subota, 31. listopada 2015.

Kovrčavost lišća breskve-Taphrina deformans

Kovrčavost lišća breskve je najčešća bolest breskve u Hrvatskoj. Ponajviše nanosi neizravne štete zbog smanjenja asimilacijske površine. Jaka zaraza uzrokuje defolijaciju i novo listanje što narušava normalan rast i razvoj.

Bolest napada
Lišće, rijetko plodove.

Uzročnik bolesti
Gljiva Taphrina deformans.

Simptomi bolesti
Bolest se najprije uočava na mladim listovima, a rjeđe na plodovima, izbojima i cvjetovima. Plojka lista je neravna, deformirana i zakovrčana zbog neorganiziranog dijeljenja stanica parenhima. Istovremeno na listovima nastaju promjene u boji i veličini. Promjene boje zapažaju se na većem ili manjem dijelu plojke. Boja zaraženog dijela je najprije žutozelena, pa jantarna, ružičasta, violetna i na kraju tamnosmeđa. Sadržaj klorofila smanjuje se i na kraju potpuno nestane. Izboji mogu također biti napadnuti, ali samo kad su zeleni i mekani. Ne rastu pravilno. Međukoljenca su kraća i mogu na sebi imati male tumoraste tvorevine. Napadnuti izboji žute, deformiraju se i imaju odebljalu koru. Takvi izboji često smole i zimi se smrznu.


Biologija bolesti
Na površini listova i plodova nastaje himenij s askusima. Nakon što askusi sazru otpuštaju askospore. Askospore klijaju pupanjem pa nastaju sekundarni konidiji koje su prema tipu nastanka svrstane u blastospore. Blastospore pupanjem daju nove blastospore. One preživljavaju u raspuklinama kore izboja, između listova i ljuskica pupova kao saprofiti hraneći se izlučevinama biljke. Neke blastospore formiraju debelu stijenku i prezime. Za nastavak infekcije najopasnije su spore koje prezimljuju u pupovima. U njima nastaje kopulacija i formira se dikarionski micelij čije su hife sposobne inficirati mlade listove. Infekcijska hifa prodire izravno kroz kutikulu listova ili kroz puči. Hifa se nakon ulaska u list širi intercelularno nakon čega formira splet hifa ispod kutikule. U zaraženim izbojima gljiva može preživjeti i u obliku micelija što je manje važan način prezimljavanja i izvor zaraze jer se zaraženi izboji tijekom zime najčešće osuše ili se rezidbom odstrane.

Uvjeti za ostvarenje infekcije
Smatra se da je za razvoj bolesti povoljno prohladno (5 do 18 °C) i kišno vrijeme popraćeno visokom relativnom vlagom zraka. Kod temperatura višim od 18 °C gljiva gubi patogenost. Kod nižih temperatura listovi ostaju duže u osjetljivoj fazi što produžuje razdoblje u kojem može nastati infekcija. Najosjetljivija faza je kada se lisni pupovi počinju otvarati i vidi se 3 do 4 mm zeleni vrh listića pa do početka otpadanja latica. Infekcija se može realizirati i u kasnijim fazama.

UVJETI ZA NASTANAK INFEKCIJE
TRAJANJE INKUBACIJE
Vlažni i kišoviti dani uz optimalne temperature 15,5 do 21 °C Prosječno 14 dana
Dnevne oborine > 10 mm uz temperature zraka > 3 °C Najmanje 9 dana, a najviše 33 daan (prosječno 20 do 27 dana)
Kiše, rose, magle – vlaženje lišća 36 do 48 sati uz temperature 3 do 5 °C do 18 °C Pri 10 °C traje 21 dan, pri 17 do 18 °C traje 10 dana

Za zarazu izboja navode se sljedeći uvjeti: više od 3 mm kiše uz vlaženje od barem 12,5 sati ili više. Uz te uvjete potrebne su temperature do 16 °C u vrijeme infekcije a više od 19 °C u vrijeme inkubacije.
Plodovi mogu biti zaraženi neposredno nakon zametanja i nakon toga tijekom 3 do 4 tjedna. Infekcija se ostvaruje ako padne barem 15 mm kiše kako bi blastospore mogle dospjeti na plod, a nakon toga plodovi moraju biti vlažni barem 24 sata.

Zaštita od kovrčavosti lišća
Na manjim površinama infekcija se može smanjiti skidanjem zaraženih listova i rezom zaraženih izboja što na većim površinama nije moguće. Postoje razlike u osjetljivosti raznih sorata, ali one nisu tolike da bi se moglo izostaviti prskanje. U praksi se provodi zaštita u dva roka. Kasno jesensko prskanje fungicidima na bazi bakra u vrijeme početka otpadanja lišća namijenjeno je suzbijanju drugih uzročnika bolesti, ali istovremeno smanjuje zaraze i ovom gljivom u proljeće. Ako ovo prskanje nije provedeno, treba provesti zaštitu u siječnju ili veljači u južnoj ili ožujku u kontinentalnoj Hrvatskoj. Tada se prska fungicidima također na osnovi bakra. Sljedeće prskanje je najvažnije i djelotvorno samo ako se obavi u pravoj fenofazi, a to je kada se u sredini ljusaka lisnog pupa vidi zelenkasti vršak ne dulji od 3 do 4 mm, odnosno kada se u cvjetnih pupova nazire crvenkasta boja latica u još zatvorenom pupu. Da bi prskanje bilo učinkovitije potrebno je prskati neposredno prije kiše. Za zaštitu u toj fazi registrirani su fungicidi na bazi bakra, dodina, ditianona i klortalonila. U slučaju da je nakon prskanja pala kiša ili su se temperature spustile ispod 18 °C prskanje treba ponoviti fungicidima na bazi dodina, delana ili klortalonila jer će u protivnom nastati nova infekcija.