nedjelja, 8. svibnja 2016.

Plamenjača vinove loze(Peronospora)-Plasmopara viticola

Bolest napada
List, cvijet, bobe, grozd, mladice

Uzročnik bolest
Gljiva Plasmopara viticola

Simptomi bolesti
Najčešće su napadnuti list i boba, a rjeđe cvijet, a vrlo rijetko mladica i vitice. Prvi znaci bolesti najčešće se pojavljuju na najdonjim listovima. Na mladim listovima nastaju nešto svjetlije zelene do žute zone tzv. "uljane mrlje" koje se postupno povećavaju dosežući promjer 1 do 3 cm. Uskoro, nakon inkubacije, s donje strane lista na mjestu "uljanih mrlja" izbijaju bijele prevlake. To su brojni sporangiofori sa sporangijima. Zaražene zone postaju crvenkasto-smeđe. Na starim listovima nastaju žuta do crvenkasta polja omeđena žilama formirajući mozaik sa zelenim zdravim dijelovima lista. Bez obzira radi li se o primarnoj ili sekundarnoj zarazi, zaražene zone lista počinju smeđiti, a tkivo odumire i suši se. Na posmeđenom dijelu nema fruktifikacije jer je gljiva obligatni parazit i može egzistirati samo u živim stanicama. Micelij ulazi u zdravi dio lista, a pjega se postupno širi. Pjege se javljaju na nekoliko mjesta na listu, ali kada je zahvaćen veći dio plojke dolazi do sušenja i otpadanja lista. Do defolijacije može doći već krajem srpnja. Zaraženi listovi izvor su zaraze za ostale zelene organe.

Na cvijetu može biti zaražena cvjetna kapica još prije nego se cvijet otvori. Ona posmeđi i osuši se. Za vlažnog vremena na cvatu se mogu pojaviti sporangiofori sa sporangijima, pa je dio ili čitav cvat presvučen bijelom prevlakom. Katkada je zaražena i peteljkovina cvata. Ukoliko je zahvaćena veća površina, dolazi do potpunog sušenja peteljkovine. Ako je djelomično zaražena, onda se peteljka zajedno s cvatom spiralno savija.
Bobe mogu biti zaražene od zametanja pa do promjene boje odnosno dok ne počnu omekšavati. Ukoliko su bobe zaražene neposredno poslije cvatnje na njima se javlja bijela prevlaka koja potječe od sporonosnih organa parazita. Kada bobe pređu jednu trećinu veličine karakteristične za određenu sortu, puči na bobama prestaju funkcionirati pa do infekcija dolazi kroz puči peteljkovine. Bobe se smežuraju, pokožica postaje kožasta izgleda i poprima ljubičastosmeđu boju. Najčešće je u grozdu zaraženo nekoliko boba, dok se ostale normalno razvijaju.
Mladice su rijetko zaražene. Najosjetljivije su kada su dugačke 10 do 15 cm. Ako su zaražene, na njima se stvara bijela prevlaka. Na napadnutim zonama tkivo odumire poprimajući razne nijanse smeđe boje. Ako je zahvaćen veći dio mladice, ona se osuši.

Biologija bolesti
Oospore, koje nastaju u zaraženom tkivu lista, predstavljaju glavni način prezmljavanja. Oospore mogu izdržati vrlo niske temperature, do –26°C u periodu od 5 dana. U proljeće, nakon što se tlo zagrije na 8 do 10°C, a istovremeno u jednom danu padne više od 10 mm oborina, neke oospore u prezimljelim listovima će proklijati. Preostale će klijati kasnije u istoj vegetaciji, neke slijedeće, a neke tek treće godine. Na taj način možemo protumačiti zašto i nakon sušne godine bez plamenjače, u sljedećoj godini može doći do jakih zaraza. Od početka vegetacije oospore klijaju sukcesivno nekoliko mjeseci tako da su primarne infekcije moguće kroz jedan dulji period. Na oosporama nastaje nosač (sporangiofor) koji nosi makrozoosporangij. Iz makrozoosporangija oslobađa se 8 do 50 zoospora. Kapljice kiše koje padnu na zemlju i odbiju se od nje, prenesu pojedine zoospore na listove. Zoospore se pomoću bičeva gibaju do puči, zatim odbace bičeve, obaviju se membranom i prokliju. Klična cijev ulazi kroz otvor puči i dolazi do uspostavljanja parazitskog odnosa. Micelij se širi međustaničnim prostorima, a parazit uzima hranu iz susjednih stanica pomoću sisaljki (haustorija). Nakon inkubacije, koja ovisi o temperaturama i vlazi zraka, skupine sporangiofora koje nose sporangije izbijaju kroz puči. Tijekom vegetacije dolazi do nekoliko sekundarnih zaraza. Koncem ljeta i tijekom jeseni u zaraženom tkivu listova stvaraju se oospore koje osiguravaju prenošenje zaraze u sljedeće vegetacije.

