Iako je uzgoj dunje vrlo jednostavan,ona već spada u zaboravljene sorte voća.Dunja je izraziti heliofit,što znači da ima velike zahtjeve za sunčevom svjetlošću,tako da to nikako ne smijemo zaboraviti ukoliko se odlučimo na sadnju ove voćke..Prirodni i najprikladniji je oblikgrmolikog drva,koje doseže visinu 3-4 metra,a širinu biljke od 4-5m,iako se dunja uzgaja i kao stablo.Zahtjeva dosta oborina i veču relativnu vlagu zraka.Dobro podnosi kratkotrajne niske temperature.Traži teksturno lakša,dobro ocijedita tla neutralne do slabo kisele reakcije,što joj svakako više odgovara,jer u bazičnim tlima dolazi do kloroze lista(lišće žuti).Ima dosta plitak korjenov sustav,pri čemu treba dati dosta pozornosti,uslijed obrade tla.Rodnost počinje već u trečoj ili četvrtoj godini.Dunja ne smije ostati dugo na stablu,pogotovo one krupnije,jer se javlja pocrnjivanje mesa.U razdoblju rodnosti krošnja se prorjeđuje,a režu se preguste,stare i kose grane.Rez se ograničava na povremeno prorjeđivanje i na prikračivanje predugih jednogodišnjih izboja.Kao podloga koristi se sjemenjak dunje,a može i glog.
Plodovi su čvrsti,mirisni,gorko-kiselkasti,sazrijevaju od kraja rujna do studenog.Sirova se rijetko jede,ali kuhana daje izvrstan kompot.
SORTE DUNJEVRANJSKA,je najkrupnija dunja,poznata po cijelom svijetu.Oblik ploda je kruškolik.
BERECKI(BERECZKI).plodovi su kruškolikog oblika,zlatno-žute boje,vrlo veliki.Rast je jak i rodnost obilna.
ŠAMPION(CHAMPION)ima srednje krupan plod spljoštenog oblika,slično plodu jabuke,te je odlična za konzumiranje u svježem obliku.
LESKOVAČKA je dunja jakog rasta,vrlo krupnog ploda,mora se brati prije nego što sazri jer inače meso pocrveni.
