Štete od zečeva i voluharica u voćnjaku se javljaju tijekom kasne jeseni
pa sve do ranog proljeća. U tom razdoblju ovim je štetočinama dostupno
malo hrane, a površina tla s vegetativnim pokrovom obično je smrznuta
ili je pokrivena snijegom. Stoga su kao hrana zečevima i voluharicama
dostupne samo drvenaste kulture, najčešće voćke, a osobito su ugroženi
nasadi u blizini šuma.
Glodavci glođu koru na bazi stabla, oko korjenova vrata te uzduž glavnog
korijenja. Ovako izglodane površine mogu oslabjeti voćke, a ujedno su
pogodno mjesto za prodor uzročnika bolesti. Mlađa stabla sa sočnijom,
mekšom i tanjom korom privlačnija su od starijih stabala s debelom i
čvrstom korom, koja unatoč tome svejedno mogu trpjeti oštećenja.
Glodavci, a posebno voluharice preferiraju koru stabala jabuke, kruške
su manje primamljive, a tek potom slijede koštičave vrste. Breskve, a
ponekada višnje i trešnje mogu biti napadnute, dok su marelice i šljive
rijetko meta ovih štetočina.
Pregled voćnjaka na prisutnost glodavaca
Kako ne bi došlo do značajnih oštećenja u voćnjaku, vlasnici trebaju
pravovremeno otpočeti pregled nasada na prisutnost aktivnih rupa i
tragove aktivnosti glodavaca (grizotine, izmet). Zimi, posebno ako je u
nasadu snježni pokrivač, voluharice je teško uočiti s obzirom da je
nemoguće otkriti aktivne rupe kao tijekom vegetacije. U međuvremenu one
čine štete na kori voćke, a štete se uočavaju tek kada snijeg okopni.
Kada se radi o visokoj brojnosti voluharica, moguće je opaziti njihove
tragove po snijegu, a tragovi kopanja oko debla (posebno mlađih voćaka)
potvrđuju njihovu prisutnost i aktivnost.
Nekemijske mjere zaštite
Zatravljeni voćnjaci češće su izloženi napadu voluharica i zečeva, nego
nasadi u kojima se tlo kultivira. Kultivacijom se narušavaju sustavi
hodnika po kojima se glodavci kreću i zadržavaju i ubijaju jedinke koje
se u njima nalaze. Visoka trava i grane koje se spuštaju nisko prema tlu
odlična su zaštita tim štetočinama od njihovih prirodnih neprijatelja.
Zato je važno zatravljene površine održavati urednima i pokošenima.
Površinu oko baze debla potrebno je kultivirati ili tretirati
odgovarajućim herbicidom te ju držati čistom od bilo kakve vegetacije.
Sav suhi biljni materijal, sijeno, malč i sl. koji mogu služiti kao
hrana ili pospješuju zadržavanje tih štetočina, potrebno je ukloniti iz
nasada. Površinu između stabala treba redovito kositi te načiniti široki
otkos oko voćnjaka, kako bi se spriječio dolazak glodavaca izvana.
Postavljanje klopki za zečeve po nasadima, a također i lov na zečeve uz
lovne dozvole, u nekim zemljama dodatna su mjera zaštite od tih
štetočina. Također je dobro pospješiti ulogu prirodnih neprijatelja
glodavaca – ptica (sova, jastreb, sokol) tako što ćemo u nasad postaviti
stupove visine do 5 metara s „T“ završetkom,
kako bismo im omogućili „opažačka“ mjesta i bolju učinkovitost. Važno je
da se takve ograde izrade i postave dovoljno visoko oko debla (do oko
90 cm), kako ih glodavci ne bi preskočili (posebno kada je nasad pod
snijegom), odnosno ukopaju dovoljno duboko (15-20 cm), kako se,
primjerice, voluharice ispod njih ne bi provlačile.
Kemijsko suzbijanje
Kemijsko suzbijanje voluharica provodi se primjenom rodenticida sve do
proljeća dok su glodavci usmjereni na voćnjake. Kod jake zaraze
suzbijanje može otpočeti već prije berbe, a temeljito ga treba provesti
odmah nakon berbe. Ručno postavljanje mamaca u aktivne rupe vrlo je
učinkovito, ali i zahtjevno ako se radi o velikim nasadima. Mamci se
također mogu stavljati u „trapove“, u ili ispod kojih se glodavci rado
sakrivaju, načinjene od komada cijevi, uzduž razrezanih guma, crijepova,
komada metala i sl. U njima su mamci zaštićeni od neciljanih
organizama, ali i vremenskih utjecaja. Ako se za trapove koriste metalni
dijelovi ili slični čvrsti materijali, potrebno ih je uklanjati kako u
proljeće ne bi oštetili oštrice kosilica. Uvijek je preporučivo ostaviti
upozorenja o provođenju suzbijanja rodenticidima u voćnjaku.
Izvor:Gospodarski list
