Što je meliorativna gnojidba?
Pod meliorativnom gnojidbom podrazumijevamo unošenje organskih i mineralnih gnojiva u tlo kako bi se hraniva i organska tvar podigla na razinu optimalne opskrbljenosti. Ukoliko je tlo kiselo potrebno je obaviti kalcizaciju (unošenje kalcija) i to godinu dana prije meliorativne gnojidbe uz zelenu gnojidbu – sjetva leguminoza i zaoravanje njihove zelene mase. Organska i mineralna gnojiva rasipaju se po površini, a zatim duboku zaoru na (45 do 60 cm). Za meliorativnu i osnovnu gnojidbu koriste se visoko koncentrirane formulacije kompleksnih gnojiva s naglašenim sadržajem fosfora i kalija poput NPK 7-20-30, NPK 5-15-30, MAP (NP 11-54). Ovisno o rezultatima kemijske analize u tlu njihove količine kreću se od 1000 do 2500 kg/ha.
Koliko često treba gnojiti voćnjake, maslinike i vinograde?
Redovita gnojidba mineralnim gnojivima višegodišnjih nasada obavlja se dva ili tri puta godišnje. Sastoji se od osnovne gnojidbe i prihrane. U osnovnoj gnojidbi primjenjuje se gnojivo s manje dušika, a više fosfora i kalija, a u prihrani uglavnom se gnoji dušičnim gnojivima. Osnovna gnojidba obavlja se u jesen, odmah iza berbe grožđa, voća ili maslina s kompleksnim NPK gnojivom. To je najčešće NPK 7-20-30, NPK 5-15-30, NPK (B) 5-15-30 (0,5), MAP (NP 11-54), NPK (SO3) 7-14-21(24). U nasadima vinove loze u vinogorjima pod zaštitom porijekla, gdje se proizvode čuvena i kvalitetna vina, primjenjuju se NPK gnojiva bez klora poput NPK (SO3) 7-14-21(24). U maslinicima se tijekom jeseni dodaje 25 kg/ha dušika odnosno 50 kg/ha UREE, koja služi za završetak razvoja ploda i nakupljanje ulja. U osnovnu gnojidbu spada i gnojidba organskim gnojivima. Obavlja se u jesen, svake treće ili četvrte godine, zajedno s osnovnom gnojidbom mineralnim gnojivima. Ukoliko se osnovna gnojidba ne obavi u jesen, gnoji se u od siječnja do kraja ožujka. Proljetna gnojidba ili prvo prihranjivanje obavlja se kada temperature tla dostignu 5 – 10 °C, uglavnom UREOM ili KAN- om. Navedena gnojiva potrebno je plitko zaorati ili gdje je to nemoguće, rasipati prije kiše. Drugo je prihranjivanje najčešće iza zametanja plodova.
Idealno je ukupnu količinu dušičnih gnojiva rasporediti bar u dva obroka. Rezultati istraživanja pokazuju da je jači rast i razvoj kod iste količine dušika pri primjeni u više obroka u odnosu kada se sveukupna količina dušičnih gnojiva doda odjednom. Prihranjivanje putom lista može uvelike doprinijeti općoj ishranjenosti biljke i otpornosti na sušu i bolesti. Poznato je bez obzira na dobru opskrbljenost tla hranjivima u sušnim uvjetima ona su nedostupna. Zato je nužno osigurati neprekidan dotok hranjiva kako bi se omogućio nesmetan i kvalitetan razvoj ploda i osigurao visok prinos. Prihranjivanje putem lista može se obaviti s Fertinama, hranjivim otopinama namijenjenim za prihranu u pojedinim osjetljivim stadijima razvoja tijekom vegetacije. Ukoliko se prihranjuje samo dušikom primjenjuju se otopine UREE. Koncentracija otopine UREE za voćke iznosi 0,5-2 %, za vinovu lozu 0,5 – 1 % dok za maslinu 3- 5 % otopina (otopi se 3-5 kg UREE u 100 l vode).
Što je s gnojidbom mladih voćnjaka, maslinika i vinograda?

Kako gnojiti nasade u trećoj godini?
Koncem zime ili rano u proljeće zaorati ili rasipati 260 – 300kg/ha NPK 7-20-30 (26 – 30 g/m2) i 70 kg/ha UREE (7 g/m2). U svibnju zaorati ili rasipati 50 kg/ha KAN – a te tijekom vegetacije prihranjivati s Fertinama – tekućim mineralnim gnojivima.
Zbog čega je važna gnojidba voćaka, maslinika i vinograda u rodu?

U prosjeku za osnovnu gnojidbu po hektaru dodajemo:
400 – 500 kg/ha NPK 5-15-30 ili NPK 7-20-30
600 – 800 kg/ha NPK (SO3) 7-14-21 (24)
Dušičnu prihranu u tlo obavljamo s 200- 240 kg/ha UREE ili 300-400 kg/ha KAN-a ili pak u kombinaciji 150 kg/ha UREE, te par tjedana kasnije 100 – 150 kg/ha KAN-a.
Prihrana putom lista obavlja se otopinom UREE u već spomenutim koncentracijama ili Fertinama – specijalnim tekućim mineralnim gnojivima namijenjenim prihrani voćaka, maslinika i vinograda. Za prihranu kultura namijenjene su: Fertina V, Fertina G, Fertina B – otopina bora, Fertina Fe, otopina željeza, Fertina Zn, otopina cinka, i Fertina Ca.