Apoplektično venuće vinove loze(“Eska” )-Mal d' Esca"

Bolest je poznata u literaturi kao "Mal d' Esca", a kod nas je opisivana kao apoplektično venuće. Pod nazivom “eska” podrazumijevaju se uzročnici apopleksije koji pripadaju i drugim rodovima i vrstama (lat. Phellinus igniarius, Stereum hirsutum, Stereum spadiceum).

Ovo je kompleksna bolest u kojoj je unutrašnja trulež trsa samo jedan od simptoma. Apoplektičnom venuću se nije pridavala posebna pozornost jer se najčešće javljala na starim trsovima. Smatralo se da su nastale promjene u trsovima normalan slijed starenja čokota kojem su oslabljene obrambene sposobnosti. Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća eska se počela znatnije širiti. Brojna istraživanja posljednjih godina unijela su više svjetla u uzroke venuća čokota, ali nisu u potpunosti objasnila etiologiju bolesti.

Kod loze, parazit prodire i lokalizira se u srži, a postepeno se širi u drvo. Destrukcija drvne mase nastaje kao posljedica patološkog djelovanja gljive. Micelij gljive prodire dublje u drvo, luči enzime koji izazivaju trasformaciju lignina i celuloze. Polisaharid celulozu razgrađuje na disaharid celobiozu i dalje do heksoza. Isto tako, posredstvom ligninaze razgrađuje se lignin. Zbog djelovanja gljive tkivo unutar trsa postaje smeđežute boje.
 Zbog postojećih promjena u čokotu, dolazi do promjena u vanjskom izgledu. Na zelenim dijelovima vidi se postepeno sušenje i to od rubova lista i širi se između žila (znak nekroze, magnezium-crvenilo), ali uvijek ostaje jedna zelena traka uz glavne žile lista. U pravilu, listovi koji su niži i bliži krakovima prvi pokazuju simptome. Čokot s takvim simptomima životari neko vrijeme, a obično do sušenja dolazi za vrijeme toplih ljetnih mjeseci, u pravilu poslije obilne kiše. U intervalu od nekoliko dana svi listovi venu, a s njima nešto kasnije i mladice, pupovi i grozdovi.

Na krakovima čokota i panju mogu se primjetiti longitudinalne pukotine, a na uzdužnom presjeku kroz čokot vidi se promjena boje. Katkada se i na vanjskoj strani čokota ispod kore vidi da je došlo do promjene boje u obliku jedne vrpce 1 do 2 cm.
Gljiva je sposobna adaptirati se na sve situacije koje susrećemo u vinogradima, a ovisno o okolnostima, razvoj je brži ili polaganiji. Utjecaj vlage je veoma važan. Poznato je da je naglo uginjavanje naročito u razdoblju pupanja do pred početak zriobe. U to vrijeme cirkulacija sokova usmjerena je prema plodovima tj. supstance iz lišća kreću u bobe koje se uz to obogaćuju vodom. Izgleda da je zbog jačeg dotoka hranjivih materija došlo do lakšeg širenja enzima, a što uzrokuju bržu destrukciju živih stanica koje se nalaze u okolini bolešću zahvaćenog drva. U pomanjkanju vode, rast gljive može biti potpuno zaustavljen, ali kada nastupe povoljni uvjeti vlage, rast se obnavlja makar i nakon par godina. U ljetnim mjesecima rast se usporava, a u proljeće je jači.

To je u pravilu bolest starih vinograda i to se dovodi u vezu s postotkom tanina. Poznato je da je u starim čokotima postotak tanina veći. Isto tako se zna da su vinogradi cijepljeni na podlogama Rupestris (koja je bogata taninima) češće napadnuti nego vinogradi na podlozi Riparia. Mogu biti zaraženi i mladi čokoti od 2 do 5 godina, ali se to tumaći tako da su na tim mjestima prethodno iskrčene zaražene biljke od kojih su ostale brojne bazidiospore kao izvor zaraze. Na mladim vinogradima i ako dođe do infekcije, simptomi se očituju mnogo godina kasnije jer parazit sporo napreduje