Vršno lišće i neodrvenjene vrškove izboja.
Opis štetnika
Tijelo odrasle jabučne zelene uši dugo je 1,5 do 2,5 mm, ovalno do kruškolikog oblika i žuto-zelene je boje. Sifoni su dugi i tamni, a kauda je crna. Noge i ticala su svjetlije boje sa smeđim vrhovima. Tuberkule ima obavezno na prvom i sedmom članku zatka te na drugom, trećem i četvrtom članku, ali nikad na svim člancima.
Krilati odrasli oblici imaju crno prsište i zeleni zadak s 3 para crnih lateralnih okruglih mrlja na prednjem segmentu zatka.
Jaja su zelenkastožute do zelene boje, ali brzo postanu sjajno crne.
Biologija i životni ciklus štetnika
Na jednogodišnjim izbojima i bazi pupova odložena su zimska jaja.
U vrijeme bubrenja pupova javlja se osnivačica koja siše pupove. Ona osniva cijelu koloniju. Nakon 2 do 3 tjedna počinje proizvoditi potomstvo koje se sastoji samo od ženki. One su u početku bez krila, dok se krilati oblici javljaju kasnije, tek krajem proljeća ili početkom ljeta. Krilati oblici su zaslužni za širenje zaraze u voćnjaku. Sve daljnje generacije žive na naličju vršnog lišća. Ujesen (listopad, studeni) se pojavljuju oba spola. Nakon parenja, zimska jaja su položena u velikim grupama što je neobično za lisne uši.Može imati do 17 generacija. Jedna ženka leže 20 do 40 mladih.
Jabučna zelena uš je monoecijska vrsta jer ne migrira na druge vrste.
Šteta koju izaziva štetnik
Vršno lišće se zbog sisanja lagano deformira na način da se kovrča, ali ne mijenja boju. Jabučna zelena uš siše i na još neodrvenjenim vrškovima izboja, pa se ti izboji iskrivljuju i kasnije zaostaju u porastu.
Šteta je veća u rasadnicima na presadnicama.
U ljetnim mjesecima ovaj štetnik izlučuje mnogo medne rose pa je intenzivna pojava čađavice na biljkama kojima se hrani.
Zaštita od jabučne zelene uši
Za suzbijanje ove uši, pragom odluke smatra se 10 do 15 kolonija na 100 organa(najčešće izboja) pregledanih vizualnom metodom ili pak 20 do 25 uši uhvaćenih metodom 100 udaraca.
Suzbijanje je pomoću kemijskih pripravaka na osnovi pirimikarba, tiometona, metildemetona, imidakloprida, pimetrozina…
Tijelo odrasle jabučne zelene uši dugo je 1,5 do 2,5 mm, ovalno do kruškolikog oblika i žuto-zelene je boje. Sifoni su dugi i tamni, a kauda je crna. Noge i ticala su svjetlije boje sa smeđim vrhovima. Tuberkule ima obavezno na prvom i sedmom članku zatka te na drugom, trećem i četvrtom članku, ali nikad na svim člancima.
Krilati odrasli oblici imaju crno prsište i zeleni zadak s 3 para crnih lateralnih okruglih mrlja na prednjem segmentu zatka.
Jaja su zelenkastožute do zelene boje, ali brzo postanu sjajno crne.
Biologija i životni ciklus štetnika
Na jednogodišnjim izbojima i bazi pupova odložena su zimska jaja.
U vrijeme bubrenja pupova javlja se osnivačica koja siše pupove. Ona osniva cijelu koloniju. Nakon 2 do 3 tjedna počinje proizvoditi potomstvo koje se sastoji samo od ženki. One su u početku bez krila, dok se krilati oblici javljaju kasnije, tek krajem proljeća ili početkom ljeta. Krilati oblici su zaslužni za širenje zaraze u voćnjaku. Sve daljnje generacije žive na naličju vršnog lišća. Ujesen (listopad, studeni) se pojavljuju oba spola. Nakon parenja, zimska jaja su položena u velikim grupama što je neobično za lisne uši.Može imati do 17 generacija. Jedna ženka leže 20 do 40 mladih.
Jabučna zelena uš je monoecijska vrsta jer ne migrira na druge vrste.
Šteta koju izaziva štetnik
Vršno lišće se zbog sisanja lagano deformira na način da se kovrča, ali ne mijenja boju. Jabučna zelena uš siše i na još neodrvenjenim vrškovima izboja, pa se ti izboji iskrivljuju i kasnije zaostaju u porastu.
Šteta je veća u rasadnicima na presadnicama.
U ljetnim mjesecima ovaj štetnik izlučuje mnogo medne rose pa je intenzivna pojava čađavice na biljkama kojima se hrani.
Zaštita od jabučne zelene uši
Za suzbijanje ove uši, pragom odluke smatra se 10 do 15 kolonija na 100 organa(najčešće izboja) pregledanih vizualnom metodom ili pak 20 do 25 uši uhvaćenih metodom 100 udaraca.
Suzbijanje je pomoću kemijskih pripravaka na osnovi pirimikarba, tiometona, metildemetona, imidakloprida, pimetrozina…
