U našoj zemlji ogrozd se gaji na beznačajno malim površinama, uglavnom na okućnicama, te se uzgoj ove vrste nigdje ne evidentira. U Europi u Rusiji, Engleskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Češkoj i Poljskoj, gdje zauzima značajne površine i daje obilan rod, predstavlja značajnu industrijsku sirovinu. U SAD se, također, gaje američke sorte ogrozda.Gospodarski značaj uzgoja ogrozda zasniva se, prije svega, na biološkim osobina plodova ogrozda, na visokoj rodnosti, atraktivnom izgledu žbuna u vrijeme zrijenja plodova i praktičnim koristima u prehrani i preradi. Plodovi ogrozda sadrže znatne količine šećera, kiselina, pektina, mineralnih tvari i manje količine vitamina. Plodovi ogrozda se mogu iskoristiti na različite načine: potrošnja u svježem stanju, spremanje kompota, pekmeza i marmelade.
Uzgoj ogrozda gospodarski je vrlo zanimljiv, jer rano dolazi u rod i daje značajno visoke prinose, a može se uzgajati uspješno i do 20 godina. Koliki je značaj uzgoja ogrozda u Europi može se naslutiti po nazivima kao što su "europski sjeverni vinograd", njemačko grožđe, carigradsko grožđe i dr.
Uzgajane sorte ogrozda samooplodne su, mada, po nekim iskustvima pri oprašivanju sa strane daje veće prinose. Zato je poželjno saditi po dvije, tri vrste usporedo. S jednog hektara može se dobiti, prosječno, oko 10.000 do 12.000 kg, a u uvjetima bolje agrotehnike i do 20.000 kg.
Uzgoj ogrozda gospodarski je vrlo zanimljiv, jer rano dolazi u rod i daje značajno visoke prinose, a može se uzgajati uspješno i do 20 godina. Koliki je značaj uzgoja ogrozda u Europi može se naslutiti po nazivima kao što su "europski sjeverni vinograd", njemačko grožđe, carigradsko grožđe i dr.
Uzgajane sorte ogrozda samooplodne su, mada, po nekim iskustvima pri oprašivanju sa strane daje veće prinose. Zato je poželjno saditi po dvije, tri vrste usporedo. S jednog hektara može se dobiti, prosječno, oko 10.000 do 12.000 kg, a u uvjetima bolje agrotehnike i do 20.000 kg.
Ogrozd je, kao i većina voćnih vrsta jagodastog voća, podrijetlom iz planinskih krajeva, gdje su klimatske prilike specifične, te je i uzgoj ogrozda uvjetovan umjerenom temperaturom. Ogrozd je znatno osjetljiviji od ribizla na niske temperature, ali i na visoke ljetne temperature. Vjerojatno je i to objašnjenje zašto ova voćna vrsta nije raširena u mediteranskim priobalnim opodručjima.U pogledu vlažnosti, ima nešto manje zahtjeve, nego ribizla.Na položajima gdje su intenzivni hladni vjetrovi tijekom zime žbunovi ogrozda stradavaju od mrazeva. Ovo znači da je za uzgoj ogrozda potrebno birati zaklonjena mjesta.Ogrozd ne podnosi baruštinasta mjesta i visoku razinu podzemne vode, jer u takvim uvjetima strada, suši se.Pri izboru mjesta za uzgoj ogrozda treba voditi računa o mjesnim prilikama. Na višim mjestima treba birati južne i jugoistočne položaje, a na nižim mjestima sjeverne i sjeverozapadne.Ogrozd ne podnosi izrazito pjeskovita zemljišta i ona koja su jako propusna i topla.U SAD važi pravilo da su za uspješan uzgoj ogrozda četiri ograničavajuća činitelja:
- oskudica u vlazi,
- topla ljeta,
- hrđa koja napada bijeli bor i
- jedan parazit.
Zadnja dva činitelja u našim su uvjetima nepoznata, a prva dva moramo i mi uvažavati.
Sorte ogrozda
- topla ljeta,
- hrđa koja napada bijeli bor i
- jedan parazit.
Zadnja dva činitelja u našim su uvjetima nepoznata, a prva dva moramo i mi uvažavati.
