnost prodiranja u dublje i bočne slojeve kroz pukotine tla pronalazeći tako potrebnu vlagu i hranjivo.Tako da završeci korjena znaju biti udaljeni od stabla i do 12 metara.Stablo u povoljnim uvjetima naraste i više od 8 metara.Cvijetovi su u zatvorenim cvatovima.Postoje proljetni,ljetni i jesenski cvat.Plodnju obavi smokvina osica,čija kičinka prezimi u jesenskom cvatu divlje smokve.Plodovi se oblikuju iz oplođenih i neoplođenih cvjetova.
SORTE I PODLOGE
Smokva se razmnožava vegetativno(korištenjem zelenih dijelova) i generativno(iz sjemena).Sadnice se najčešće proizvode ožiljavanjem reznica,a iskusno domaćinstvo može svoj smokovik obnavljati i vlastitim sadnicama.Smokva se može cijepiti na sjemenjak ili na divlju smokvu.Kod nas se uzgaja veliki broj sorti,različitih po vremenu zriobe(dvorotke i jednorotke) i boji kožice ploda(crnice i bjelice).Nekima treba oprašivanje peludom divlje smokve,koji prenosi smokvina osica.Od glavnih sorti gospodarski značaj imaju dvorotke bjelice(petrovača bijela i bjeluša),dvorotka crnica(zlatulja),jednorotka bjelica(zamorčica) i jednorotka crnica(šaraguja),od pratečih sorti dvorotka bjelica(vodenjača),dvorotka crnica(žentile),jednorotke bjelice(modrulja,karginja,zimica,lopudka) i jednorotka crnica(bružetka),a od sporednih ili lokalnih dvorotka crnica(petrovača crna) i jednorotka bjelica.
Petrovača bijela,vrlo rodna,izrazito stolna sorta,najviše se uzgaja u srednjoj i južnoj Dalmaciji,manje uz obalu i na sjevernim otocima.Bujna stabla razviju dva cvata.Prosječan plod prvog cvata ima 60 do 100grama,a drugog 50 grama.Oplođuje se kaprifikacijom.Koža ploda je svijetlozelena,a meso blijedo medeno ružičasto,vrlo sočno,ugodno slatko.Plodpvi se sortiraju odmah nakon berbe(u voćnjaku),jer zbog velike sočnosti ne podnose dulji prijevoz i rukovanje.Odlika se preporučuje za uzgoj na plodnim tlima u blizini večih potrošačkih,turističkih središta.
Bjeluša,vrlo raširena u dolini Neretve,južnoj i srednjoj Dalmaciji,bujnoga je stabla,obilno rodi,a cvate dva puta.Proljetni cvat od degeniriranih ženskih cvijetova,omesnati i izraste do normalne veličine,ali nikada nije jestiv.Ljetni cvat razvije jestiv plod,produljen kratkim vratom,prosječne težine 40 do 70 grama.Dozrijeva u prvoj dekadi kolovoza,a razdoblje zriobe je kratko(mjesec dana).Plodovi su dobre kakvoće,prikladni za prijevoz i potrošnju u sviježem stanju i sušeni.
Zamorčica je naša najbolja i najraširenija sorta.Uzgaja se duž cijele obale,a najviše na Krku,Hvaru i Korčuli,oko Metkovića i u dolini Neretve do Mostara.Naši iseljenici su je raširili Kalifornijom.Otporna je na sušu i hladnoću,bujna je i rodna,odlikuje se odličnim plodovima za potrošnju u svježem stanju i za sušenje.Tipična je jednorotka s degeneriranim ženskim cvjetovima.Kruškoliki plod ima duguljasti vrat,tanku svijetlozelenu kožicu,a žućkasto zelenu u vrijeme dozrijevanja.Meso je sočno i slatko,ugodne arome.Suhi plodovi ove odlike su vrlo cjenjeni zbog nježne,tanke kožice i mekog finog mesa.Plodovi su sitniji od drugih gospodarski značajnih sorti.Da kožica ne bi tamnila nakon sušenja,prije sušenja se sumpori.Preporučuje se za uzgoj na dubljim,plodnim tlima koja dobro gospodare vlagom.
Šarguja je najbolja od crnica jednorotki,proširena je u južnoj Dalmaciji,a najviše na Korčuli i u Konavlima.Preporučuje se za tržišni uzgoj.Stabla su srednje bujna i vrlo rodna.Uspijeva i na manje plodnim tlima.Okruglasto plosnati,sivo crveno ljubičasti plodovi dozrijevaju od polovice kolovoza do polovice listopada,a nakon prvih jesenskih kiša skloni su raspucavanju.Dobri su svježi,a sušeni zbog debele kožice slabije kakvoće od zamorčica i bjeluša.Sočno,vrlo slatko,kiselkasto meso je bijelo žuto,u sredini intenzivno crveno.
SUSTAVI UZGOJA
Nekada se preporučivao uzgoj smokava u združenoj sadnji s vinovom lozom ili maslinom.Vinova loza posađena između redova smokve,davala je značajan prihod do pune rodnosti smokvi,kada bi ju njezine krošnje zasjenile i smanjile joj urod.Nakon 20 godina loza bi propadala,a smokvik bi ostajao još 25 do 30 godina u punoj rodnosti.Pri sadnji s maslinama smokve su se sušile nakon 30 do 40 godina,a masline bi se iskorištavale još znatno duže.
Intenzivno,namjenjeno tržištu,smokva se najviše uzgajala slobodne,prirodno oblikovane krošnje,a preporučuje se oblik popravljene vaze s tri osnovne kosturne grane.Visina debla za bujne sorte je 100,a za manje bujne 60 do 80cm.Gustoća sklopa ovisi o bujnosti sorte i plodnosti tla.Zbog poluekstenzivnog uzgoja ili združene sadnje s maslinom i vinovom lozom,ranije se sadilo na veće razmake(od 7x6 do 10x10 m).Novi voćnjaci smokava se sade s razmakom od 6 m između redova i od 4 do 5 m u redu(od 330 do 460 stabala po hektaru).Gusti sklop daje ranije i prosječno veće urode.
ODRŽAVANJE SMOKOVIKA
Smokovik treba tri do četiri puta godišnje kositi i nastirati.Gnoji se sa 150 do 300kg fosfornog i 200 do 400 kg kalijeva gnojiva.Ore se samo kad se sijanjem obnavlja zeleni pokrov.U aridnijim područjima nastire se sijenom i slamom.Rezidbom se potpomaže oblikovanje krošnje,jer smokva prirodno dobro oblikuje krošnju i ima grane odklonjene pod većim kutom.Pri rezidbi se ne trebaju rezati deblje grane koje teško zacjeljuju,jer se povećava opasnost od truleži ili nekroze tkiva.Zato se krošnja oblikuje redovito,prije kretanja vegetacije,samo rezanjem tanjih izboja.
ŠTETNICI I BOLESTI
Češće bolesti smokve jesu šupljikavost(Phillosticta sycophilia) i hrđa lista(Uredo fici).Od štetnika nalazimo smokvinu buhu(Homotoma ficus),smokvina moljca(Simaethis nemorana),smokvina medića(Ceroplastes rusci),mediteransku voćnu muhu(Ceratitis capitata),cvrčke(Empoasca flavescens),te smokvina podkornjaka(Hypoborus ficus).
Zbog utjecaja kiše,vjetra,sunca,mraza i dugotrajne suše plod puca,nastaju sunčane ožegotine,oštećenja od mraza.Zaštitu provoditi prema ekološkim principima ili integrirano ovisno o opredjeljenju uzgajivača.
