Razvojni ciklus vinove loze

Vinova loza tijekom svog razvoja prolazi kroz veliki ili životni ciklus i mali ili godišnji biološki ciklus.

VELIKI ili ŽIVOTNI CIKLUS vinove loze podrazumijeva razdoblje od klijanja ili sadnje do kraja života. Trajanje ovog ciklusa ovisi o načinu razmnožavanja. Ukoliko vinovu lozu razmnožavamo generativno, dakle sjemenom, može doživjeti i nekoliko stotina godina, dok loza razmnožena vegetativno, cijepljenjem živi puno kraće.

Tijekom velikog životnog ciklusa vinova loza prolazi kroz nekoliko razdoblja različite rodnosti (priroda):

-         prvih 7 do 10 godina je razdoblje porasta rodnosti

-         slijedi razdoblje stabilne rodnosti, a koliko će ono trajati ovisi ponajprije o podlozi, kultivaru, sustavu uzdržavanja vinograda i o mnogim drugim čimbenicima

-         konačno, posljednje je razdoblje smanjenja rodnosti, a obuhvaća posljednjih nekoliko godina života loze, označava kraj biološkog iskorištenja vinograda

MALI ili GODIŠNJI BIOLOŠKI CIKLUS, obuhvaća promjene koje se događaju periodički svake godine, a zovu se fenofaze ili faze razvoja loze.

Tijekom jedne godine loza prolazi kroz 7 faza razvoja koje su sve povezane i za svaku su potrebni određeni vanjski uvjeti, faze su:

1. faza- suzenje ili plač loze

2. faza- pupanje, rast i razvoj vegetacije

3. faza- cvatnja i oplodnja

4. faza- rast bobica

5. faza- dozrijevanje grožđa

6. faza- priprema za zimski odmor

7. faza- zimski odmor

7. faza- ZIMSKI ODMOR

Zimski odmor počinje s opadanjem lišća, a završava pojavom plača, znači traje do početka prve fenofaze. Trajanje ove faze vezano je uz geografsku širinu, a ovisi i o položaju i kultivaru. U našim uvjetima zimski odmor traje od 120 dana na jugu do 180 dana na sjeveru. Tijekom ove faze sve su životne funkcije vinove loze potpuno prekinute ili su vrlo slabe. Nakon opadanja lišća u rozgvi nastaje negativan tlak koji može izazvati ulazak vode u tkivo na prerezima, što povećava opasnost od smrzavanja, stoga se u našim sjevernim vinogradarskim područjima preporuča rez u zrelo provesti tek u proljeće, krajem ove fenofaze, dok se u južnim krajevima rez u zrelo može provoditi tijekom cijele faze zimskog odmora.

1. faza- SUZENJE ili PLAČ LOZE

Suzenje je prvi znak buđenja loze, a manifestira se kao tekućina („plač“, istjecanje soka) na prerezima rozgve ili oštećenjima starog drva. Ova fenofaza počinje u rano proljeće, a glavni uvjet za njen početak je porast temperature od 7 do 10 °C u tlu na 25 do 30 cm dubine, dok se  srednja dnevna temperatura zraka treba  kretati između 8 do 10 °C, potrebna je suma pozitivnih srednjih dnevnih temperatura. Osnovna uloga soka je da nadoknadi vodu u svim organima vinove loze, koju je trs izgubio tijekom zimskog mirovanja, tijekom tog razdoblja vrši se i pritisak na pupove koji do kraja ove faze nabubre i propupaju. Faza traje 15 do 30 dana.

! U vinogradu se tijekom ove faze izvode sljedeći radovi: orezivanje i iznošenje pruća iz vinograda, skidanje stare kore, popravak naslona, vezanje trsa i lucnjeva, zimsko prskanje, prihrana dušičnim gnojivima. Sve ove radove treba završiti do početka kretanja pupova i razvoja mladica, znači otprilike tijekom travnja u našim uvjetima.

! Rez u zrelo je prikraćivanje jednogodišnjeg drva rozgve na dužinu koja je u pravilu određena brojem rodnih pupova. Izvodi se tijekom faze zimskog odmora (koja traje od trenutka pada lista, do početka prve faze) i tijekom faze suzenja. U našim južnim krajevima rez se može obavljati tijekom cijele faze zimskog odmora, no najpovoljnijim se pokazalo orezivanje tijekom prosinca, siječnja i veljače. U sjevernim vinogradarskim područjima najpovoljnije je vrijeme reza proljeće, dakle od sredine ili kraja veljače i tijekom ožujka.

