Trešnja

Od klimatskih uslova za uzgoj trešnje posebno značenje ima temperatura, i to u prvom redu apsolutne minimalne tokom zimskog mirovanja, na početku i na kraju vegetacije. Raspored oborina tokom vegetacije je vrlo bitan u fazi rasta ploda, a posebno u fazi bubrenja ćelija i dozrevanja. Dosta je otporna na niske temperature, tokom zime izdrži, kraće vrjeme, i do -28°C. Prema otpornosti na niske zimske temperature, trešnja ima jednu specifičnost spram ostalih voćnih vrsta. Njena otpornost ovisi i o boji kore. Dokazano je da sorte svjetlije boje kožice (žute, ružićaste) imaju i svjetliju boju kore koja je otpornija na niske zimske temperature. Naime, kada smo pisali o funkciji bijeljenja voćaka, tada smo naveli ključan razlog, a to je smanjenje temperaturnih oscilacija kore voćke. Voćke s tamnijom korom mnogo jače upijaju Sunčevu toplinu od onih sa svjetlijom bojom. Tako se za vrijeme podnevnih sati ona zagrije i s padom temperatura tijekom noći dolazi do velikih oscilacija koja izazivaju pucanje kore. Kora debla ima određenu “elastičnost”, no ovakve temperaturne razlike su joj ipak prevelike i ona puca. Osim debla, vrlo kritično je i račvište grana te se pri bijeljenju obvezno taj dio treba također pobijeliti.
Istraživanja su dokazala da pri kretanju vegetacije svijetle trešnje opet podnose “veći minus” od onih tamne boje kože, pa tako cvjetni pupovi žutih trešanja izdrže od -2 do -3 °C, dok od onih tamnijih stradaju već na -1 °C.

Prilikom odabira parcele za podizanje nasada treba imati u vidu mogućnost pojave kasno proljetnih mrazeva. Veće količine oborina u fazi dozrevanja plodova uzrokuju pucanje plodova i izraženiji napad bolesti i štetočina, naročito trešnjine muhe. Intenzivan uzgoj trešnje zahtjeva duboka, dobro drenirana i plodna zemljišta. Trešnja uzgajana na divljoj trešnji (podlozi) bolje podnosi nešto teža zemljišta ilovastoglinaste teksture. Nasuprot tome, ne podnosi teža zbijena zemljišta. Ukoliko je zemljište duže vreme prekomerno vlažno (slaba prozračnost), korjen počinje da truli.
Trešnja zahteva gnojiva sa većim sadržajem organske materije i koja su biološki aktivna. Poželjno je da reakcija zemljišta bude neutralna do slabo kisele reakcije. Jako karbonatna i alkalna nisu pogodna za gajenje trešnje, jer je u njima prisutan poremećaj u ishrani željezom, tj. kloroza lišća.
Često zbunjuje činjenica da zdrava stabla prelijepog izgleda i sa obilno procvjetalom krošnjom ne donose plodove. Kao i uvjek, za to postoji više od jednog objašnjenja. Kada se sve stavi na stranu ostaje samo jedno veoma važno pitanje koje treba razmotriti, a to je oprašivanje. Iako postoji nekoliko samooplodnih sorti, trešnja je samobesplodna vrsta i zahtjeva unakrsno oprašivanje. Da bi unakrsno oprašivanje bilo uspješno potrebne su 2 do 3 unakrsno kompatibilna oprašivača sa istim vremenom cvijetanja ili čije se vreme cvijetanja preklapa.

