Takve voćke zauzimaju vrlo malo mjesta, lagano je održavanje, prihrana,
zaštita i branje plodova. Čak je moguće produžiti sezonu dozrijevanja
takvih voćaka, jer ih se vrlo lako može smjestiti u zaštićene prostore.
Korijen im ne zauzima puno prostora i vrlo lako se mogu uzgajati u
posudama koje se mogu micati po potrebi čovjeka za prostorom ili prema
ekološkim uvjetima ( sunce, sjena, toplina i sl.). U novije vrijeme
imaju i sve veću ukrasnu i hortikulturnu vrijednost. Mogućnošću uzgoja
na terasama, balkonima, ukrasnim vrtovima i perivojima, radi svog
patuljastog rasta, te voćke daju sasvim jednu novu dimenziju arhitekturi
krajobraza i uređenju životnog prostora. Ponajprije radi svog
atraktivnog izgleda izazivaju interes svakoga tko ih zapazi, jer voćka
iako je mala ima normalno velike i lijepo obojene plodove, zatim,
dominiraju cijelom okolicom, a posebno je ugodno šta ih se može kad
dozriju ubrati i pojesti. Prednosti takvog uzgoja i ukrasnog potencijala
u vrtovima i obiteljskim okućnicama uočili su rasadničari širom
svijeta, te je razvijen veliki broj sorata, posebno kod jabuka, bresaka i
krušaka, a u novije vrijeme trešnjama i šljivama.
Jabuke balerine
Stupaste
jabuke često se nazivaju i jabuke balerine, a imaju dva razvojna puta.
Razlikujemo klasične ili spur sorte cijepljene na slabo bujne podloge i
razlikujemo posebno razvijene, prave stupaste kultivare koji su nastali
otkrivanjem stupaste mutacije sorte Macintosh i imaju cijelu skupinu
sorata koje se koriste u tzv. CATS ( Columnar apple tree systems )
sustavima uzgoja, ili se koriste kao ukrasna stabla u obiteljskim
vrtovima i na okućnicama gdje nema puno mjesta. U prvom slučaju od
slabobujnih podloga koristi se za te svrhe M27. Na nju se može
nacijepiti bilo koja od sorata jabuke. Uzgojni sustavi koji se koriste
su uspravni ili kosi, jednostruki ili dvostruki kordonac. M 27 je jedna
od najkržljavijih vegetativnih podloga za jabuku (10-20% veličine
sjemenjaka). Razvija plitak korijenov sustav, te ne učvršćuje dostatno
voćke u tlu, bez oslonca. Može se uporabiti za uzgoj u loncu. Razvija
stabla visine 1,5-2 m, prorodi već druge godine. Rode od 15 – 20 kg po
stablu. Teškoća je što su sklone izvrtanju, radi plitkog korijena, pa im
je nužan oslonac ili žica. No, to se da riješiti da se podloga M27
koristi kao međupodloga na bujniju M26, koja ima jači korijen. Na
međupodlogu M27 se tada cijepi željena sorta. Međutim, ako se koristi
lonac ili veća posuda onda nisu potrebni takvi zahvati. Drugi put
razvoja, ili bolje rečeno pravi način nastanka stupastih jabuka počinje
1960.g. Zračenjem je otkriven mutant Macintosha patuljastog rasta.
Nazvan je Wijcik. Uočeno je da taj kultivar ima dominantne gene koji
razvijaju patuljasti, odnosno stupasti rast i da prenosi te gene na
potomke. Križanjem Wijcika s drugim sortama, nastala je cijela nova
serija jabuka koje već imaju četiri generacije razvoja. Uzgajaju se na
razmaku 0,5 x 0,5m. u jednoredu, dvoredu ili troredu. Ako se sadi cijeli
blok, potrebno je ostaviti barem 1,2 m radi prohoda mehanizacije.
Uzgajaju se i u posudama.Prednosti uzgoja stupastih jabuka
Stupaste jabuke imaju nekoliko prednosti naspram klasičnih slabobujnih sustava uzgoja. Ne trebaju potporu jer imaju dobro razvijen korijenov sustav iako su male rastom. To dijelom pojeftinjuje troškove podizanja voćnjaka, iako ne puno, jer ide više stabala po jedinici površine. Puno manje se količinski troši sredstava za zaštitu bilja, a daljnja istraživanja se provode na potpunom izostanku zaštitnih aplikacija razvojem otpornih kultivara. Zatim, zbog svojeg rasta puno bolje i dugotrajnije primaju osvjetljenje što je od iznimne značajke u voćarstvu za rodnost, rast i kvalitetu ploda. Potrebe za rezidbom gotovo da i nema ili su u najmanju ruku skromne. Voćke nemaju sekundarne grane, već jednogodišnje kratke izboje s lišćem i plodovima koji idu izravno iz provodnice. Izgledaju kao kakvo okićeno uspravno drvce. Berba je također olakšana.
Mana je alternativna rodnost koja se javlja. Te jabuke su sklone da daju rod svake druge godine. Problem je poznat i obavljaju se ispitivanja i zahvati kako to kvalitetno riješiti. Kao i drugim jabukama, nužan je oprašivač, te natapanje.
