Pitomi kesten

Kesten (žir bogova) je jednodomna biljka, pri kojoj se na istom stablu nalaze razdvojeni muški i ženski cvjetovi. Ženski cvjetovi združeni su po 2 - 3 u grozdove i nalaze se na kraju listnih izdanaka. Muški cvjetovi združeni su u kitice (dihazije, mačice) i razvijaju se pri osnovi ljetnih izdanaka. Kesten cvate u lipnju i srpnju. Oprašivanje vrše vjetar i kukci (pčele). Važno je da se posade razne sorte kestena radi međusobnog oprašivanja. Plod je crvenkasto-smeđe boje i glatke površine. Raste unutar bodljikave košuljice koja se raspukne u jesen kada plod sazrije. Listanje kestena započinje u travnju. Listovi su duguljasti, krupno nazubljeni, 8 - 18 cm dugi i 3 - 6 cm široki, na licu goli, a na naličju dlakavi.
Drvo kestena je u srodstvu s bukvom i hrastom, dugovječno, može narasti u visinu do 25 m s bujnom, velikom krošnjom i godišnje dati preko 200 kg plodova. Kora mu je glatka i sivosmeđa. Može doseći starost preko 500 godina. Botaničari kesten ubrajaju u voćke, no zbog načina i mjesta rasta spada i u šumsko drveće. Mjestimično čini i šume, a često se javlja u zajednici s hrastom kitnjakom i grabom.

Agroekološki uvjeti za podizanje nasada kestena

Temperatura
Pitomi kesten je voćka toplih krajeva i pripada grupi heliofilnih biljaka kojima je potrebno puno svjetlosti. Pitomom kestenu najviše odgovara mediteranska i umjereno-kontinentalna klima sa srednjom godišnjom temperaturom od 11 - 15 °C. Uspješna proizvodnja moguća je na temperaturama do 37 °C i -26 °C jer temperature veće od 37 °C i manje od 26 °C onemogućavaju plodonošenje.
Voda
Voda je od izuzetne važnosti u periodu razvijanja cvjetnih pupoljaka, cvjetanja, zametanja plodova i njihovog porasta. Za dobar rast i razvoj cjelokupnog debla potrebno je provođenje navodnjavanja tijekom uzgoja. U periodu sađenja, mladicama treba osigurati najmanje 60 l vode raspoređeno na tri dijela po 20 l.
Tlo
Izbjegava se vapno i vapneni dodatci jer na takvim mjestima kesten slabije uspijeva. Vrlo je važno da tlo bude dobro strukturirano i duboko tako da se u njemu može razvijati kestenov snažan korijen. Najpogodnija su ilovasto-pjeskovita zemljišta u kojima je odnos gline prema pjesku 60:40 i pH vrijednost se kreće od 4,0 do 6,0.

Agrotehnika pri podizanju nasada kestena

Priprema tla za sadnju
Iako je kesten šumska biljka, dobro reagira na gnojenje dušikom, a može mu se dodati i nešto fosfora i kalija. Teren se čisti od krupnog kamenja, panjeva, žila ostalog drveća i žbunja. Tlo se zatim ravna kako bi se obavila gnojidba, oranje i sadnja. Ukoliko je teren na kojem se planira podizanje nasada pitomog kestena suviše strmo, potrebno je napraviti terase. Poslije pripreme tla za sadnju obavlja se rigolanje na 60 - 80 cm dubine.
Gnojidba
U periodu starosti, ako se mjerama rezidbe pitomi kesten pomlađuje, potrebno je gnojiti dušičnim gnojivima da bi se što bolje i više razvile mladice na kojima se razvijaju cvjetovi i plodovi. U periodu pune rodnosti, da bi se ostvario prinos od 10 000 kg/ha potrebo je u tlo aplicirati 135 kg/ha dušika, 40 kg/ha fosfora i 150 kg/ha kalija. Radi održavanja humusa u tlu na najmanje 3 %, treba svake godine u jesen zaorati po 10 000 kg/ha stajnjaka.
Održavanje nasada
Vrši se međuredna kultivacija. Zemljište se obavezno praši, tj. usitnjava sloj zemlje na dubini 5 - 7 cm. Usitnjavanje se vrši i poslije navodnjavanja, kako se ne bi stvorila pokorica i na taj način brzo gubila vlaga. Zemljište u nasadu pitomog kestena se u toku ljeta obrađuje uglavnom do kraja srpnja, što zavisi od učestalosti i obilnosti kiša. Zemljište od polovice kolovoza ne bi trebalo obrađivati jer bi se stvorili uvjeti za produžetak vegetacije i stabla kestena bi u period mirovanja ušla sa nesazrelim mladicama koje bi zbog mraza mogle izmrznuti. Kesten se orezuje kada je u fazi mirovanja i to uglavnom u svrhu pomlađivanja, tj. uklanjanja starih grana.
Proizvodnja sadnica
Sadnice pitomog kestena proizvode se generativno (sjetvom plodova u kojima se nalazi jedan ili više sjemenih zametaka) i vegetativno (izdancima i kalemljenjem). Obavljaju se operacije odabiranja, stratifikacije, zasnivanje rastila (priprema zemljišta za sadnju i njegu podloga), kalemljenje, uzgoj sadnica, vađenje, trapljenje, pakovanje i prijevoz sadnica.
Prije sadnje na stalno mjesto, žile na sadnicama se prorjeđuju i skrate za 1/3. Potapaju se u homogenu smjesu napravljenu od goveđeg gnoja, ilovače i vode.

