- kovrčavost lišća (Taphrina deformans),
- palež cvata i trulež plodova (Monilinia laxa, Monilinia fructigena),
- šupljikavost lišća (Stigmnina carpophila),
- rak i palež kore (Valsa leucostoma, Valsa cincta, Fusicoccum amygdali),
- pepelnica (Sphaerotheca pannosa var. persicae) i
- krastavost plodova bresaka (Venturia carpophila).
U vrijeme bubrenja i otvaranja zimskih pupova mlado tkivo potiče formiranje "parazitskog stadija", pa su uz dovoljno kiše i temperature zraka 3-21ºC gljiva Taphrina deformans uzrokuje veći ili manji broj primarnih zaraza u razdoblju od razvojnog stadija C (po Baggioliniju) do početka listanja. Ova patogena gljiva uzrokuje značajne promjene u rastu i množenju staničja, pa je oboljelo lišće deformirano (kovrčavo) i često mijenja boju u crvenkastu. Posredne štete mogu biti velike jer prijevremen gubitak i naknadna regeneracija lišća smanjuje sadržaj hranjivih tvari što negativno utječe na zametanje pupova i pripremu mladica za zimu, te su takve voćke podložnije smrzavanju.
Osim tretiranja krajem zime, protiv kovrčavosti lišća bresaka i nektarina vrlo je korisno tretiranje bakarnim pripravcima krajem jeseni (u našim uvjetima tijekom prve polovice studenog), u vrijeme nakon masovnijeg otpadanja lišća. Palež cvata uzrokovana Moniliniom je vrlo opasna bolest koja uzrokuje veće izravne štete na urodu, a kroz nekoliko godina može uništiti jače napadnuta stabla. Breskve su manje osjetljive na ovaj poremećaj u odnosu na marelice, višnje i trešnje. Pri marelicama je ova bolest jedan od najvažnijih uzročnika sušenja rodnih grančica. Ako u vrijeme cvatnje ne pada kiša suzbijanje nije potrebno! Kasnije u vrijeme rasta, razvoja i dozrijevanja plodova ova bolest uzrokuje dobro poznatu trulež.
Jača ljetna populacija uzročnika crvljivosti plodova bresaka (breskvin savijač, breskvin moljac) pogoduje većim štetama od uzročnika truleži. Šupljikavost lišća je lako prepoznatljiva bolest na svim koštičavim voćnim vrstama. Nakon zaraze na lišću se pojavljuju sitne crvenkasto-smeđe pjege na čijem rubu lisno tkivo formira zaštitne plutaste stanice, pa središnji dio pjega ispada! Jače inficirano lišće je probušeno, odnosno šupljikavo. Uzročnik ove bolesti prezimi na mladicama, u jedva vidljivim, površinskim, tamnim i smolastim prugama. Kora i drvo bresaka i nektarina može biti napadnuta različitim uzročnicima bolesti (rak i palež), posebno u sezonama nakon jačih tuča ili nakon zima s vrlo niskim temperaturama zraka. Jače napadnuta starija stabla se mogu potpuno osušiti. Gljive uzročnici raka (Valsa) su posebno opasne ujesen, ako od početka otpadanja lišća bilježimo kišovito meteorološko razdoblje, pa je zimsku rezidbu potrebno obaviti za vrijeme potpunog mirovanja vegetacije.
Palež kore (Fusicoccum) napada uglavnom mlade, jedno- ili dvogodišnje grančice. Manje je opasna od raka, ali u uvjetima vrlo jakih zaraza na netretiranim se stablima vrhovi napadnutih mladica osuše. Pepelnica redovito napada breskve i nektarine, naročito u mediteranskom uzgojnom području, a globalnom promjenom klime zadnjih je godina sve češće susrećemo u kontinentalnim nasadima. Na napad je vrlo osjetljivo lišće i plodovi, a pri jačim zarazama simptome pepelnice možemo pronaći na cvjetovima i mladicama. Bolest prezimi u pupovima, pa je ljetnom rezidbom na jače osjetljivim sortama (npr. Armking, Orion) potrebno odstraniti pepelnicom zaražene mladice.
Na zaraženom se lišću pepeljasta prevlaka razvija na naličju (donjoj strani), a takvi postaju blago naborani i rubno se uvijaju prema gore. Dobro ishranjeni, bujni i navodnjavani nasadi bresaka i nektarina, a naročito locirani u položajima s lošijim strujanjem zraka jače su podložniji napadu pepelnice, pa je tada nakon cvatnje potrebno protiv ove bolesti provoditi tri do četiri usmjerena tretiranja. Uzročnik krastavosti plodova prezimi u rak-ranama na granama ili deblu, napada uglavnom plodove dok se na lišću razvija samo u manjoj mjeri. Zbog pokrivenosti dlačicama mladi su plodovi bresaka otporniji na zaraze uzročnikom krastavosti. U prosječnim godinama na prozračnim položajima krastavost bresaka nije potrebno posebno suzbijati, a tretiranja početkom vegetacije protiv uzročnika kovrčavosti uglavnom učinkovito suzbijaju i krastavost.
U godišnjem programu suzbijanja biljnih bolesti bresaka i nektarina neizbježna je primjena bakarnih fungicida. Sredstva na osnovi bakra i kombinacije s bakrom se smiju koristiti na koštičavom voću samo za mirovanja vegetacije (za zimsko prskanje u 2 puta jačim koncentracijama od navedenih za prskanje u vegetaciji). Dobro ih je koristiti u dva roka, već krajem jeseni nakon masovnijeg otpadanja lišća i krajem zime u vrijeme počeka bubrenja prvih pupova. Bakarnim pripravcima u tim rokovima smanjujemo prezimljujući potencijal bolesti koje prezimljuju na stablu (kovrčavost, monilija, šupljikavost, rak, palež, krastavost) i sprječavamo primarne zaraze (krajem jeseni uzročnikom raka, a krajem zime uzročnikom kovrčavosti). U godinama kad "zima polako prelazi u proljeće", a vrijeme je krajem veljače i tijekom ožujka turobno, promjenljivo, oblačno s čestim i obilnim oborinama i(ili) povremenim nanosima snijega, kovrčavost nas često prevari. Često se smatra da stabla još nisu aktivna, te da temperature nisu dovoljno visoke za aktivnost uzročnika bolesti. Ako su pupovi nabubrili, tada je potrebno obaviti više preventivnih zaštita, barem 1-2 dana prije najavljenih oborina, uz temeljito nanošenje škropiva za mirnog vremena, pa makar su dnevne temperature samo 6-8ºC. Nakon bakarnih pripravaka koristimo organske fungicide (ditianon = Delan 700 WDG, dodine = Dodine S-65 ili Chromodin WP, odnosno klortalonil = Daconil 720 SC) 1-3 puta prema razvojnom stadiju voćaka, u razmacima 10-14 dana, neposredno prije najavljenih obilnijih kišnih dana.