SORTE TREŠANJA

Pojavom novostvorenih kržljavih podloga, kao što su Gisela 5 ili 6, Edabriz, Weiroot 158 i drugih klonskih podloga to se naročito potvrđuje. Stabla kalemljena na ovim podlogama su nižeg rasta i lakše se održavaju, daju plodove ranijeg vremena sazrevanja, čime se značajno skraćuje vrijeme do prve komercijalne berbe i imaju veću produktivnost. Na pomenutim podlogama (Gisela 5) trešnje rađaju već drugu godinu nakon sadnje. Maksimalna je iskoristivost i puni rod od pete do šeste godine pa nadalje. Plodovi se beru praktično sa zemlje, pa se uloženo brže i vrati. Neke od tih sorta su samooplodne, omogućuju lakše, navodnjavanje, gnojidbu, savijanje grana i rezidbu.
Voćke se sade na udaljenosti jedna od druge 2,5 - 3 m, što omogućuje više sadnica na manjem prostoru. Poznato je da većina potrošača odlučuje šta će kupiti na osnovu vizualnog utiska. Da bi se postigao maksimalan uspjeh na tržištu sveijže trešnje moraju imati lijepu crvenu boju, od sjajno crvene do burgundsko crvene, a ako su žutih plodova, veoma je poželjno da plodovi imaju crvenu dopunsku boju. Plodovi moraju biti krupni, čvrsti i hrskavi kao, sočni, prijatne arome i blago nakiselog ukusa. Osim navedenog, uzgajivačima se savjetuje da obrate pažnju na razlike između sorti u pogledu vremena cvjetanja, otpornosti prema niskim temperaturama, osijetljivosti na proljetne mrazeve.


BING

Sorta Bing je jedna od najstarijih sorti koje se još uvek uzgajaju. Plodovi sorte su krupni. Meso je čvrsto i hrskavo, slatko i sočno, veoma lijepe arome. Iako ima veoma kvalitetan plod ova sorta takođe ima slabosti u pogledu uzgoja. Niske zimske temperature mogu predstavljati problem, kao i osijetljivost cvijetnih pupoljaka na proljetne mrazeve zbog ranog vremena cvijetanja ove sorte. Plodovi lako pucaju usljed kiše i ovu sortu treba uzgajati u područjima u kojima nema kiše 2 – 3 nedelje pred berbu. Sorta ranog vremena zrenja sa vremenskim rasponom od 60 – 75 dana između perioda punog cvjetanja i berbe. Samobesplodna sorta. Dobri oprašivači su sorte Van i Rainier.

LAPINS

Jedna je od najljepših sorti trešnje tamno crvene boje. Samooplodna. Plod je krupan, tamne burgundsko crvene, skoro crne boje u punoj zrelosti, slatkog ukusa, odličnog kvaliteta, ukusa i arome.
Tolerantna je prema pucanju plodova. Stablo dobro podnosi zimske mrazeve, rano plodonosi i obilno rada. Sorta ranog vremena cvijetanja. Plodovi sazrijevaju oko dvije nedelje poslje sorte Bing. Ima 17-19% šecera.

SUMMIT

Ovo je sorta sa veoma privlačnim plodovima. Plodovi su veoma krupni, srčastog oblika, čvrsti, hrskavi, sa sjajno crvenom bojom pokožice. Odličan odnos šećera i kiselina čini plodove ove sorte veoma ukusnim. Relativno dobro podnosi niske temperature, što znači da tokom izvjesnih godina može doći do problema u pogledu ove osobine koji dovode do pojačane pojave bakterijskog sušenja prouzrokovanog Pseudomonas siringae. Umjereno je osjetljiva na pucanje plodova. Samobesplodna sorta, srednjeg do kasnog vremena cvijetanja i srednje do kasnog vremena sazrevanja.

REGINA

Nova sorta, porjeklom iz Njemačke koja je tržišno sve zastupljenija među komercijalnim sortama tamno crvene trešnje. Regina dobro podnosi zimske mrazeve i tolerantna je prema hladnijim vremenskim uslovima sa većom količinom padalina. Plod je krupan, čvrst, veoma dobrog ukusa, otporan je na pucanje. Sorta kasnog vremena cvijetanja i sazrevanja. Samobesplodna je.

EARLY BIGI (RANA BIGI)