Uvjeti potrebni da se ostvari infekcija
PRIMARNA INFEKCIJA
  • Vlažno tlo i temperatura 8 do 10 °C preko 24 sata
  • Na listovima kap vode najmanje 4 do 6 sati - listovi promjera 2 do 3 cm (tada funkcioniraju puči)
SEKUNDARNA INFEKCIJA
  • 2 do 3 dana barem 10 do 11 mm kiše
  • Temperatura iznad 8 °C

Zaštita od plamenjače vinove loze
O zaštiti treba razmišljati već kod podizanja vinograda. Uzgoj relativno otpornih kultivara na plamenjaču bio bi najbolje rješenje. Premda postoje reletivno otporni kultivari na plamenjaču, oni nisu prihvaćeni na većim površinama za proizvodnju vina, između ostalog i zbog očuvanja vlastitog tradicionalnog sortimenta. Vinogradi podignuti na nagnutim, južnim, sunčanim ekspozicijama i propusnim tlima manje su napadnuti jer u takvim vinogradima parazit ne nalazi najpovoljnije uvjete za razvoj. Obrnuto je s vinogradima koji su posađeni na niskim terenima i tlima koja zadržavaju vodu. Mjesta izložena propuhu povoljnija su jer zračne struje brže suše lišće i tlo. Zbog istog razloga, redove treba postaviti u pravcu vjetrova. Ostali uzgojni zahvati, ako su obavljeni pravovremeno, mogu doprinijeti smanjenju zaraze. Plijevljenjem mladica sa starog drva smanjuje se mogućnost primarnih infekcija. Kod prvog zalamanja zaperaka smanjuje se broj listova u čokotu pa je bolje provjetravanje i kvalitetnija aplikacija fungicida. U vrijeme drugog zalamanja i vršikanja, listovi su obično zaraženi. Skidanjem vrškova, odstranjuju se i zaraženi listovi pa je infektivni potencijal u sljedećoj vegetaciji manji. Loza troši najveće količine dušika do konca cvatnje. Nakon toga perioda treba je prihraniti samo ako to analiza pokaže, u protivnom loza stvara mnogo zelene mase koja pogoduje razvoju plamenjače i ostalih bolesti. Svim do sad spomenutim zahvatima može se zaštita olakšati, ali niti jedan od njih ne može zamijeniti primjenu fungicida.
Kada se ne bi provodila zaštita fungicidima, loza bi nakon nekoliko godina propala prvenstveno zbog plamenjače, ali i zbog pepelnice. Posljednjih godina, broj prskanja značajno je smanjen. Danas se može postići zadovoljavajuća zaštita s 4 do 6 prskanja u prosječnim godinama. Nije to samo ušteda, već i značajan ekološki pomak. Na osnovi saznanja iz biologije parazita i epidemiololigije bolesti izrađeno je nekoliko mogućnosti prognoze koje koristi najsuvremenija agrometeorološka stanica Pinova Meteo.

Prognoza
Na osnovi klimatskih uvjeta, Müller je napravio prvu metodu prognoze poznatu pod nazivom Müllerova krivulja. Ta se krivulja pokazala pouzdana u sjevernoj Hrvatskoj, dok se u južnoj Hrvatskoj (Dalmaciji) pokazala neprihvatljivom. Prema toj metodi do primarnih zaraza može doći kada su istovremeno u vinogradu ispunjeni sljedeći uvjeti:
  1. da je tlo zagrijano na 8 °C što odgovara temperaturi od 10 do 11°C u meteorološkoj kućici,
  2. da je tijekom 2 dana palo barem 10 mm kiše,
  3. da u vinogradu ima zrelih oospora. U svakom vinogradu ima više ili manje zoospora, međutim pitanje njihove zrelosti bi trebalo provjeravati. To se danas ispituje u labolatorijima.
  4. da listovi imaju barem 4 do 5 cm u promjeru.
Kada su istovremeno ispunjena sva četiri uvjeta treba pomoću Müllerove krivulje izračunati inkubacijski period. Međutim, prskanje pred kraj prve inkubacije obično se ne izvodi s obzirom da su gotovo uvijek primarne zaraze vrlo slabe zbog nezrelosti oospora ili niskih temperatura tijekom noći. Tako da nakon isteka prve inkubacije započinje se s računanjem druge inkubacije i tada se odlučuje za zaštitu.
Od ovog pravila se odstupa u slučaju da su uvjeti za primarnu infekciju bili optimalni, a loza ima razvijene lucnjeve s brojnim listovima. U nedostatku meteorološke stanice, trajanje inkubacije može se približno odrediti na osnovu dole prikazane tablice:
1 -11 svibnja
12-15 dana
12-25 svibnja
11-13 dana
26-31 svibnja
8-12 dana
1 -15 lipnja
7-11 dana
16-22 lipnja
6-9 dana
23-30 lipnja
4-7 dana
1 -31 srpnja
4-7 dana
Kod ove procjene zaštitu treba obaviti prije isteka inkubacijskog perioda. Nakon isteka inkubacijskog perioda očekuje se pojava sporangiofora i sporangija na listovima. Čim se uoče prve zaraze, uvjeti za nove sekundarne infekcije se mijenjaju. Tako za sekundarne zaraze moraju u vinogradu biti istovremeno ostvareni sljedeći uvjeti:
  1. temperature iznad 10 °C
  2. da su zeleni organi vinove loze vlažni 2 ili više sati (kiše, rose, magle).

Nema komentara: