Uz krastavost najvažnija je bolest jabuke i kruške u svijetu.
Bolest napada
Lišće, cvjetovi, mladice, grane, deblo.
Uzročnik bolesti
Bakterija Erwinia amylovora.
Simptomi bolesti
Ova bolest se na engleskom kaže fireblight, odn. palež jer zaraženi dijelovi voćke podsjećaju kao da su spaljena vatrom ili plamenom.
Oboljelo stablo prepoznaje se po suhom lišću, suhim izbojima i plodovima. Bakterija je uzročnik i ona prodire u voćku kroz cvijet. Na cvjetovima su znakovi zaraze prepoznatljivi, a opažaju se po promjeni boje cvijeta od smeđe do crne. Na kraju se cvjetovi osuše. Nažalost, često su upravo vektori te bolesti pčele koje su nužne za oprašivanje. Bakterija se dalje širi iz cvijeta preko cvjetne stapke do listova i izbojaka. Zaraženi izbojci posmeđe, dok se na listu kao početni simptomi uočavaju promjena boje peteljke i srednje žile u smeđu ili crnu. Kod krušaka se boja listova i izbojaka mijenja crno. Lišće na kraju nekrotizira i osuši se, ali ostanu visjeti na granama do dugo u zimu. Mladi plodovi na zaraženom stablu se smežuraju, osuše, pocrne i mumificiraju te također ostaju visjeti na granama kao i osušeni listovi. Tipičan je i izgled napadnutih jednogodišnjih izboja koji potamne, a vršni dio im se objesi i svine pa podsjeća na dršku kišobrana. Bakterija se dalje širi tkivom i pri tom zarazi sve ostale organe tako da znakove zaraze možemo naći i na debljim granama te deblu. Napadnuto drvo se prepoznaje po crvenosmeđoj boji kore na kojoj nastaju rak-rane koje pucaju pa se kora ljušti. U povoljnim uvjetima, na tim mjestima i plodovima nastaju tipične kapljice bjelkaste izlučevine tzv. eksudat koje kasnije posmeđe. Eksudat je sluzava masa u kojoj je bakterija.
Ova bolest se često puta zna zamijeniti sa štetnikom, kruškinom osom srčikaricom (Janus compressus) koja napada kruške i jabuke, ali za razliku od bakterijske paleži, izboj dalje nastavlja svoj rast i osušeni dio mladog izboja otpada.
Biologija bolesti
Bakterija, uzročnik bakterijske paleži, prezimljava u rubnim tkivima rak-rana formiranim infekcijama prethodne godine. Isto tako može prezimiti u pupovima kao skrivena zaraza. Bolest započinje s razvojem u proljeće uz povišenu vlažnost zraka, kišu ili jaku rosu i temperaturama većim od 18 °C. Nakon 5 do 30 dana, ovisno o temperaturi, vide se prvi simptomi. Bakterija se može širiti iz rak-rana vjetrom i kišom sa zaraženih stabala na nova nezaražena stabla. Na rubovima rak-rana u vrijeme cvatnje voćaka pojavljuju se kapljice bakterijske sluzi. Kiša, a osobito pčele, mravi i voćne muhe šire primarnu zarazu s rak-rana na otvorene cvatove. Infekcija se tada naknadno širi s cvata na cvat kišom ili kukcima oprašivačima koje privlače kapljice eskudata. Optimalne temperature razvoja bakterijske paleži osjetljivih biljnih organa su 18 do 30 °C. Tijekom ljetnih mjeseci ova bolest se vrlo često sekundarno širi sa zaraženih stabala u blizini. Infekcija je moguća putem prirodnih otvora, ali i putem rana nastalih od štetnika, jačeg vjetra ili tuče. I u ovom slučaju prenosioci su najčešće insekti koji sišu sokove ( lisne uši, muhe, cikade), ali i kiša, vjetar, alat za rezidbu i cijepljenje. Sekundarne zaraze mogu rezultirati propadanjem cijele biljke.
Zaštita od bakterijske paleži kruške
Potrebno je pratiti i pregledavati voćnjak, a posebno ako je zaraza uočena prethodne godine.
Na zaraženim stablima lišće često ostaje na stablu sve do proljeća. Grane na kojima je ostalo to lišće treba energično stresti tako da padne, pokupiti te odnijeti iz voćnjaka. Ukoliko ima zaraženih plodova njih također treba odnijeti iz voćnjaka i spaliti. Posebno treba obratiti pozornost na promjene na granama i deblu. Također se može primijetiti jantarnožuti ili smeđi iscjedak – eksudat.
U zelenoj rezidbi, sve grane na kojima se primijeti zaraza treba orezati ispod prijelaza iz bolesnog u zdravi dio tkiva barem 50 cm ispod prijelaza kod kruške ili dunje. Mjesto reza potrebno je premazati 3%-nom otopinom bakrenog pripravka. Zaražene grane, plodove, a tamo gdje je moguće i lišće treba sakupiti u vreće i spaliti. Prilikom svakog zahvata reza potrebno je dezinficirati alat (škare ili pilu) 70%-nim alkoholom, formaldehidom ili varikinom. Sve orezane biljne dijelove ne bacati na tlo već stavljati u najlonske vreće ili traktorske prikolice pokrivene folijom. Sav orezani materijal zajedno s folijom potrebno je spaliti.
U slučaju da je zaraženo deblo, preporučuje se izvaditi cijelu voćku.
Kemijske mjere zaštite provode se preventivno u početku vegetacije fungicidima na osnovi bakra (kao i za suzbijanje krastavosti jabuke) te u cvatnji primjenom fosetila. Primjena bakrenih fungicida preporučuje se i u jesen, odmah nakon opadanja lišća.
