Voćari, čiji su voćnjaci stradali od niskih temperatura u vrijeme
mirovanja vegetacije ili početkom kretanja vegetacije, trebaju poduzeti
mjere, kako posljedice ne bi bile dugoročne. To osobito vrijedi za
voćnjake u nižim ravničarskim dijelovima, gdje se u pravilu javlja
najhladnija zračna masa.
Izmrzavanje cvjetnih pupova vrlo je velika materijalna šteta za
svakog voćara i posljedice mogu biti mnogo složenije nego što se misli.
Nestanak roda na voćkama prouzrokuje preusmjeravanje njihove aktivnosti
na proizvodnju vegetativne odnosno drvne mase, što nije povoljno. Veći
porast drvne mase na voćkama je poželjan samo ako je u ravnoteži s
rodnošću. Radi toga potrebno je spriječiti bujanje krošnje.
Zimskom rezidbom u krošnjama se smanjuje broj vegetativnih (drvnih) i
generativnih (rodnih) pupova. Kako je rod propao, u krošnjama su ostali
samo vegetativni pupovi i to često u smanjenom broju. Zbog toga će
svaki od preostalih vegetativnih pupova tijekom godine dobivati više
organskih i neorganskih tvari, što uzrokuje bujanje i porast mladica.
Izrazito bujan porast može izazvati nerodnost u narednoj godini.
Bujnost se može regulirati rezidbom, ali se ne smiju zanemariti
ostale agrotehničke mjere, kao što su obrada tla u voćnjaku i zaštita od
bolesti i štetnika. Neke od tih mjera mogu se reducirati, ali
racionalno i umjereno.
Najznačajnija mjera je spriječiti pretjeranu bujnost u nadzemnom
dijelu voćke. Na svim voćkama, koje se ističu bujnošću, treba obaviti
zelenu rezidbu tijekom svibnja, najkasnije tijekom lipnja, uklanjanjem
mladica koje rastu uspravno (vodopije). Neke od vodopija mogu se i
poviti, kako bi ih se usmjerilo kao bočne mladice. Povijanjem mladice
prestaju biti veliki potrošači hraniva, a moguća je i pojava rodnih
pupova. Povijanjem i uklanjanjem vodopija krošnja se prozračuje, u njenu
unutrašnjost prolazi više svjetlosti, što povoljno utječe na formiranje
rodnih pupova za narednu godinu.
Vrlo je važno ukloniti i izdanke iz korijenovog vrata voćke, osobito
radi mogućeg izvora zaraze bolestima i štetnicima, jer su ti niži
dijelovi često izvan zahvata tijekom zaštite.
Obrada tla se ne smije izostaviti u stradalim voćnjacima, kako se ne
bi razmnožile korovske biljke. Jedino se može smanjiti učestalost obrade
tla.
Zaštitu voćaka također treba reducirati, ali svakako provoditi
tijekom vegetacije radi očuvanja listova, jer oštećenje i prerano
opadanje listova ima za posljedicu izostanak prinosa naredne godine.