2. faza- PUPANJE, RAST I RAZVOJ VEGETACIJE

Da bi II. fenofaza počela, srednja dnevna temperatura zraka nekoliko dana treba biti između 7 i 12°C.

Tijekom ove fenofaze počinje otvaranje pupova, rast mladica, oblikuju se listovi, koljenca, pojavljuju se i razvijaju cvatovi i cvijet, oblikuju se polen i plodnica. U pazušcu listova oblikuju se zimski (pravi) i ljetni (zaperkovi) pupovi. U cvatu se razdvajaju cvjetovi, iznad cvata oblikuju se vitice kojima se vinova loza pričvršćuje uz oslonac i žicu.

Ova fenofaza traje 40 – 60 dana i u tom razdoblju mladica naraste 60% od svoje ukupne dužine.

 ! U vinogradu se tijekom ove faze izvode sljedeći radovi: završava se vezanje lucnjeva, ukoliko još nije obavljena provodi se zaštita pesticidima. Slijede poslovi plijevljenja, zalamanje zaperaka, pinciranje rodnih mladica prije cvatnje te njihovo vezanje ili prvo provlačenje kroz žice. Kako mladice rastu provodi se i intenzivna zaštita protiv bolesti i štetnika.

Tijekom ovog razdoblja, u sjevernim vinogradarskim područjima obavlja se i sadnja loznih cijepova, obično se sadi od 15.3. pa do kraja travnja. U južnim krajevima sadnju je moguće izvoditi i tijekom jeseni i zime ukoliko nema opasnosti od jakih zimskih mrazeva.

! Radove koje provodimo u vinogradu tijekom vegetacije, na zelenim dijelovima vinove loze zovemo rez u zeleno ili zeleni rez. Ti radovi su: plijevljenje suvišnih mladica, pinciranje rodnih mladica, skidanje i zalamanje zaperaka, prstenovanje, prorjeđivanje grozdova, prorjeđivanje bobica, skidanje lišća i vršikanje. Zadatak je zelene rezidbe korekcija odnosa bujnosti i rodnosti trsa. Primjenom pojedinih zahvata zelenog reza postižemo: privremeni prekid rasta mladica, jednolični rast mladica na trsu, povoljne uvjete za odvijanje cvatnje i oplodnje, smanjenje rehuljavosti, povećanje priroda i povoljnije uvjete za dozrijevanje grožđa. Svaki od zahvata (radova) zelenog reza obavlja se u određenoj fazi razvoja loze pa ćemo  ih tako i opisati.

PLIJEVLJENJE mladica podrazumijeva odstranjivanje cijelih mladica koje su se razvile iz starog drva (stabla, krakova i ogranaka) ili iz rodnih i prigojnih dijelova trsa, a otežavaju razvoj rodnih mladica, nepovoljno utječu na prinos i kakvoću grožđa. Plijevljenjem znači odstranjujemo mladice koje su istjerale na starom drvu te nerodne mladice razvijene na rodnim elementima trsa, s tim da ne skidamo uvijek sve mladice razvijene iz starog drva, već eventualno ostavljamo one koje mogu poslužiti za pomlađivanje trsa.

Plijevljenje se obično obavlja u dva navrata:

                             1. prvi puta kad su mladice duge oko 15 cm

                             2. drugi put, desetak dana prije cvatnje, istovremeno s

                                 pinciranjem rodnih mladica.

Za plijevljenje nije potreban nikakav alat, već se ono obavlja rukom.

PINCIRANJE je prikraćivanje vrhova mladica da se privremeno prekine njihov bujan rast pa će one ojačati i stvorit će se povoljni uvjeti za cvatnju i oplodnju, odnosno za bolje dozrijevanje grožđa. Pinciranjem se prikraćuju samo mladice na rodnom drvu (lucnju).

Prema jačini (intenzitetu) pinciranje može biti:

         - oštro (kratko), ukoliko ostavimo 1-2 lista iznad gornjeg grozda na mladici

         - umjereno (srednje), ostavljamo 3-4 lista

         - blago (dugo), ostavljamo 5 ili više listova iznad gornjeg grozda na mladici

Pinciranje se obavlja u dva navrata:

         1. desetak dana prije cvatnje, time neposredno utječemo na cvatnju i oplodnju, te posredno na kvalitetu i kvantitetu grožđa, prirod se može povećati 10-30%.  Svrha je zahvata skinuti parazitarne vrhove mladica te na taj način prekinuti rast za 8-10 dana, čime se asimilati iz produktivne lisne površine usmjeruju prema cvatovima i tako se poboljšavaju uvjeti oplodnje

         2. drugi put pinciramo dvadesetak dana poslije cvatnje.

Pincirati možete rukom, nožem ili škarama.

ZALAMANJE ZAPERAKA obavlja se istovremeno s plijevljenjem ili pinciranjem. Svrha je zalamanja zaperaka stvoriti povoljnije uvjete cvatnje i oplodnje, pa treba na vrijeme ukloniti zaperke u zoni cvatova, dakle s donjih koljenaca na mladici. Pri zalamanju, mlade zaperke uklanjamo potpuno, dok razvijenije zaperke prikraćujemo na 1 pup da se ne bi oštetio zimski pup. Ukoliko su se zaperci rano razvili i dobro su ishranjeni, oni mogu donijeti i rod. Takvi grozdovi većinom ne dozore, a zovu se martinsko grožđe ili greš.  Zalamanje se obavlja rukom ili škarama.

3. faza- CVATNJA I OPLODNJA

Ovo je najosjetljivija fenofaza razvoja loze, tijekom ovog razdoblja mladice i listovi intenzivno rastu pa neposredno pred početak cvatnje treba provesti kvalitetnu zaštitu kako bi loza bila zaštićena tijekom cvatnje. Za prskanje prije cvatnje preporuča se kombinirati više pripravaka: sistemično-kontaktni fungicid protiv peronospore, sistemik za pepelnicu (+ sumpor) te neki insekticid protiv grožđanog moljca. Za početak cvatnje nužan je porast temperature na minimalno 15°C, a optimum je 20-25°C. Uz povoljnu temperaturu poželjno je i sunčano vrijeme te lagani povjetarac. Kiša te jaki i suhi vjetrovi djeluju nepovoljno i uzrokuju slabiju oplodnju što za posljedicu ima rehuljavost plodova.

Cvatnja počinje odvajanjem cvjetne kapice od osnove, njezina odbacivanja pri čemu cvijet ostane gol. Kada se otvori 5 do 10 % cvjetova smatra se da je počela cvatnja, punom cvatnjom smatra se kad je otvoreno 50% cvjetova, a kraj cvatnje je kad se otvori više od 95% cvjetova.

Ovisno o ekološkim uvjetima, u vinogradu se cvatnja oduži na 10 do 20 dana, jedan trs cvate obično desetak dana, cvat cvate 5 do 10 dana, a jedan cvijet 3-4 dana.

Tijekom cvatnje  najbolje je uopće ne provoditi nikakve radove u vinogradu ako nije neophodno, posebno se ne preporuča prskanje bakrenim sredstvima, jer bakar sprečava klijanje polena.

Na kraju cvatnje, odnosno u vrijeme čišćenja bobica koristite kombinirane fungicide sistemično-kontaktnog djelovanja koji će osigurati kvalitetnu zaštitu novoizrasle bujne lisne mase i bobica. Ponovno koristite fungicide protiv peronospore (Plasmopora viticola) i pepelnice (Uncinula necator ) uz obavezan dodatak fungicida protiv sive plijesni (botriticida) i po potrebi insekticida protiv grožđanog moljca. Posebno je važno primijeniti fungicid u vrijeme čišćenja grozdića protiv sive plijesni (Botrytis cinerea) jer nepovoljne vremenske prilike (rosa, kiša) mogu uzrokovati primarnu infekciju botritisom.

4. faza- RAST BOBICA

Kad cvatnja i oplodnja završe, bobice počinju intenzivno rasti. Brzina rasta i razvoja bobica ovisi o više čimbenika vanjske i unutrašnje prirode. Za povoljan rast bobica idealne su temperature između 25 i 30 °C uz dovoljno vlage. Ukoliko tijekom ove faze nedostaje hraniva i vlage neke bobice zaostaju u razvoju te otpadnu.

Tijekom ove fenofaze bobice su još uvijek tvrde, zelene i obavljaju funkciju asimilacije , transpiracije i disanja, čime osiguravaju otprilike 20% hranjivih tvari potrebnih za rast i razvoj, a ostatak podmiruju iz listova i korijena.

Krajem fenofaze rasta bobica, smanjuje se količina vode u njima, dok je koncentracija sladora oko 3%, a ukupnih kiselina 3-5%.

Ovisno o kultivaru i klimatskim prilikama ova faza traje od 30 do 60 dana.

 ! U vinogradu se tijekom ove faze izvode slijedeći radovi:

Kod stolnih kultivara prorjeđuju se grozdovi i bobice, obavlja se prstenovanje, zalamanje zaperaka, vršikanje, kultiviranje tla, navodnjavanje.

PRSTENOVANJE podrazumijeva uklanjanje dijela kore u obliku prstena na osnovi rodne mladice, rodnog reznika ili lucnja pomoću posebnih škara za prstenovanje. Širina prstena je oko 3-5 mm ( na područjima sa suhom klimom rade se prsteni nešto manje širine radi bržeg zacjeljivanja rana). Rane nastale prstenovanjem trebale bi zacijeliti u roku od desetak dana.

Prstenuje se obično prije cvatnje i u fazi porasta bobica. Ukoliko prstenujemo u fazi intenzivnog porasta i razvoja bobica, postići ćemo povećanje obujma bobice za više od 20%, a dozrijevanje će se ubrzati za 10-15 dana.

Kako prstenovanje iscrpljuje i slabi trsove, ne preporučuje se izvoditi svake godine, a kad se primjenjuje neophodna je pojačana gnojidba. Na jednom trsu obično se radi 1 do maksimalno 3 prstena.

PRORJEĐIVANJE GROZDOVA provodi se istovremeno s prstenovanjem. Cilj je ovog zahvata rasteretiti trs od preobilnog uroda, povećati krupnoću ostavljenih grozdova i bobica te postići ljepši izgled grozda i potpunije dozrijevanje. Grozdovi se režu škarama (nikako ih ne trgajte rukom!), prvo se uklanjaju slabo razvijeni i sitniji grozdići te oni koji se nalaze u sredini zelene mase, a potom uklanjamo i dobro razvijene grozdove ako je na trsu još uvijek previše grozdova.

PRORJEĐIVANJE BOBICA ili CIZELIRANJE primjenjuje se radi dobivanja rastresitih grozdova, krupnijih bobica i ljepšeg izgleda cijelog grozda. Ovaj je zahvat poželjan ako je oplodnja bila dobra pa na grozdu ima puno bobica i kod kultivara koji imaju zbijene grozdove. Ako se kod takvih grozdova ne provede prorjeđivanje formirat će se grozdovi neujednačene dužine i oblika te sitnih i slabo obojenih bobica.

Budući da je pojedinačno skidanje bobica skupo, u praksi se skidaju dijelovi grozdova, obično se reže vrh grozda, vrhovi ogranaka grozda te poneki ogranak na cijeloj dužini grozda.

VRŠIKANJE se provodi pred kraj faze rasta (sredinom 8. mjeseca) ili otprilike mjesec dana pred berbu. Ova radnja podrazumijeva skidanje svih vrhova mladica škarama, nožem ili srpom ( na većim plantažama strojno), tako da na svakoj mladici ostane do petnaestak listova. Ukoliko izostavimo ovaj zahvat prevelike će mladice stvoriti gustiš koji u vlažnim godinama nepovoljno utječe na dozrijevanje grožđa te povećava mogućnost pojave sive plijesni. Osim toga izboji koji su potjerali iz vrhova, obično su zaraženi peronosporom.

KULTIVIRANJE TLA ili prašenje, je plitka, površinska ljetna obrada tla. Svrha zahvata je sačuvati vodu u tlu tijekom ljeta te održati površinu čistu od korova.

5. faza- DOZRIJEVANJE GROŽĐA

Početak faze dozrijevanja očituje se prestankom rasta bobica te  promjenom boje kožice, koja ujedno postaje prozirna, opraši se maškom s uočljivom mrežicom žila, kožica omekšava i postaje elastična. Promjena boje kožice zove se šara bobica, kod bijelih kultivara klorofil zamjenjuju ksantofil i karotini, a kod crnih antocijani.

Kemijske promjene u bobici odnose se na povećanje sladora uz istovremeno smanjenje koncentracije ukupnih kiselina. Nakupljanje sladora u bobici karakteristično je za pojedini kultivar, a ovisi o klimatskim prilikama u fazi dozrijevanja i o položaju. Količina sladora obično je od 15 do 25 %, dok je koncentracija ukupnih kiselina od 5 do 17 g/l.

