Vrijeme je sadnje voćaka, a priprema tla za sadnju je
nakon izbora klime, lokacije, tla i vrste jedan od važnijih zahvata
prilikom sadnje voćaka. Osvrnut ćemo se na neke radnje koje svakako
treba odraditi jer ih je nakon sadnje nemoguće napraviti a prijeko su
potrebne za uspješan rast i rodnost voćaka.
Pripremi tla obuhvaća nekoliko važnih radova:
-
cijelu površinu treba izravnati i isplanirati, sa ciljem normalnog otjecanja suvišne površinske vode,
-
temeljito treba odstraniti ostatke vegetacije (podzemne i nadzemne ostatke višegodišnjih nasada),
-
razrahliti tlo do potrebne dubine i u njega unijeti pričuvne zalihe fosfora i kalija (rasporediti ih po cijeloj dubini).
Prije svega odabranu površinu treba iskrčiti tj.
odstraniti sve drveće, grmove i sl. nastojeći odstraniti što više
korijenja. Prilikom rigolanja ili oranja treba odstraniti sve preostale
ostatke iskrčenog drveća. S površine treba odstraniti sve stršeće
površinsko kamenje. Veće neravnine se trebaju izravnati, a isto tako i
prirodne izbočine, jer bi kasnije mogle smetati radovima u voćnjaku.
Tlo namijenjeno podizanju višegodišnjih nasada je
najbolje pripremiti godinu dana prije sadnje, a najkasnije onog ljeta
kad se namjerava obaviti sadnja. Obratiti pozornost na postojanje
opasnosti od mraza i vjetra. Ako je potrebno prije podizanja
višegodišnjeg nasada treba podići vjetrozaštitni pojas. Dio parcele
(rubni ili kutni dio) treba ostaviti kao površinu za očuvanje biološke
raznolikosti. Istu treba zasaditi odgovarajućim biljem godinu prije
podizanja nasada ili pak u vrijeme podizanja višegodišnjeg nasada.
U osnovnoj obradi tlo se rigola i dubinski rahli, te
se obavlja melioracijska gnojidba (gnojidba na zalihu), zatim
humifikacija i po potrebi kalcizacija. Za prvu fazu obrade najpovoljnija
godišnja doba su ljeto i rana jesen.
RIGOLANJE - Na dubokim,
ravnim do slabo nagnutim terenima provodi se rigolanje kao jedan od
načina osnovne obrade tla prije podizanja nasada. Rigolanje se prema
dubini može podijeliti na tri stupnja: prvi od 50 do 100 cm, drugi od
100 do 150 i treći preko 150 cm. Dubina rigolanja ovisi o tipu tla i
vrsti voćke. Lakša tla treba rahliti pliće (ne dublje od 60 cm), a teža
tla sve dok se ne probije nepropusni sloj.
Jednak omjer dubine i širine omogućuje sklizanje
odnosno pomicanje površinskog humusnog sloja u gornju trećinu dubine
rigolanja. To pogoduje sadnji drvenastih kultura jer je njihovo
zakorijenjivanje mnogo dublje nego u jednogodišnjih i višegodišnjih
zeljastih kultura.
Za rigolanje se koriste jednobrazni plugovi velikih
dimenzija-rigoleri. Rigoleri mogu orati na dubinu do 80 cm. Rigolanje se
provodi u suho doba godine (ljeto ili rana jesen), tako da se stvaraju
agregati tla veličine od 0,2 do 5 cm. Nakon rigolanja površina ne bi
smjela ostati previše grebenasta jer to otežava dopunsku obradu, a i
preko zime se između grebena nakuplja voda, što dovodi do neujednačenog
izmrzavanja površine.
Melioracijska gnojidba gotovo uvijek prati rigolanje.
Među melioracijskim gnojidbenim zahvatima najčešći su kalcifikacija,
humizacija, fosfatizacija i drugo.
Slika 1. Priprema tla rigolanjem (Foto: I. Juras)
DUBINSKO RAHLJENJE - Kod
kultura koje su osjetljive na izbacivanje ''sirovog'' mineralnog tla na
površinu kao i zbog pojavljivanja zbitih nepropusnih slojeva tla koristi
sa dubinsko rahljenje.
To je zahvat pri kojem se obrađeni sloj tla ne iznosi
na površinu već ostaje na svojem mjestu. Dubinsko rahljenje produbljuje
aktivni profil tla, pospješuje aeraciju i biološku aktivnost tla, te
pospješuje procjeđivanje vode kroz tlo.
Provodi se na dubini od 20 do 100 cm, a dubina varira ovisno o oruđu koje se koristi i cilju koji se želi postići.