Bolest napada
Lišće, cvjetovi, mladice, grane, deblo.
Uzročnik bolesti
Bakterija Erwinia amylovora.
Simptomi bolesti
Ova bolest se na engleskom kaže fireblight, odn. palež jer zaraženi dijelovi voćke podsjećaju kao da su spaljena vatrom ili plamenom.
Oboljelo stablo prepoznaje se po suhom lišću, suhim izbojima i plodovima. Bakterija je uzročnik i ona prodire u voćku kroz cvijet. Na cvjetovima su znakovi zaraze prepoznatljivi, a opažaju se po promjeni boje cvijeta od smeđe do crne. Na kraju se cvjetovi osuše. Nažalost, često su upravo vektori te bolesti pčele koje su nužne za oprašivanje. Bakterija se dalje širi iz cvijeta preko cvjetne stapke do listova i izbojaka. Zaraženi izbojci posmeđe, dok se na listu kao početni simptomi uočavaju promjena boje peteljke i srednje žile u smeđu ili crnu. Kod krušaka se boja listova i izbojaka mijenja crno. Lišće na kraju nekrotizira i osuši se, ali ostanu visjeti na granama do dugo u zimu. Mladi plodovi na zaraženom stablu se smežuraju, osuše, pocrne i mumificiraju te također ostaju visjeti na granama kao i osušeni listovi. Tipičan je i izgled napadnutih jednogodišnjih izboja koji potamne, a vršni dio im se objesi i svine pa podsjeća na dršku kišobrana. Bakterija se dalje širi tkivom i pri tom zarazi sve ostale organe tako da znakove zaraze možemo naći i na debljim granama te deblu. Napadnuto drvo se prepoznaje po crvenosmeđoj boji kore na kojoj nastaju rak-rane koje pucaju pa se kora ljušti. U povoljnim uvjetima, na tim mjestima i plodovima nastaju tipične kapljice bjelkaste izlučevine tzv. eksudat koje kasnije posmeđe. Eksudat je sluzava masa u kojoj je bakterija.
Ova bolest se često puta zna zamijeniti sa štetnikom, kruškinom osom srčikaricom (Janus compressus) koja napada kruške i jabuke, ali za razliku od bakterijske paleži, izboj dalje nastavlja svoj rast i osušeni dio mladog izboja otpada.
Biologija bolesti
Bakterija, uzročnik bakterijske paleži, prezimljava u rubnim tkivima rak-rana formiranim infekcijama prethodne godine. Isto tako može prezimiti u pupovima kao skrivena zaraza. Bolest započinje s razvojem u proljeće uz povišenu vlažnost zraka, kišu ili jaku rosu i temperaturama većim od 18 °C. Nakon 5 do 30 dana, ovisno o temperaturi, vide se prvi simptomi. Bakterija se može širiti iz rak-rana vjetrom i kišom sa zaraženih stabala na nova nezaražena stabla. Na rubovima rak-rana u vrijeme cvatnje voćaka pojavljuju se kapljice bakterijske sluzi. Kiša, a osobito pčele, mravi i voćne muhe šire primarnu zarazu s rak-rana na otvorene cvatove. Infekcija se tada naknadno širi s cvata na cvat kišom ili kukcima oprašivačima koje privlače kapljice eskudata. Optimalne temperature razvoja bakterijske paleži osjetljivih biljnih organa su 18 do 30 °C. Tijekom ljetnih mjeseci ova bolest se vrlo često sekundarno širi sa zaraženih stabala u blizini. Infekcija je moguća putem prirodnih otvora, ali i putem rana nastalih od štetnika, jačeg vjetra ili tuče. I u ovom slučaju prenosioci su najčešće insekti koji sišu sokove ( lisne uši, muhe, cikade), ali i kiša, vjetar, alat za rezidbu i cijepljenje. Sekundarne zaraze mogu rezultirati propadanjem cijele biljke.
Zaštita od bakterijske paleži kruške
Potrebno je pratiti i pregledavati voćnjak, a posebno ako je zaraza uočena prethodne godine.
Na zaraženim stablima lišće često ostaje na stablu sve do proljeća. Grane na kojima je ostalo to lišće treba energično stresti tako da padne, pokupiti te odnijeti iz voćnjaka. Ukoliko ima zaraženih plodova njih također treba odnijeti iz voćnjaka i spaliti. Posebno treba obratiti pozornost na promjene na granama i deblu. Također se može primijetiti jantarnožuti ili smeđi iscjedak – eksudat.
U zelenoj rezidbi, sve grane na kojima se primijeti zaraza treba orezati ispod prijelaza iz bolesnog u zdravi dio tkiva barem 50 cm ispod prijelaza kod kruške ili dunje. Mjesto reza potrebno je premazati 3%-nom otopinom bakrenog pripravka. Zaražene grane, plodove, a tamo gdje je moguće i lišće treba sakupiti u vreće i spaliti. Prilikom svakog zahvata reza potrebno je dezinficirati alat (škare ili pilu) 70%-nim alkoholom, formaldehidom ili varikinom. Sve orezane biljne dijelove ne bacati na tlo već stavljati u najlonske vreće ili traktorske prikolice pokrivene folijom. Sav orezani materijal zajedno s folijom potrebno je spaliti.
U slučaju da je zaraženo deblo, preporučuje se izvaditi cijelu voćku.
Kemijske mjere zaštite provode se preventivno u početku vegetacije fungicidima na osnovi bakra (kao i za suzbijanje krastavosti jabuke) te u cvatnji primjenom fosetila. Primjena bakrenih fungicida preporučuje se i u jesen, odmah nakon opadanja lišća.