Izbor položaja za podizanje nasada kestena

Najprimjereniji položaj za kesten je položaj koji je osvjetljen i s kojega voda dobro otječe, s rahlim tlom bogatim humusom, i što je važno, blago kiselim. Takvi su južni, jugoistočni i istočni položaji.

Izbor uzgojnog oblika kestena

Kesten se uzgaja u piramidnu ili kotlastu krošnju. Orezivanje je ograničeno na najnužnije zahvate, a obuhvaća čišćenje krošnje i usmjeravanje grana. Sve rane nastale orezivanjem potrebno je premazati voskom za cijepljenje.

Vrijeme i tehnika sadnje kestena

Prilikom sadnje, sadne jame moraju biti nešto veće (70 - 80 ili 100 cm dubine). Potrebno je osigurati dovoljnu količinu humusa. Zemlji kojom se zatrpava jama oko sadnice treba dodati 2 kg kompleksnih mineralnih gnojiva (NPK 0:15:30). Razmak sadnje mora omogućiti dovoljno širok hranjivi prostor i maksimalan razvoj krošnje te što lakše kretanje mehanizacije. Najbolji rezultati i najviše sadnica se posadi ako se sadi po principu jednakostraničnog trokuta.
Kada se sadi u jesen, što je i najpogodnije, sadnica se ne zalijeva, već se oko nje nabaci zemlja u vidu humka (visine 15 cm) i tako ostavi do proljeća. Na isti se način vrši sađenje i u toku zime. Ako se sadi u proljeće, oko svake sadnice napravi se ljevkasto udubljenje i zalije s 8 - 10 l vode. Kada zemlja upije vodu, udubljenje treba prekriti sitnom zemljom ili zrelim stajskim gnojem u sloju od 4 - 5 cm.

Berba i skladištenje kestena

U rujnu, kada plodovi zore, mogu se lako otresti, ili se pak pusti da sami popadaju s drveta. Ljuštenje plodova iz ježinaca koji su pali na tlo, pospješuje se tako da se ježinci pograbljaju na hrpu i tako ostave nekoliko dana. Plodovi nakon nekoliko dana dodatnog zorenja sami ispadaju iz ježinaca i tada su i ukusniji.
Plodovi kestena pohranjuju se u spremišta ili skladišta pri 80 % relativne vlažnosti zraka i pri temperaturi od 0 °C. U takvim uvjetima plodovi mogu izdržati dva do tri mjeseca.

 Troškovi osnivanja nasada

Za 1 ha površine potrebno je 120-150 sadnica kestena, za koje je potrebno od 15.000- 20.000 kn, a koje mogu dati 3-5 tona ploda u punoj rodnosti. Kada plodovi dozore moguće ih je otresati, bilo ručno čime je moguće ubrati oko 15 kg ploda dnevno, bilo strojno – usisivačima koji dnevno beru 200-250 kg ploda. Cijena takvog stroja iznosi 8-12.000 €. Plodove je moguće i pustiti da sami padnu na tlo, pa onda obaviti berbu. Skladište se pri relativnoj vlazi zraka od 80% i temperaturi od 0°C, te ih je u tim uvjetima moguće čuvati 2-3 mjeseca.
U investiciji najveći udio imaju troškovi sadnica s udjelom od 19% u ukupnoj investiciji. To je i razumljivo budući da je za dobar urod nužna sadnja selekcioniranih sadnica visoke kvalitete koje imaju visoku nabavnu cijenu.
Sadnja sjemenjaka nije preporučljiva jer se dobivaju biljke neujednačene kvalitete i rodnosti. U intenzivnim nasadi ma ovakvoga tipa neop hodno je navodnjavanje, da bi sadnice razvile svoj genetski potencijal i dale očekivani urod. Sustav za navodnjavanje čini 8% troška investicije. Kesten se prodaje na tržištu za konzumaciju u svježem stanju ili za preradu. Ranosezonski kesten ostvaruje veću prodajnu cijenu od kasnojesenskog. U Hrvatskoj se kesten uglavnom konzumira na tradicionalan način, kuhan ili pečen, i to samo u sezoni sazrijevanja dok je tržište ostalih prerađevina kestena jako skromno. Treba napomenuti da u kalkulaciju nisu ušli fi ksni troškovi kao što su amortizacija, te trošak stalno zaposlenih radnika. Ovakav prinos je moguće ostvariti samo uz visokokvalitetne sadnice njegovane odgovarajućim agrotehničkim mjerama, uključujući natapanje. Kalkulacija je rađena za godine pune rodnosti nasada, koje se kod pitomog kestena ostvaruju oko 15. godine starosti. U troškovima se ističe trošak berbe s udjelom od 36%, koji bi u slučaju ručne berbe bio još puno veći. Uzgoj pitomog kestena može biti zanimljiv, osobito uzgoj maruna koji postiže i duplo višu otkupnu cijenu od ostalih sorti kestena , ali je potrebno kod podizanja nasada koristiti kvalitetne sadnice, uz korištenje natapanja za ostvarivanje visokih prinosa. Investicija u nasad traje četiri godine, a nasad u puni rod ulazi oko 15-te godine. Zbog raka kestenove kore, koji napada europske sorte kestena i marune, u osnivanju nasada je potrebno razmisliti o sadnji križanaca europskog kestena s japanskim ili kineskim, jer njih osim otpornosti na rak kore karakterizira i raniji ulazak u rodnost, što može povećati ekonomičnost, ali se kao ograničenje javlja osjetljivost na kasne mrazeve.