Posebne sorte
To što se može činiti nezgodnim, je da su to posebne sorte. No, ako
se zna da postoji više od 10.000 sorata i klonova jabuka, onda je to
samo još jedna skupina sorata. Među sortama stupastih jabuka mogu se
naći i one koje su vrlo slične po okusu uobičajenim sortama. Tako je
npr. sorta Golden Sentinel vrlo slična sorti Golden Delicious, sorta
North Pole slična je sorti Macintosh, sorta Smaragd slična Granny
Smithu. Razvijeno je mnogo sorata, sličnih popularnim današnjim sortama
klasičnih jabuka kao što su Polka, Bolero, Waltz, Ballerina, Felix,
Maypole, Flamenco, Scarlet Sentinel, Crimson Spire, Emerald Spire, Tasty
Red, Tangy Green, Blushin Delight i dr.Patuljaste kruške
Patuljaste kruške također se mogu dobiti na dva načina. Cijepljenjem na slabobujnu podlogu dunju EMC, ili ako sorta nije kompatibilna, može se koristiti međupodloga, odnosno na dunju se cijepi prvo sorta kompatibilna s dunjom kao Gellertova, Santa Maria ili Pastorčica, a na nju onda željena sorta Takve kruške se mogu uzgajati u posudama, jer nisu pretjerano bujne. Sorte cijepljene na dunju EMC razvijaju stabla oko 2 – 2,5 m visine. Mana je šta su sorte još manje kompatibilne s njom nego s drugim dunjama, pa je izbor sorata dosta ograničen – zato se koristi ovaj drugi način s međupodlogom.
Ovisno o sorti stabalce može dati 6-8 kg plodova u punoj zrelosti. Ono na što treba pripaziti je da stabalce nije izloženo vjetru odnosno vjetrovitom položaju, jer plodovi krušaka pred zrelost skloni su opadanju.
Kao i jabuke, nužno ih je redovito zalijevati i prihranjivati, trebaju oprašivača.
Stupaste trešnje i višnje
Razvojem novih podloga, trešnje i višnje postale su možda najatraktivnije voće koje je moguće uzgajati u posudama. Osim što su među prvim voćem koje dozrijeva, bojom i i brojnošću plodova privlači izgledom. Mogući je čak i komercijalni uzgoj trešanja u posudama u zaštićenim prostorima, čime se produžuje sezona korištenja tog voća i postiže puno bolja cijena plodova nego unutar standardne sezone dozrijevanja „normalnih“velikih stabala. Korištenjem podloga serije Gisele koji su križanci Prunus cerasus „Schattenmorelle“ i Prunus canescens, dakle jedne sorte višnje i prunus vrste dobivena je cijela serija povoljnih podloga za korištenje. Za patuljaste trešnje značajne su Gisela 5 i posebno Gisela 3 koja daje najkržljavija stabla. Naravno na te podloge je moguće cijepiti i višnju. Išlo se i dalje u stvaranju patuljastih podloga te osim ovih navedenih postoje i slabobujne selekcije Edabriz®, Weiroot selekcije i MxM selekcije. Sorte koje se koriste odgovaraju u potpunosti onima koje se viđaju i na velikim stablima. Mana je jedino neodgovarajuća krupnoća plodova nekih sorata na nekim podlogama i manji prinos nekih sorata na nekim podlogama.
Treba svakako redovito natapati i prihranjivati takve voćkice i nužno je obratiti pažnju oko rezidbenih zahvata jer o tome ovisi i dobar prinos.
Za ukrasne svrhe svakako je nužno odabrati
samooplodne kultivare.
Patuljaste šljive
Razvijene su također u novije vrijeme i to prvenstveno kroz grupu japanskih šljiva (Prunus salicina) koje se odlikuju nešto manjim rastom nego europske šljive. Prvo su se koristile polupatuljaste podloge St. Julien A, zatim nešto krljžavija Pixy. No stabla su bila još relativno velika, oko 2,5-3m. 2004. godine je puštena u proizvodnju podloga VVA-1/ Krimsky koja se zasad odlikuje najmanjim rastom.
Patuljaste šljive cijepljene na slabobujnu podlogu dostižu oko 2 m visine i 1,5-2 m u širinu. Osjetljive su na proljetne mrazeve jer rano cvatu.
Neki kultivari su samooplodni neki nisu. Sve su odreda stolne šljive, raznih boja kožice. Popularni su kultivari Santa Rosa, Black Amber, Satsuma, Mariposa, Gulf Ruby, Sunrise Gulf i dr.
Patuljaste breskve i nektarine
Za
patuljaste forme nektarina i bresaka se znalo i prije, no međutim nisu
imale neku komercijalnu upotrebu. Razvojem ukrasnih i patuljastih formi
raznog drvenastog bilja počela je i njihova introdukcija, više ukrasnog
značaja. Jedna od prvih patuljastih bresaka je bila danas poznata
Bonanza. Tu su još i Garden Lady, Tuscany, Crimson Baby i dr. Zatim,
nektarine Nectarella, Terrace Ruby, Trixzie i dr. Postoje sorte bijeloga
i sorte žutoga mesa. Postoje čak i patuljaste forme klasičnih sorata.
Kompaktnog su rasta, veličine 1,2 – 1,5 m. Uzgoj u loncu ih također
sprječava da previše rastu. Ne zahtijevaju gotovo nikakve veće zahvate
rezidbe osim početnog usmjeravanja krošnje. Traže puno sunca, te
kvalitetno i dobro ocijedito tlo.Ono na što treba pripaziti je da prezime na hladnom i tamnijem mjestu kad im otpadne lišće. Zahtijevaju barem 250 sati takvog tretmana, inače ne cvatu na proljeće.
Nakon druge godine rodi, puni intenzitet prinosa dostiže u četvrtoj godini. Osim lijepih plodova, prekrasno i cvatu u proljeće. Sve su samooplodne i ne trebaju oprašivača. Breskve napadaju brojni nametnici, pa je svakako nužno pripaziti na odgovarajuću pažnju tijekom vegetacije i prezimljenja.
Izvor:Gospodarski list
