Uzročnik bolesti
Gljiva Podosphaera pannosa.
Simptomi bolesti
Napadnuti dijelovi mogu biti djelomično ili potpuno prekriveni prljavobijelom gustom prevlakom hifa koje tvore micelij s oidijima. Tek nastala prevlaka je bijela, a kasnije postane blijedožuta. Stariji listovi su otporniji od novonastalih. Parazitirani list je u početku malo svjetliji, a uskoro se na zaraženim mjestima pojavi bijela prevlaka koja postepeno prekriva sve veću površinu. Kod jakih zaraza list može biti napadnuti i s lica i s naličja. Mladi listovi se uvijaju zbog nejednoličnog rasta parazitiranog i zdravog dijela plojke. Zaraženi listovi ne dostižu normalnu veličinu, a ako su jako napadnuti osuše se i otpadnu, no to se češće događa kad je čitava mladica napadnuta. Mladice mogu biti napadnute samo kad su zelene. Jako napadnuti vrhovi mladica s kojih je otpalo lišće, suše se. Na plodovima nastaju prljavobijele micelarne prevlake okrugla do ovalna oblika koje prekrivaju dio ploda. Mladi se plodovi nakon napada osuše.
Parazit može prezimjeti u obliku kleistocija , premda se na području Hrvatske isti vrlo rijetko formiraju stoga imaju manju važnost u preživljavanju gljive. U tom slučaju kad nema kleistocija, gljiva prezimljava u obliku micelija u vršnim, rjeđe postranim pupovima. U proljeće s kretanjem vegetacije gljiva prati rast listova i inficira ih ostvarujući prvu generaciju oidija. Tijekom vegetacije zaraza se vrši pomoću oidija.
Većina konidija proklija pri temperaturi od 21 do 27 °C uz relativnu vlagu zraka veću od 75%. Gljiva gubi virulentnost kada temperature budu više od 28 do 30 °C ili ako relativna vlaga padne ispod 70 do 75%. Pri 36 °C oidije ne klijaju. Jake kiše ispiru oidije s lišća i na taj način smanjuju infektivni potencijal gljive. Razdoblje inkubacije i pri optimalnim temperaturama relativno dugo traje, čak do 11 dana, dok se pri nižim temperaturama od 5 do 6 °C može produžiti i do 25 dana.
Zaštita od pepelnice breskve
Rezidbom zaraženih izboja tijekom zime smanjuje se potencijal infekcije i olakšana je zaštita u proljeće. Kemijska zaštita od pepelnice na breskvama i nektarinama počinje kad plodovi dostignu veličinu lješnjaka tj. negdje polovicom svibnja ili početkom lipnja, ovisno o klimatskim prilikama i osjetljivosti sorte. Ako nema zaraze listova, zaštita sorata s učestalom zarazom plodova treba započeti odmah nakon završetka faze cvatnje. Rane sorte treba nastaviti prskati i nakon berbe. Smatra se da do 15% zaraženih listova u jesen ne utječe negativno na odrvenjivanje mladica. Koriste se fungicidi na bazi sumpora i dinokarpa, a kasnije kad se pojave prvi simptomi koriste se kurativni sistemici (triazoli).
