To se događa s voćkama na okućnicama jer se uzgajaju uglavnom bez nekog određenog uzgojnog oblika. Uglavnom se ostavljaju da slobodno rastu uz povremeno odstranjivanje debljih grana koje, iz nekog razloga, smetaju vlasniku. Krošnju zapuštene voćke nemoguće je pretvoriti u neki određeni uzgojni oblik i sigurno ćemo biti ograničeni načinom na koji je voćka oblikovala krošnju, pa smo prisiljeni slijediti taj oblik.
Vodopije obnavljaju krošnju
U prvoj se godini rezidbom u razdoblju mirovanja odstranjuju samo pojedine deblje grane koje smetaju prodiranju svjetlosvjetlosti u unutrašnjost krošnje, a na preostalim granama se obavlja umjereno prorjeđivanje rodnih izbojaka. Ovisno o veličini krošnje, uvjetima uzgoja i kondiciji voćke, ne bi trebalo odbaciti više od jedne trećine debljih grana, i to onih koje najviše smetaju prodiranju svjetlosti.
One
se moraju pomnjivo odstraniti kako se ne bi odlomile i oštetile
krošnju. Ako u unutrašnjosti krošnje ima vodopija, koje bi se mogle
uporabiti za nova razgranjenja radi obnove rodne površine, obvezno se
moraju sačuvati. Na preostalim se granama odstranjuju samo slomljeni izbojci i oni koje su napale bolesti i štetočine.Osnovni je cilj rezidbe zapuštene voćke popraviti osvijetljenost krošnje, osobito njezine unutrašnjosti gdje zbog zasjenjenosti nema vegetativnog rasta, a stoga ni rodnosti. Uspjeh nije moguće odmah postići, nego je potrebno nekoliko godina kako bi voćka postigla dobru ravnotežu rasta i rodnosti.
Kada
krene vegetacija, zbog prodora svjetlosti u unutrašnjost krošnje i
odstranjivanja dijela debljih grana u krošnji će se početi razvijati
mladice iz latentnih ili adventivnih pupova. Kad narastu 15 - 20 cm,
ostave se one koje će poslužiti za nova razgranjenja,a ostale se
redovito pinciraju ili odstrane, ako ih ima previše. Pincirane se mladice krajem ljeta mogu potpuno odstraniti
jer je voćka obnovila dovoljno lisne površine i gubitak tih, ionako
suvišnih, mladica neće joj smetati. Ako je potrebno, u drugoj se godini
tijekom mirovanja vegetacije može odstraniti još pokoja deblja grana. To
će zasigurno biti potrebno na velikim krošnjama voćaka cijepljenih na
bujnim podlogama. U drugoj se godini rezidbom oblikuju sekundarne grane u donjem dijelu osnovnih grana, a na ostalom se dijelu krošnje obavlja rezidba na rod.U trećoj se godini na voćkama cijepljenim na slabo do srednje bujnim podlogama obavlja redovita rezidba na rod obnovljene krošnje. Na voćkama cijepljenim na bujnim podlogama
obnovu krošnje treba nastaviti u četvrtoj godini, do kada bi obnavljanje zapuštene krošnje trebalo završiti.
Pravilna rezidba debelih grana
Odstranjivanje debelih grana na koje smo prisiljeni prilikom rezidbe zapuštenih voćaka često se ne obavlja pravilno pa, na žalost, nastaju velike rane koje teško zacjeljuju i omogućavaju ulaz uzročnicima bolesti i štetočinama. Često se ostavlja batrljak koji sprječava zacjeljivanje rane, a tkiva koja još više otežavaju zacjeljivanje. Odstranjivanje deblje grane uz pomoć voćarske pile mora se obaviti u tri koraka.Prvi se rez obavlja s donje strane (slika 1) 20 - 30 cm od osnove grane, te se pilom zareže grana do jedne trećine njezine debljine. Petnaestak cm dalje od prvog reza pili se grana s gornje strane (slika 2). Grana se tako neće nekontrolirano odlomiti pod vlastitom težinom, nego će puknuti između dvaju rezova (slika 3). Također neće nastati ni velika rana. Prilikom piljenja jako debelih grana bilo bi dobro imati pomagača koji će pridržavati granu da se ne odlomi i padne na nas. Kada je grana otpiljena na opisani način, odstranjuje se batrljak koji je ostao nakon piljenja (slika 4). Treba sačuvati “prsten grane” jer će tako rana brže zacijeliti (slika 5). Rana se zagladi voćarskim nožem (slika 6) i premaže voćarskim voskom ili drugim pripravkom za premazivanje rana kako bi se zaštitila od vlage i napada bolesti i štetočina.
Autor: Prof. dr. sc. Tomislav Jemrić
