Uzročnik bolesti
Gljiva Blumeriella jaapii
Simptomi bolesti
Prve promjene mogu se pojaviti krajem svibnja, ali i znatno kasnije. Na gornjoj strani plojke javljaju se sitne malobrojne pjege. One su okruglastog do ovalnog oblika i promjera 1 do 3 mm, ljubičaste do zagasito ljubičaste boje. S vremenom se pjege znatno povećavaju, ali zbog sekundarnih infekcija povećava se njihov broj. Neke pjege se spajaju i zahvaćaju veću površinu plojke. Na naličju lista na mjestu pjega nastaju prljavo bijele nakupine acervula. Nakon pojave prvih pjega lišće poprima žućkastu boju. Takvi požutjeli listovi ubrzo otpadaju. Kod jakih zaraza krošnje tijekom ljeta (srpanj, kolovoz) su potpuno ogoljene.
Na cvjetnoj stapci i stapci ploda nastaju 3 do 5 mm duguljaste lezije koje više ili manje okružuju stapku. Zaraženi dio stapke nekrotizira što ometa normalno sazrijevanje plodova. Na plodu nastaju nekrotične pjege s prljavobijelom prevlakom.
Mladice i grane mogu također biti zaražene. Na kori nastaju male pukotine unutar kojih se formiraju prljavobijele nakupine konidija.
Gljiva prezimljava u obliku micelija tj. strome u listovima na kojima su se u proljeće formirali acervuli ili u lenticelama na kori grana u obliku acervula. Pojavom savršenog stadija ostvarena je još jedna mogućnost prezimljenja. Na zaraženim listovima tijekom zime formira se stroma u kojoj nastaju acervuli i apoteciji, katkad zajedno na istom listu. U apoteciju nastaju askusi s askosporama. Nedugo nakon kiša iz zrelih askusa oslobađaju se askospore. Oslobađanje askospora traje do kraja svibnja. U slučaju da je svibanj bez kiša, askospore se oslobađaju kasnije. Askospore obavljaju primarnu infekciju na način da klijaju na vlažnom listu u kličnu cijev koja kroz puči obavi primarnu infekciju. Listovi mogu biti zaraženi od izlaženja iz pupa pa dok ne otpadnu. Nakon završene inkubacije javljaju se prvi simptomi na listu, a zatim acervuli. Pojavom acervula i konidija u njima stvoreni su preduvjeti za sekundarne infekcije. U acervulima se kontinuirano stvara velik broj konidija koje kiša i vjetar raznose nakon čega nastaju sekundarne zaraze sve do otpadanja lišća.
Uvjeti potrebni da se ostvari infekcija
Optimalna temperatura za formiranje apotecija je 13 °C, a askusa u njima 16,5 °C. Kod primarne zaraze askosporama, temperature obično nisu limitirajući čimbenik jer se askospore počinju oslobađati već pri 4 do 8 °C, a u velikom broju se oslobađaju pri temperaturi od 16 do 30 °C. Infekcija će nastupiti ako je list vlažan određeni broj sati pri srednjoj dnevnoj temperaturi i vlazi zraka od 5 do 15 dana. Inkubacija je najkraća pri 16 do 19 °C i traje 5 dana. Optimalne su temperature za pojavu simptoma od 15 do 20 °C.
Zaštita od kozičavosti lista trešnje
Skupljanje zaraženog lišća ispod stabala smanjuje infektivni potencijal. Međutim, ta mjera nije dostatna pa je prijeko potrebna primjena fungicida. Prvo prskanje bakrom u kretanju vegetacije ima za cilj suzbijanje i drugih bolesti na trešnji. Sljedeća prskanja trebalo bi odrediti na temelju prognoze. Za organizaciju prognoze treba pratiti oslobađanje askospora, a nakon toga na temelju temperatura i vlaženja lišća iz tablice 1. odrediti rokove za zaštitu.
SATI VLAŽENJA LISTA
|
||||
Sred. dnevna temperatura (°C)
|
Laka infekcija
|
Srednja infekcija
|
Jaka infekcija
|
Vrlo jaka infekcija
|
8
|
26
|
36
|
49
|
-
|
9
|
21
|
29
|
41
|
53
|
10
|
18
|
27
|
36
|
46
|
11
|
15
|
24
|
32
|
41
|
12
|
12
|
20
|
28
|
36
|
13
|
10
|
18
|
26
|
33
|
14
|
8
|
16
|
23
|
30
|
15
|
7
|
15
|
22
|
29
|
16
|
6
|
13
|
20
|
27
|
17
|
5
|
13
|
20
|
26
|
18
|
5
|
12
|
19
|
26
|
19
|
5
|
12
|
20
|
27
|
20
|
5
|
13
|
20
|
28
|
21
|
5
|
14
|
22
|
30
|
22
|
6
|
15
|
24
|
32
|
23
|
8
|
18
|
27
|
37
|
24
|
10
|
20
|
31
|
45
|
25
|
13
|
25
|
37
|
-
|
26
|
17
|
30
|
50
|
-
|
27
|
20
|
37
|
-
|
-
|
28
|
29
|
-
|
-
|
-
|
Ako se vlaženje lišća prekida do 48 sati nastavljaju se zbrajati sva razdoblja vlaženja. Ako je lišće suho dulje od 48 sati početak novog vlaženja računa se kao novo razdoblje vlaženja.
U slučaju da prognoza nije organizirana, na osnovi empirije prvo prskanje se provodi u vegetaciji u fenofazi precvjetavanja. Iduće suzbijanje treba provesti u doba suzbijanja trešnjine muhe fungicidom kratke karence. Neposredno nakon berbe, posebno ranih sorata, zaštitu treba nastaviti u intervalima od 14 dana. Jedno do dva prskanja poslije berbe vrlo su važna za očuvanje asimilacijske površine stabla. Kada se simptomi jednom pojave bolest se vrlo teško suzbije. U takvim slučajevima određena zaštita može se postići jedino dodinom i sistemičnim fungicidima. Kod nas, osim fungicida na bazi bakra, registrirani su i oni na bazi dodina, mankozeba, bitertanola, prokloraza i tebukonazola.