Koristi se u tri temeljna slučaja:
kao alternativa rigolanju – ako je nužna duboka osnovna obrada tla zbog podizanja višegodišnjih nasada bez okretanja tla,
kao samostalan agromelioracijski zahvat – djelotvoran
na svim tlima sa zbijenim genetskim horizontom u kojima je temeljna
svrha povećati dubinu fizikalnoaktivnog sloja tla,
kao dodatna ili sekundarna mjera – koristi se
prilikom hidromelioracijskog zahvata sa svrhom da omogući pritjecanje
suvišne vode do drenažnih cijevi.
Zahvati dubinskog rahljenja mogu se podijeliti na
dvostruku obradu posebnim plugom, rahljenje s oranjem u dva dijela,
podrivanje, vertikalno dubinsko rahljenje i krtičnu drenažu.
PODRIVANJE - Podrivanje je
rahljenje tla na manju dubinu. Obavlja se oruđima s krutim radnim
tijelima – podrivačima, paralelno s površinom tla. Debljina podrivanog
sloja rijetko prelazi 15 cm. Podrivanjem se tlo rahli, ali se ne okreće.
Podrivači se koriste na zbijenim tlima (lesivirano tlo i pseudoglej).
Intenzitet rahljenja tla podrivačima ovisi o konzistenciji tla. U vrlo
zbijenim i vrlo tvrdim tlima podrivanje se ponekad provodi da bi se
smanjila čvrstoća tla i olakšalo oranje.
Slika 2: Podrivač (Foto: I. Juras)
U novije vrijeme se podrivanje povezuje s mineralnom i
organskom gnojidbom. Koristi od podrivanja su povećanje dubine aktivnog
sloja tla, ubrzano procjeđivanje vode iz kritičnog dijela mekote,
obogaćivanje tla kisikom, pospješivanje mikrobiološke aktivnosti i
nakupljanje fiziološki aktivnih hranjiva.
Podrivanje povećava prinos kultura 20 do 30 % u usporedbi s oranjem, ali je učinak vrlo kratak (1-2 godine).
Slika 3. Podrivač i rasturivač gnojiva (Foto: M. Ševar)
Slika 4. Podriveno tlo u već postojećem nasadu (Foto: M. Ševar)
HUMIFIKACIJA - Humifikacija
je unošenje organske mase u tlo. Obogaćivanje tla organskom masom
osobito je važno za pjeskovita i teža tla. Humifikacija je obvezna mjera
na težim tlima i provodi se u godini kad se priprema tlo, te prvim
godinama uzgoja. Unošenje veće količine stajskog gnoja je najbolja i
najjednostavnija humifikacija. Unošenjem organskih gnojiva u tlo
pospješuje se njegova mikrobiološka aktivnost.
Za sadnju je potrebno osigurati potpuno zreo stajski
gnoj. U prosjeku za jednu sadnicu treba osigurati 10 do 20 kg stajskog
gnoja.
Osim unošenja gnoja za ovu svrhu možemo napraviti i
zelenu gnojidbu ili sideraciju, odnosno unošenje zelene mase odabranih
biljaka (siderata) u tlo.
KALCIZACIJA - Kalcizacija je
zahvat kojim se u tlo dodaju materijali koji sadrže kalcij. Kalcij u tlu
ima dvije uloge – kao kompleksan čimbenik plodnosti tla i kao biljno
hranivo. Kalcij je glavni neutralizator kiselosti tla – održava povoljnu
pH vrijednost tla.
Najsigurnije je potrebnu količinu kalcija odrediti
nakon dobivanja rezultata kemijske analize tla. Za provedbu kalcizacije
se koristi dolomit, živo vapno, gašeno vapno ili kalcij karbonat.
Živo ili gašeno vapno se koristi na teškim tlima.
Ukupna količina vapna se mora podijeliti na nekoliko puta, jer bi
dodavanje odjednom uzrokovalo naglu promijenu reakcije tla i velikom
postotku smanjilo mikrobiološku aktivnost tla. Vapno se unosi dok
vegetacija miruje, u jesen ili zimi.
Priprema tla za sadnju jedna od važnijih radnji kod
podizanja višegodišnjeg nasada. O njoj ovisi kvaliteta i kvantiteta
prinosa, pa se tako prema njoj treba i odnositi. Sve radnje potrebno je
provesti kvalitetno i na vrijeme. One radnje koje se u ovoj fazi
podizanja višegodišnjih nasada propuste ili krivo odrade teško se mogu
ispraviti i nadoknaditi, nerijetko nikada.
Izvor: http://www.savjetodavna.hr
