Zaštita voćaka od niskih temperatura

  U  vrijeme niskih temperatura zimi voćke su izložene manjoj ili većoj opasnosti od mraza te tada mogu naročito stradati generativni pupovi ili neki drugi organi, a može doći i do potpunog smrzavanja stabla. Voćke su posebno izložene opasnosti od niskih temperatura u prijelaznim fenofazama tj. iz zimskog mirovanja u vegetaciju ili iz vegetacije u zimsko mirovanje. Pojedina tkiva voćaka nisu jednako otporna spram mrazova, što je uvjetovano anatomskim karakteristikama, rezervama hrane koju sadrže i sl. U periodu mirovanja najotpornije tkivo je kambij, pa mlado drvo, staro drvo, kora te srž.
 Pojedini organi su različito  osjetljivi na niske temperature. Nadzemni organi voćke mogu izdržati  i do -35 °C no korijen može stradati već na -9 do -10 °C. Cvjetni pupovi su naročito osjetljivi na niske temperature. Cvjetovi i zametnuti plodovi stradaju već pri temperaturi od -2 do 1,5 °C. Voćke se tijekom jakih zima ne mogu u potpunosti zaštititi od većih oštećenja i zamrzavanja pupova, grana, debla i korijenja, ali može im se pomoći da sa znatno manje štete podnesu i vrlo niske temperature, neke čak i do - 30º C.

Štete na voćkama koje mogu biti  izazvane pojavom zimskih mrazova mogu se u mnogim slučajevima izbjeći primjenjujući različite preventivne  mjere. Takva preventivna mjera sigurno je najbolja zaštita voćnjaka od zamrzavanja stabala, kao što je pravilan izbor položaja, prirodno otpornijih vrsta i sorata prema mrazu, izbor podloge itd. Izboru sortimenta prilikom sadnje treba posvetiti puno pažnje, služeći se već postignutim iskustvima, te izbjegavati sadnju onih vrsta i sorata koje su poznate po slaboj otpornosti na vrlo niske zimske temperature,osobito na lošijim nižim položajima. Kao preventivna antistresna mjera posljednjih godina vrlo učestalo se koriste pripravci na bazi bakterije Thiobacillus ssp. (Thiofer).Ovaj pripravak  višenamjenskog djelovanja (mikrobiološki poboljšivač i aktivator)ima dozvolu u ekološkoj i integriranoj proizvodnji.Međutim, njegova primjena je učinkovita ukoliko se primjenjuje barem dva dana prije stresa i na temperaturi od minimalno 10ºC.Osim preventivnih mjera, nužna je i primjena agrotehničkih mjera koje omogućuju da se voćke održe u stanju što veće otpornosti na mrazove. Ako su zimu dočekale spremne onda je i mogućnost štetnih posljedica smrzavanja svedena na minimum. Zimske pozebe u dobro i redovito njegovanim (ishranjenim i zaštićenim) voćnjacima s dobro sazrelim drvom i mladicama su daleko manje nego u zapuštenim, nenjegovanim voćnjacima, stradalim od štetnika i bolesti koji se pogrešno gnoje samo dušičnim gnojivima (KAN, UREA) i to nepravovremeno, najčešće vrlo kasno u jesen.J
Jedna od preventivnih mjera u sprječavanju nepovoljnog djelovanja mraza, a koja se pokazala i efikasnom je pravovremeno premazivanje debla i jačih skeletnih grana krošnje vapnom u jesen nakon otpadanja lišća najkasnije do siječnja jer upravo u tom periodu nastaju pozebi na deblima zbog izmjene prvih sunčanih i toplih dana s vedrim i vrlo hladnim noćima. Ova mjera temelji se na osobini da se predmeti bijele boje slabije zagrijavaju zbog odbijanja sunčevih zraka. Osim toga, slabije zagrijavanje tj. krečenje voćke ima još jednu prednost, a to je da u proljeće usporava kretanje vegetacije čime se smanjuje i mogućnost stradanja voćke od kasnih proljetnih mrazova. Ako se unatoč poduzetim mjerama na deblu i skeletnim granama pojave pukotine ("mrazopuci") prije nego dođe do njihova otvaranja, sušenja i propadanja kore, može se čvrstim povezivanjem rana postići zaraštanje jakim priljubljivanjem kore. Ako se zakasni s ovom mjerom,  onda propalu, zamrzlu i osušenu koru treba ukloniti do zdravih dijelova, a ranu premazati voćarskim voskom. U slučaju težih stradanja treba pristupiti cijepljenju „na most“ koje kod mladih voćaka daje dobre rezultate.
Oštećenja korijena nastaju  ukoliko se  temperatura u zamrznutoj zemlji u zoni korijena (dubine 20 do 50 cm) spusti  na -12º C i niže. Oštećenja  korijena voćaka , osobito mlađih stabla,možemo zaštititi od jačeg rashlađivanja dubljih slojeva zemljišta,pokrivanjem zone korijenja malčiranjem (nastiranjem) tla pokošenom travom, stajnjakom ili kompostom.