utorak, 17. svibnja 2016.

Plamenjača šljive-Polystigma rubrum

Uz hrđu, plamenjača je najvažnija gljivična bolest koja se javlja na šljivi. Ova bolest posebno pridonosi alternativnoj rodnosti šljive što znači da će se izmjenjivati jedna vrlo rodna godina i jedna slabo ili potpuno nerodna godina. Neke sorte su prirodno sklone alternaciji, dok kod većine ostalih sorata uzrok tomu je prvenstveno loša zaštita. Plamenjača se javlja na svim sortama šljive, a posebno velike štete nanosi sorti Požegača. Štete se očituju u prijevremenom otpadanju lišća što onemogućava dozrijevanje plodova koji gube svaku upotrebnu vrijednost.

Uzročnik bolesti
Gljiva Polystigma rubrum.

Simptomi
Simptomi plamenjače šljive se isključivo javljaju na lišću, tipični su te imaju dijagnostički karakter. U početku na lišću se javljaju žućkaste, okrugle i nepravilno rasute pjege veličine 2 do 15 mm koje se lako prepoznaju. One kasnije promijene boju u crveno-žutu do narančastu i povećavaju se. List unutar pjege je malo zadebljan odnosno malo udubljen na naličju, a pjega je ispupčena prema gore. Veličina i boja pjega varira ovisno o sortama. Za sušnog razdoblja, pjege su posebno velike.
Kod jakih infekcija, kada imamo velik broj (do 10) pjega po listu, može doći do njihovog međusobnog spajanja što će rezultirati preranim otpadanjem lišća pa će voćke već ljeti ostati gole. To će se negativno manifestirati na dozrijevanje i kvalitetu plodova te na zametanje  cvjetnih pupova za iduću godinu. U slučaju da stablo šljive zbog plamenjače odbaci sve lišće, šljiva često u jesen ponovo prolista i procvjeta što biljku dodatno iscrpljuje i rezultira gubitkom roda sljedeće vegetacijske sezone, a često se dogodi i da mladice uopće ne dozru već se smrznu tijekom zime zbog povećane osjetljivosti. Radi toga nerijetko dolazi i do sušenja cijele voćke.

Biologija bolesti
Gljiva saprofitski prezimljava na otpalom lišću na kojem formira zrele peritecije. Iz peritecija u proljeće će se oslobađati askospore koje vrše primarnu infekciju mladog lišća šljive. Askospore se u šljiviku nalaze duže vrijeme, ali ih je najviše u periodu završetka cvatnje. U slučaju povoljnih uvjeta kao npr. duža kiša, tada najviše dolazi do zaraze. Sekundarne zaraze nema. Gljiva u pjegama formira piknide u obliku crnih točkica s konidijama koje nemaju sposobnost zaraze tako da su sve stvorene pjege posljedica zaraze askosporama.

Zaštita od plamenjače šljive
Sušenje šljive u Hrvatskoj je česta pojava iza jakog napada plamenjače i jake zime pa je i to razlog više za njezino suzbijanje.
Od agrotehničkih mjera spomenimo sakupljanje i duboko zaoravanje ili spaljivanje otpalog lišća čime smanjujemo infektivni potencijal patogena. Preporučuje se sadnja manje osjetljivih sorata (Stanley), a izbjegavati jako osjetljive sorte (Bistrica, Čačanska najbolja, Čačanska rana, Čačanska ljepotica) ili koristiti kemijsku zaštitu.
Osnovna kemijska zaštita se obavlja nakon završetka cvatnje kada imamo maksimum infekcije. Infekciju prije i za vrijeme cvatnje ne suzbijamo jer je nema mnogo, a osim toga i infektivni potencijal je nizak. Potrebna su dva prskanja. Prvo se obavlja nakon cvatnje, a drugo 3 do 4 tjedna nakon prvog tretiranja. Od organskih fungicida koriste se Polyram, Star, Dithane, Mankozeb, Kaptan, Topas C 50, Meteor, Antracol, Rubigan, Folpan, Rival, Mikal, Stoper. Bakreni fungicidi nisu preporučljivi jer su neke sorte šljive na njih osjetljive i može doći do paleži.

Nema komentara: