Napadnuti
plodovi nemaju vrijednost. U Hrvatskoj se postotak oštećenih plodova
kreće od 10 - 40%, koji je veći ako je voćnjak lijeske u blizini šume
ili manji ukoliko je udaljen. To je kukac kornjaš iz porodice pipa, veličine 6 - 9 mm, crvenkastosmeđe boje, pokriven finim žutosivim dlačicama.Vrlo lako se prepoznaje po glavi koja je produljena u dugačko, tanko i zakrivljeno rilo na vrhu kojeg se nalazi usni ustroj. Pomoću rila duboko prodire u plodove. Ima jednu generaciju godišnje.
Odrasli kukci pojavljuju se jako rastegnuto od početka svibnja do kolovoza. Ženke se prije odlaganja jaja dopunski hrane izgrizajući male rupice u lišću i bušeći mlade tek zametnute plodove, koji tada otpadaju.
Ukoliko
ne otpadnu na plodićima se mogu vidjeti ubodi koji kasnije posmeđe, a
kroz mjesto oštećenja u njih ulaze razne gljivice i uzrokuju truljenje. Na isti način često se hrane i na koštičavom voću, praveći rupice na plodovima koji zbog toga deformiraju.U fazi rasta i punjenja plodova lijeske, odnosno tek kada se lješnjaci približe svojoj konačnoj veličini, ženke pomoću rila pojedinačno odlažu jaja, nakon čega zatvore rupicu tako da se ubodno mjesto ne vidi. Nakon 5 - 9 dana iz odloženog jaja razvija se ličinka, koja izgriza jezgru i obilato ispunja plod izmetom. Čitav život provodi u plodu. Najčešće se u jednom plodu nalazi samo jedna ličinka. Bjelkaste je boje, s tamnijom glavom i bez nogu, a naraste u dužinu do 16 mm. Razvoj ličinke traje 25 - 32 dana.
Plodove
napuštaju kroz sitne rupice, spuštaju se na zemlju, gdje će se zapresti
u kokon. Plodovi lijeske najčešće sa rupicom su pišljivi, izgriženi
iznutra, puni izmeta. U zemlji ispod lijeske se zapredaju u kokon, gdje
prezimljuju. U proljeće se zakukulje i početkom svibnja se pojavljuju
prvi odrasli kornjaši. U godinama nepovoljnim za razvoj dio kokona
ostaje u toj razvojnoj fazi od jedne do 3 godine.O štetnosti ljeskotoča govori i podatak da su direktni gubici od ishrane ličinki jezgrom lješnjaka manji od sekundarnih koji nastaju zbog naknadnog razvoja uzročnika truleži plodova. Ubodna mjesta na plodovima lijeske ulazno su mjesto za infekcije različitim gljivičnim bolestima poput Monilinia, Botrytis, Fusarium ili Nematospora, posebno ako krajem svibnja i početkom lipnja potraje učestalo kišno razdoblje. U takvim je uvjetima zabilježeno propadanje više od 50% prinosa lijeske uslijed razvoja truleži plodova.
Suzbijanje
Za suzbijanje ljeskotoča u našoj zemlji registriran je Mesurol WP
uz karencu 70 dana, ali ga već nekoliko godina nema na našem tržištu.
Ranije su se koristili i neki vrlo djelotvorni organofosforni insekticidi,
koji su zajedno s velikim brojem drugih insekticida povučeni iz
prometa. Krajem travnja o.g. izdano je proširenje dozvole za male
kulture i male namjene neonikodinoidu Calypso SC 480 na
lijeski protiv ljeskotoča, za najviše dva tretiranja u razmaku od 12
-14 dana. Dodajemo da se danas protiv štetnih pipa u voćarstvu u
susjednim zemljama sve više preporučuju pripravci iz skupine
neonikotinoida poput spomenutog Calypsa, Actara 25 WG, Mospilan 20 SP i slični. Rokovi u kojima treba provesti kemijsko suzbijanje
određuju se metodom otresanja. Ako početkom svibnja ispod rodnog grma
ili stabla sakupimo 3 - 4 odrasla ljeskotoča potrebno je obaviti
kemijsko suzbijanje.
Protiv
gljivičnih bolesti koje naseljuju plodove lešnjaka oštećene od
ljeskotoča te izazivaju njihovu trulež, u godinama s vlažnim proljećem
potrebno je vršiti kemijsku zaštitu. Provodi se krajem svibnja ili
početkom lipnja, a kako kod nas nema fungicida registriranog za tu
namjenu preporuča se primjena jednog od bakarnih fungicida. U nekim
zemljama za tu namjenu koristi se botrticid Teldor SC 500.Vrlo čest štetnik lijeske naročito u Istri, ali i drugdje u Hrvatskoj je ljeskova grinja Phytocoptella/ Eriophyes/ avellanae.
Izaziva nabreknuće pupova unutar kojih živi, koji se ili ne otvaraju, a ako se otvore listići su deformirani i suše se. Iz zaraženih pupova tijekom vegetacije grinje prelaze u nove pupove, a najveća je seoba u svibnju, kada lijeska ima 5 - 10 razvijenih listova. To je vrlo sitna grinja koja se javlja za hladnih i vlažnih proljeća.
Suzbijanje se provodi tijekom svibnja ponekad s dva folijarna tretiranja u razmaku od 14 dana, nekim od akaricida poput Zoom 11 SC, Demitan, Nissorun 10 EC ili Vertimec 018 EC uz napomenu da su registrirani u voćarstvu, no ni jedan od njih nije registriran za primjenu na lijeski.
Tijekom svibnja se mogu pojaviti i populacije velike Corylobium avellanae i zelene ljeskove uši Myzocollis coryli, od kojih se češće javlja zelena ljeskova lisna uš M. coryli.
Ako je jača populacija lisnih uši tijekom svibnja prilikom izbora
insekticida za suzbijanje ćemo koristiti nekog od neonikotinoida kao što
su Actara 25 WG ili Mospilan 20 SP.Od bolesti redovito se javlja pepelnica Phyllactinia corylea, češća u nasadima lijeske jače prihranjivanim dušičnim hranjivima. Prvenstveno napada listove, koji mijenjaju boju, požute, a ponekad i opadnu. Za vrućih i sparnih i ljeta zbog pepelnice prirast rodnih grana može biti smanjen. Češće se javlja u mediteranskom podneblju. Pojedinih godina bolest može izazvati defolijaciju. Pepelnica na lijeski suzbija se izuzetno rijetko, a kada se suzbija koriste se sumporni fungicidi u koncentracijama mnogo nižim od preporučenih jer mogu izazvati palež listova.
Izvor:Agroklub