Kada govorimo o dozrelosti grožđa razlikujemo-

• fiziološku zrelost, koja nastupa kada se odnos sladora i kiselina u bobicama više ne mijenja i siguran je znak pune dozrelosti grožđa; tada su i sjemenke sposobne za klijanje.

• tehnološka zrelost ovisi o namjeni grožđa, pa ukoliko želimo svježija vina s manje alkohola pristupamo ranijoj berbi, dok za proizvodnju predikatnih vina grožđe beremo i poslije pune dozrelosti.

Početak i trajanje faze dozrijevanja ovisi o sumi temperatura, a pojedini kultivari imaju različite zahtjeve.

 

Neposredno prije pojave šare ili u šari, provodi se PRORJEĐIVANJE LISTOVA. Preporuke nekih vrsnih vinogradara su da sa skidanjem lišća ne žurimo, već da pričekamo da prođe opasnost od tuče, a to je obično oko Velike gospe (15.8.), također na kasnijim sortama kasnije skidamo lišće. Ovim zahvatom zelenog reza uklanja se lišće na rodnim mladicama koje se nalazi u zoni grožđa, u unutrašnjosti trsa i sa sjeverne strane. Skidaju se do 4 starija lista. S južne strane listove ostavljamo kako sunce ne bi izazvalo opekline na grozdovima.

Ovim zahvatom postiže se bolja prozračnost i osvijetljenost grozdova čime je omogućeno bolje dozrijevanje a ujedno se smanjuje mogućnost pojave sive truleži.

U velikim vinogradima danas se skidanje listova (defolijacija) obavlja strojevima koji se kasnije koriste i za berbu grožđa.

BERBA GROŽĐA

Prema već tradicionalnim rokovima berbe pojedinih sorata ali i po izgledu lišća (poprima žutu ili crvenu boju, starije se počinje sušiti na osnovama mladica) i grozdova (bobice su mekane, pokrivene maškom, lako se otkidaju, sok se lijepi za prste), te okusu (slatke, tipične arome za kultivar)  i mirisu grožđa vinogradari procjenjuju kad bi trebalo početi s berbom, no to nije siguran pokazatelj, pa stoga osim organoleptičkih metoda, desetak dana prije predviđene berbe vinogradari fizikalnim metodama i kemijskom analizom određuju zrelost grožđa i pravi trenutak berbe. Naravno da rokovi berbe ovise i o namjeni grožđa. Ukoliko grožđe beremo za jelo-stolne sorte, tad obavljamo „probirnu berbu“ u dva tri navrata, a ovdje nije najvažniji kriterij sadržaj šećera, nego i okus, miris, vanjski izgled grožđa te sposobnost za transport. Za dobivanje svježijih, laganijih vina bere se prije pune zrelosti, dok za proizvodnju predikatnih vina beremo i puno poslije pune dozrelosti.  

 

Najznačajnija i pouzdana metoda za određivanje tehnološke zrelosti grožđa i vremena berbe je utvrđivanje sadržaja šećera u grožđu (za što se koriste moštne vage i refraktometri), i sadržaja ukupnih kiselina te njihov međusobni odnos. Prvo mjerenje sadržaja šećera obavlja se desetak dana prije očekivane berbe a sljedeća dva svaki treći dan. Da bi mogli izmjeriti količinu šećera, potreban nam je prosječan uzorak grožđa, 2-3 kg grožđa uberemo s raznih trsova na više mjesta u vinogradu, grožđe izmuljamo i u dobivenim moštu izmjerimo količinu šećera pomoću Klosterneuburške vage ili Oechslove moštne vage. Kada se utvrdi da se količina šećera u moštu ne povećava može se početi s berbom. Na temelju očitana postotka šećera u grožđu može se izračunati i približni postotak alkohola u budućem vinu, tako da se očitani broj na moštnoj vagi pomnoži s faktorom 0,6.

Sadržaj ukupnih kiselina u grožđu puno je teže odrediti, za to je najbolje potražiti pomoć u stručnom laboratoriju gdje se sadržaj kiselina određuje metodom neutralizacije svih kiselina i njihovih soli pomoću otopine natrijeva hidroksida.

slušate preporuke poljoprivredne savjetodavne službe iz vašeg područja gdje imate vinograd, jer oni daju pouzdane preporuke o vremenu berbe pojedinih kultivara za određene regije.

Osim određivanja trenutka berbe, za berbu treba osigurati i čiste posude, pripremiti alat, urediti podrum i osigurati dovoljno radne snage. Bere se naravno po lijepom i suhom vremenu.