Bolesti koje utječu na lišće, grane, deblo i korijen voćaka uglavnom slabe voćke u duljem vremenskom periodu i ne uzrokuju odmah smrt stabala, ali postoje i bolesti, kao što je bakterijska palež i dr., koje uzrokuju sušenje i propadanje cijelih stabala veoma brzo. Naime, bolesti lišća stabala ili grana i grančica vremenom oslabe snagu voćke, zaustave normalan rast te smanje prinos i kakvoću plodova, premda stabla najčešće prežive.
Uzrok smrti za većinu voćaka je oštećenje debla, krune ili korijena. Suviše vlage u tlu, hladne zime, kasni proljetni ili rani jesenji mrazevi, oštećenja od glodavaca (miševi, zečevi i dr.), insekata, bolesti krune, debla i korijena mogu prouzročiti ozbiljne ozljede voćaka i konačno njihovu smrt sušenjem. Često se događa da je uzrok kombinacija dva ili više uzroka koji dovode do sušenja voćki.
Suvišna vlažnost tla
Suviše vlažno tlo je vrlo čest uzrok smanjenog prinosa voća. Višnje, breskve i nektarine posebno su osjetljive na štete izazvane vlažnim tlom, dok su kruške, jabuke, marelice i šljive nešto tolerantnije. Teška, hladna i slabo ocijedita (glinasta i nepropusna) tla dugo vremena zadržavaju visoku vlažnost, a u kombinaciji s visokom podzemnom vodom ili površinskim plavljenjem predstavljaju veoma loše uvjete za voćnjake.Zadržavanje visoke vlažnosti u zoni korijena kroz dulji period vrlo često izaziva sušenje voćki. Štete od suviška vode u tlu javljaju se naknadno, nakon pola godine ili čak i više, a prvo se primijete na korijenju i donjem dijelu debla. Unutrašnjost kore na tim dijelovima je smeđa umjesto normalne svjetlo - žute boje. Otpornost voćaka na nedostatak kisika, uglavnom zbog zasićenosti tla vodom, zbijanja ili postojanja nepropusne barijere za vodu, ovisi o vrsti i sorti, starosti stabla, temperaturi, trajanju anaerobioze te o otpornosti organa koji je u anaerobnim uvjetima (anaerobioza - nedostatak kisika; anoksija - potpuni nedostatak kisika; hipoksija - podoptimalna dostupnost kisika).
Tla zasićena vodom nisu nužno mokra čitavu vegetaciju te se suvišak vode u voćnjacima uglavnom javlja tijekom određenih razdoblja, najčešće u razdoblju jesen - zima - proljeće. Treba istaknuti da gotovo sva hidromorfna tla imaju tipičnu morfologiju, koja je posljedica izmjeničnog vlaženja oborinskim ili stranim vodama (kapilarne, poplavne, visoke podzemne i cijedne vode) i sušenja tla, slabo su drenirana i najčešće su razvijena na nižim terenima nepogodnim za uzgoj voća.
Fiziološki poremećaji uslijed viška vode
Uslijed suviška vode u tlu javljaju se fiziološki poremećaji i oštećenja korijena, jer se nepotpuno oksidirani metabolitski proizvodi nakupljaju u voćkama do toksičnih razina, a korijen u tim uvjetima ne može biljku opskrbiti s dovoljno vode niti hranjivih tvari pa koncentracija biljnih hormona raste, što se manifestira pojavom epinastija (uvijanje lišća prema dolje), klorozom i konačno, gubitkom lišća.Stres izazvan suviškom vode uzrokuje u poplavljenom korijenju povećanje koncentracije biljnih hormona apscizinske kiseline (ABA) i etilena uz nizak metabolizam, odnosno usporen ili zaustavljen rast. Također, dolazi do promjene pH citoplazme, poremećaja u metabolizmu kalcija, odnosno regulaciji signala stresa.
Suvremena istraživanja o ulozi vode u fazi mirovanja drvenastih vrsta pokazala su važnost vode zbog gubitka hidraulične vodljivosti ksilema (embolija) i zbog promjenu odnosa između slobodne i vezane vode u tkivima voćki. U stresnim uvjetima utjecaj suvišne vlažnosti tla jače je naglašen te je nakon blage i vlažne zime znatno viša stopa nerazvijenih cvjetova (abortiranja cvjetnih pupoljaka) uz lošu sinkronizaciju cvjetanja, najčešće uz niži prinos.
Suša i visoke temperature
Suša, odnosno samo nedostatak vode, veoma rijetko može izazvati sušenje zdravih stabala, osim ako nije dugotrajna i jaka. No, kako sušu obično prate visoke temeprature dva stresna faktora djeluju istovremeno na voćke pa razdoblja velikih vrućina praćenih žestokom sušom izazivaju jak stres koji slabi stabla, posebice bolesna ili ozljeđenja, što vrlo često može izazvati njihovo sušenje.
Učinak nedostatka vode obično se zapaža smanjenim rastom, što je povezano s padom intenziteta fotosinteze i poremećajem metabolizma dušika i ugljika. Reakcija biljaka na sušu je složena jer je taj stres najčešće povezan s problemima usvajanja biogenih elemenata i transportom, kako hraniva tako i asimilata, što se odražava na cjelokupan metabolizam. Jači nedostatak vode rezultira isušivanjem biljaka i pojavom točke uvenuća koja, ovisno o nedostatku vode i svojstvima biljne vrste ili sorte, nakon nekog vremena kulminira trajnim uvenućem, tj. biljka se neće oporaviti niti nakon kiše, odnosno navodnjavanja. Manji nedostatak vode u duljem periodu rezultira fiziološkom adaptacijom biljaka na sušu (kaljenje), ovisno o biljnoj vrsti, ali uvijek uz pad prinosa i kakvoće plodova.
Drenaža i rashlađivanje voćaka
Hlađenje voćki isparavanjem vode s njihove površine može umanjiti učinke toplinskog stresa spuštanjem temperature lišća i stabala. Učinkovitost sustava za hlađenje voćnjaka ovisi o relativnoj vlažnosti zraka, brzini vjetra i sustavu raspršivanja vode. Primjerice, kod jabuka, ovisno o sorti, temperature iznad 30°C mogu izazvati sunčeve ožegline, a izravna sunčeva svjetlost može podići temperaturu površine plodova iznad 50°C, premda je temperatura zraka znatno niža. Sustav za rashlađivanje treba uključiti kad temperatura plodova i/ili lišća dosegne 2°C ispod kritične temperature, što se najbolje regulira automatskim sustavima za rashlađivanje (manji troškovi i niži rizik zbog kasnog pokretanja). Uz sustave rashlađivanja vodom u voćnjaku se mora osigurati i dobra drenaža te površinsko otjecanje suvišne vode. Sustav za rashlađivanje voćnjaka treba primjenjivati tijekom cijelog razdoblja visokih temperatura, jer voćke pod režimom hlađenja nisu aklimatizirane na visoke temperature i adekvatno zaštićene od bolesti.
Osjetljivi razvoj polena i fotosinteza
Dva biljna procesa posebno su osjetljiva na toplinski stres, razvoj polena i fotosinteza, a ostali procesi, uključujući i disanje, znatno su otporniji na ekstremne temperature. Utjecaj toplinskog stresa na prinos ovisi o vremenskom rasporedu visokih temperatura. Npr. ako je pojava stresa kod voćaka bila tijekom cvjetanja, doći će do znatnih gubitaka i pada prinosa. S druge strane, toplinski stres nakon cvjetanja može imati veoma negativne posljedice na prinos.