Najveći krivac propadanja kestenovih stabala svakako je gljivica uzročnik raka kestenove kore Cryphonectria (Endothia) parasitica zbog koje kesten postupno nestaje iz naših šuma. Osim raka kestenove kore još su dvije bolesti na pitomom kestenu koje ozbiljno ugrožavaju opstanak kestenovih stabala kako u prirodnim sastojinama, tako i u sađenim nasadima, rasadnicima i samostojna stabla uz kuće. U Hrvatskoj svakako je najopasniji rak kestenove kore čiji je uzročnik gljiva Cryphonectria (Endothia) parasitica), koji se pojavio 1955., a bolest se ubrzo proširila na čitava staništa pitomog kestena. Gljiva C. parasitica uzrokuje nekrozu kore i rakaste izrasline na izbojcima iz panja, po granama i na deblu. Kada je napadnuto deblo, zaraženo se stablo suši. Bolest opasno ugrožava kestenova stabla i uzrokuje njihovu fiziološku slabost. Vrlo je agresivna jer napada i vitalna zdrava stabla. Pitomi kesten zaražen rakom kore rađa plodove mnogo ranije od zdravih stabala, već u petoj godini, a živi najviše 25 godina, dok zdrava stabla žive mnogo dulje. Zbog bolesti slabi sposobnost vegetativne obnove sastojine i pogoršava se njezina kakvoća, što smanjuje njezinu gospodarsku i ekološku vrijednost. Osim kestena može zahvatiti i neke druge listopadne vrste, ali na njima ne pokazuje agresivnost kao na kestenu. Rak kestenove kore lako se uočava na glatkoj kori mladih stabala, ali na starijim stablima s razvijenom hrapavom korom to je teže, no raspoznavanje olakšavaju formirani izbojci ispod mjesta zaraze. Postoji nekoliko tipova raka: površinski, aktivni i kalusirajući rak, kao i broj rakastih tvorevina na stablima. Kod površinskog raka kora je hrapava, a deblo na mjestu zaraze zadebljano. Aktivni rak čine uzdužne pukotine, otvorene rane, kao i žuto-smeđa plodišta gljive C. parasitica i nastali izbojci ispod mjesta infekcije. Kalusirajući rak prepoznaje se po formiranom kalusnom staničju oko rak rane. Kemijsko suzbijanje ne dolazi u obzir jer je vrlo skupo i ekološki nepovoljno. Krčenje oboljelih stabala i rezidba zaraženih grana i grančica jedine su mjere zaštite. Kao što je rečeno u početku, stabla kestena ugrožavaju još neke vrste pseudogljiva iz roda Phytophtora. Koliko su te bolesti uzrokovane gljivama roda Phytophtora opasne, govori sam naziv „phytophtora“ koji potječe iz grčkog a znači „razarač biljaka“. U mnogim europskim državama bilo u prirodnim sastojinama, bilo voćnjacima ili rasadnicima pitomog kestena dobro je poznata „ink disease“, u prijevodu tintna bolest čiji su uzročnici pripadnici iz spomenutog roda P. megasperma, P. cryptogea, P. syringae, P. cambivora, P. citricola, P. cactorum i P. cinnamomi.