Proizveo ju je selekcionar P. Argot u Francuskoj. U proizvodnju je puštena prvi put 1998. godine. Vrlo je rana sorta, a preporučuje se za uzgoj na mjestima gdje postoje uslovi za vrlo rano sazrijevanje. Ova vrlo rana sorta dozrijeva 2 do 5 dana prije cijenjene vrlo rane sorte Burlat i njezina klona Burlat C1, a to bi bilo oko 20. svibnja. Sorta razvija vrlo bujna stabla sa širokim krošnjama, s velikom obrastajućom rodnom površinom. Osim velike bujnosti, rano ulazi u produktivno doba i daje redovne i visoke prinose. Cvijeta kasno.Nije samooplodna već se oplođuje peludom sorti Burlat, Lapinsa i Sweewt heart. Plod je veliki, prosječna masa ploda iznosi od 9 do 10 grama. Oblik je okruglasto plosnati,a kožica mu je crvena. Meso je čvrsto, crvene boje, slatkog do slatko-kiselkastog ukusa. Plodovi dozrijevaju vrlo rano ali ne jednolično, pa berbu treba provesti u tri navrata. Inače su plodovi srednje osjetljivi na pucanje kožice i mesa, ako u vreme dozrijevanja, odnosno bubrenja ćelija učestalije padaju kiše.

ENRICA (ENRIKA)

Sortu je uzgojio istaknuti talijanski selekcionar i stručnjak za trešnju prof. dr. G. Bargioni na Institutu za voćarstvo u Veroni. Sorta je puštena u proizvodnju 1997. godine. Plodovi joj dozrijevaju izmedu 16 i 20 dana poslije sorte Burlat, što bi odgovaralo približno oko 15. lipnja, što zavisi prije svega o klimatskim uslovima proizvodnog područja. Razvija bujna stabla sa srednje širokim krošnjama. U rod, ulazi vrlo rano, a rodi obilno i redovno. Cvijeta srednje rano. Sorta je samooplodna, pa se može oploditi sopstvenim peludom. Plod je srednje velik, srcolik, tamnocrvene boje. Meso je dosta čvrsto, crvene boje, dobrog slatko-kiselkasta okusa. Peteljka je srednje duga. Sorta je prikladna za mašinsku berbu, odn. trešenje. Ukoliko u vrijeme zrenja učestalo padaju kiše tada puca kožica na plodu.

BURLAT

Francuska sorta, trešnje sazrijeva krajem druge nedjelje zrenja trešnje. Srednje ranog cvijetanja, dobro podnosi transport. Plod je snažan, tamnocrvene boje, srednje veličine ili veliki, veoma sladak i sočan, sa čvrstim mesnatim dijelom. Kao rana trešnja u vrijeme zrenja nije podložan napadu trešnjine muhe. Sorta je djelimično samoplodana i oprašuje se takođe sa drugim ranim sortama trešanja. Dobri oprašivači su Van, Stela, Lionska rana i Suvenir. Može se uzgajati na blago-kiselim zemljištima.

STELA
Samooplodna kanadska sorta, srednje ranog cvijetanja. Sazrijeva sredinom četvrte nedjelje zrenja trešnje.

ASENOVA RANA

Nastala je križanjem Droganove žute (Drogan's Yelow) sa Majovom ranom 1974. godine.

ČARNA

Stvorena je križanjem sorte Majova sa sortom Šeken Bigaro (Shrecken Bigarreau) 1974. godine u Institutu za voćarstvo u Čačku a za sortu je priznata 1988. godine.

VIGRED

Nova sorta trešnje pod imenom "Vigred" selekcionirana je u Sloveniji. Nastala je križanjem sorti Germersdorfer x Burlat. Ova sorta zaslužuje pažnju zbog svojih izvarednih odlika i jedna je od glavnih sorti slovenskog voćnog izbora za trešnje.Rast nove sorte jest srednje bujan, donekle raširen, grane lijepo obrastaju. Cvijeta srednje kasno i obilno, a u nepovoljnim vremenskim uslovima cvatnja kasni. Cvijet je velik, a takav je i list. Ima odličnu rodnost, a dozrijeva u trećoj trešnjinoj nedjelji. Plod je velik, srcolik, težak od 7 – 10 grama. Plod je slijedećih dimenzija: visina 24 mm, širina 22 mm i deblina 26 mm. Kožica ploda je žarko do tamno crvene boje, blista se, a meso je čvrsto i lijepo se odvaja od koštice, koja je sitna. Plod ima srednje dugu peteljku. Prilikom višegodišnjeg uzastopnog ocjenjivanja ploda, ova sorta dobila je odlične ocjene.Vigred je sorta vrlo otporna na uobičajene bolesti, a u usporedbi s ostalim sortama nije osjetljiva na mraz. Plodovi su otporni na pucanje i dobro se skladište.