utorak, 11. listopada 2011.

Lišajevi na voćkama


Vrlo se često na stablima i granama drvenastih voćnih vrsta, kao i nekog drugog ukrasnog drveća i grmlja,zapaža pojava lišajeva. Mnogi se pitaju šteti li to biljkama? Jesu li lišajevi paraziti ili nametnici? Treba li ih na neki način suzbijati? Takva pitanja vrlo često nam postavlja veliki broj voćara, čim ih primijetite na svojim voćkama,bojeći se da će lišajevi možda nauditi voćkama. Odgovor je da se ne trebaju bojati, jer lišajevi nisu opasni.
Lišajevi se javljaju na gotovo svim voćnim vrstama, osobito šljivi, orahu, jabuci i kruški, pogotovo u ekstenzivnim ili napuštenim voćnjacima.
Što je u biti lišaj? Lišaj je vrlo specifična i vrlo zanimljiva zajednica dvaju organizama (alge i gljive!), koji žive
u tzv. simbiozi ili suživotu, od kojeg oba ova organizma imaju zajedničku korist. Od algi su zastupljene uglavnom zelene ili modrozelene alge (Chlorophyta i Cianophyta), a od gljiva najčešće gljive mješinarke (Ascomycotina),čija se plodna tijela (apoteciji)vrlo lako uočavaju unutar tijela lišaja. Lišaj kao zajednica
funkcionira tako da alge fotosintezom stvaraju organske tvari, a gljiva nabavlja vodu i mineralna
hranjiva, pa se tako nadopunjuju.Ističemo, lišajevi nisu nametnici ili paraziti na biljkama, iako se tako na prvi pogled čini. Žive samo na površini biljnih organa, pa spadaju u tzv. epifite, ali od biljaka ne uzimaju vodu i hranjiva,što znači da ne ulaze u biljno staničje kao paraziti. Međutim, njihova pojava, unatoč tomu što
nisu paraziti, posredno može štetiti biljkama jer mogu smanjivati životni potencijal biljke ili tzv. vigor,ali i biti pogodno stanište za naseljavanje nekih štetnika. Postojiviše od 15.000 vrsta lišajeva,a znanost ih svrstava u vrlo dobre bioindikatore ili biološke pokazatelje čistoće zraka i općenito čistoće staništa i okoliša.
Obično se javljaju na starijim voćkama, a ako počnu rasti na mladima, onda je to znak da su te voćke slabije kondicije, odnosno da su oslabljene od raznih faktora nepovoljne sredine.Gotovo se nikada ne javljaju
u intenzivnim voćnim nasadima,ili vrlo rijetko, i to samo u slučaju ako se ne provodi uobičajena zaštita fungicidima. Naime, većina fungicida, pogotovo onih na bazi bakra, prilično ih dobro suzbija, pa se lišajevi stoga nikada ne javljaju u voćnjacima s redovitom zaštitom fungicidima.
Mogli bismo reći da je njihova pojava na voćkama najbolji znak dobrih ekoloških uvjeta koji vladaju
u voćnjaku. Nikada ne rastu ondje gdje je zrak onečišćen i gdje postoji rezidua ili ima ostataka toksičnih tvari. Neki lišajevi izrazito su dekorativni (pr. Usnea spp. i dr.), pa su jako omiljeni na ukrasnim drvenastim vrstama u kućnim vrtovima. Spomenuto je na početku da se uglavnom javljaju na stablima i granama
šljiva, oraha, jabuka i dr. Na šljivi se pojavljuje najčešće lišaj pod nazivom Evernia prunastri, a na orahu žuti lišaj Xanthoria parietina.Od drugih lišajeva na voćkama su raširene vrste iz rodova Parmelia, Parmelina, Physcia,Platismatia, Pseudoevernia, Ramalina i dr.

Čime ih suzbijati?
Na njih dobro djeluju svi bakreni fungicidi, pa se stoga kasnim zimskim prskanjem i tretiranjima na početku vegetacije,koja se redovito provode u voćnjacima, ujedno suzbijaju i lišajevi. Ostale kemijske mjere suzbijanja nisu potrebne.

1 komentar:

  1. Poštovani, pročitala sam o lišaju što ste napisali, upravo o ovom žutom i ne bi se složila Vašom konstatacijom da nisu štetni. Imam voćke i ukrasno bilje na imannju koje inaće ne tretiramo zaštitnim sredstvima. Lišaj je napao gotovo sve i mnogo bilja se već pomalo suši.Još ču napomenuti da sam pred dvijew godine bila na putovanju po Makedonoji i vidjela strahote koje su nastale od lišajeva.( u to vrijeme ih ovdje gotovo nije bilo). Kompletni vočnjaci šljiva su se osušili i sablastno izgledaju. Isti slućaj je sa velikim kompleksima šuma- drveće suho i grozno izgleda. Ja živim u Križevcima i bojim se da će žuti lišaj ovdje ućiniti mnogo štete.

    OdgovoriIzbriši