Tintna bolest jedna je od najvažnijih razarajućih bolesti na pitomom kestenu Castanea sativa u Europi. Uzrokuje trulež korijena, vrata korijena i trulež odraslih stabala i sadnica u rasadnicima, plantažama i prirodnim sastojinama, šumama. Uzročnici žive u tlu, napadaju stabla preko korijena, napadaju oslabljena stabla, a kod unesenih vrsta koje su bez otpornosti napadaju i zdrava stabla, a za širenje je neophodna voda. Na odraslim stablima simptomi bolesti manifestiraju se na listovima koji budu klorotični i sitniji, krošnja je prorijeđena, a nezreli plodovi ostaju visjeti na stablu nakon otpadanja listova. Nakon skidanje kore lijepo su vidljive tamne nekroze na vratu korijena i stabla, kao da ih je spržio plamen. Najviše je zaraženo glavno korijenje. Tijekom proljeća i jeseni stabla proizvode crni eksudat čije su mrlje vidljive po okolnom tlu. Otuda i ime „tintna bolest“ ili „ink disease“. Na mladim stablima s glatkom korom nekroze su vidljive i bez skidanje kore, kao utonule, slabo raspucane zone na bazi stabljike. Na zaraženim sadnicama u rasadnicima ili nasadima dolazi do bržeg ili postepenog venuća listova. Na glavnom korijenu razvije se velika nekroza koja se proteže i na bočno korijenje sve do na nekoliko centimetara od stabljike. Ova bolest u Europi je utvrđena u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj, Švicarskoj, Velikoj Britaniji, Turskoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Makedoniji i Azerbajdžanu. U nekim je slučajevima ugrozila dizanje novih nasada i opstanak starih. U Hrvatskoj je utvrđena na stablima pitomog kestena još 20-ih godina prošlog stoljeća, a uzročnik je P. cambivora. Osim kestena, od šumskog drveća u Hrvatskoj utvrđena je na bukvi, johi i topoli. Ta bolest nije tako agresivna kako rak kestenove kore, ali opasno ugrožava prirodne sastojine u šumama i nasade kestena, koji su kod nas tek u osnivanju. Osim 7 pseudogljiva roda Phytophtora, uzročnika tintne bolesti, pojavila se još jedna bolest nazvana „Sudden Oak Death” ili „naglo odumiranje hrastova“ čiji je uzročnik još jedna fitoftora P. ramorum. Bolest dovodi do ugibanja stabala hrasta, ali i velikog broja drugih vrsta drveća, poput kestena, na kojima parazitira. Razorne su posljedice na populaciju hrasta u SAD, a prisutna je i u Europi. Tipični simptomi javljaju se u vidu smeđe crnih rakastih tvorevina na deblu, iz kojih izlazi tamno crveni iscjedak i sušenja listova što je u mnogim slučajevima na kraju dovelo do ugibanja stabla.



U Europi P. ramorum većinom je utvrđena na Rhododendronima i Viburnumu, ali i na drugim kulturama u rasadnicima u Belgiji, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Irskoj, Italiji, Litvi, Nizozemskoj, Norveškoj, Poljskoj, Srbiji, Sloveniji Španjolskoj (Asturias, Galicija, Baleari, Mallorca), Švicarskoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji. Od studenog 2002. poduzete su hitne mjere od strane država članica EU kako bi se izbjeglo unošenje i širenje P. ramorum te je svrstana na listu karatenskih bolesti u Europi. Njena prisutnost u susjednim državama u Sloveniji i Srbiji, gdje je utvrđena na rododendronima, upozorava na opasnost od posljedica mogućih zaraza kestenovih stabala u Hrvatskoj. Štetnici pitomog kestena nisu brojni i ne ugrožavaju život stabala, poput bolesti. Oni oštećuju plodove i manje ili više snižavaju njihove prinose. U svibnju prošle godine u Hrvatskoj se pojavio novi štetnik - kestenova osa šiškarica Dryocosmus kuriphilus. Štetnik je proglašen karantenskim na području cijele Europe i Hrvatske. Prvo je nađen u okolici Lovrana, a nedugo zatim na Medvednici, Zagrebu i okolici, u Samoborskom i Žumberačkom gorju. To je štetnik iz porodice Cynipidae - osa šiškarica, koje stvaraju šiške na izbojcima i listovima pitomog kestena. Pitomi kesten u Hrvatskoj jedini je domaćin ovom štetniku, koji se ne može razviti ni na jednoj vrsti drveća. Ima jednu generaciju godišnje. Na listovima i izbojcima u svibnju se razvijaju velike šiške dimenzije 5 - 20 mm, boje blijedo zelene ili ružičaste u kojima su ličinke štetnika prezimile. Tu se dobro zaštićene razviju do odraslog oblika, osice. Šiške se lako uočavaju na mladim izbojcima, glavnim žilama ili na peteljkama lista. Budući da uzrokuje razvoj šiški na vegetativnim pupovima, time zaustavlja razvoj novih izbojaka i automatski smanjuje urod.