Sorte ogrozda
Na selekciji ogrozda mngo je rađeno. To, kao i činjenica da se u Rusiji uzganja još od XI. vijeka, govori o višestoljetnom odabiranju i stvaranju što boljih sorta.Sustavan prikaz sorta može se izvesti na temelju boje, vremena zriobe, gospodarskog značaja, tsl.
Žuta najranija
Sorta je engleskog podrijetla. Odlikuje ju žbun velike bujnosti. Grane su trnovite s trodijelnim trnjem, vrlo rijetko s pojedinačnim. Cvjetanje i zrioba plodova padaju dosta rano. No, i pored toga ne strada od kasnih proljetnih mrazeva. Otporna je na niske temperature. Rodnost joj je velika.Plodovi su joj srednje krupni do sitni, okruglasti ili ovalni, mat-žute do zlatnožute boje. Pokožica je tanka i pokrivena sitnim mrljama.Plodovi su slatki, sočni i aromatični, a sazrijevaju u prvoj polovici lipnja.Zanimljiva je za uzgoj, ne samo zbog rane zriobe, nego i zbog otpornosti na mrazeve i bolesti.
Fenik (zeleni fenik, Goliat)
Najrasprostranjeniji je u Rusiji i u zemljama Srednje Europe. Podrijetlo mu je nepoznato, mada ga ima u svim zemljama Zapadne Europe. Karakterizira ga bujan rast. Obrazuje dosta jak i širok žbun.Veoma je rodan,. Poijedini razvijeni žbunovi mogu dati i do 30 kg uroda. Inače, rodna je sorta, jer se po jednom hektaru može dobiti i po 15 do 17.000 kg ploda.Odlikuje se otpornošću na niske temperature.Plodovi su krupni do srednjekrupni. Pokožica je zelenkaste boje s isprepletenom nervaturom. U tehnološkoj zrelosti pokožica mijenja boju i prelazi u žućkastocrvenkastu. Može se koristiti za sve oblike prerade, kao i za potrošnju u svježem stanju.Raznobojnost plodova daje i dekorativan izgled žbunu na okućnici.
Hauton
Ova sorta veoma je rasprostranjena u Europi i SAD zbog svoje otpornosti na pepelnicu.Odlikuje se velikom rodnošću.Žbun ima jak, uspravan položaj, obrazuje mnogobrojne grane i izdanke.Otporan je na niske temperature. Cvjeta skoro istodobno kao i ostale uzgajane sorte, ali mu je zrijenje plodova znatno kasnije.Plodovi su krupni do srednje krupni. Odlikuju se dobrim ukusom. Pogodni su za raznovrsnu upotrebu u preradi za svježu potrošnju.
Ostale sorte
Pored opisanih sorti izuzetne rezultate daju i sljedeće, koje se uzgajaju u svim krajevima Europe: Whinhams industry, Belo triumf, Ruskij, Rubin, Green Gem, Sjeverni vinograd, Oregon i dr.
Razmnožavanje
Osim kada se radi o selekcijskom uzgoju, biljke ogrozda se uglavnom razmnožavaju vegetativno. Ovo je, praktično, jedini način razmnožavanja.U vegetativnom razmnožavanju koristi se nekoliko metoda: ožiljavanje zrelih i zelenih reznica.Ožiljavanje zrelih reznica u većini slučajeva ne daje dobre rezultate, te se češće i ne prakticira. Dijeljenje žbuna rijetko se koristi, i to samo u slučajevima kada treba prenijeti žbun ili kada se radi o sorti izuzetne vrijednsoti.
Najkorištenija metoda razmnožavanja ogrozda je ožiljavanje položnicama. Za ovo se koriste mladi zasadi i dugački prutovi položnica. Od njih se dobiva veći broj sadnica. Ovako dobiveni ožiljeni izdanci koriste se kao sadni materijal. Ukoliko su izdanci sa slabijim korjenovim sustavom, presađuju se u rastilo, gdje se njeguju još jednu ghodinu.Osim vodoravnih položnica, koristi se i metoda okomitih, uz zagrtanje, kao i kod vodoravnih.Uspjeh u ožiljavanju zavisi prije svega od vremena zagrtanja i stalne vlažnosti zemljišta koje je zagrnuto.
Najkorištenija metoda razmnožavanja ogrozda je ožiljavanje položnicama. Za ovo se koriste mladi zasadi i dugački prutovi položnica. Od njih se dobiva veći broj sadnica. Ovako dobiveni ožiljeni izdanci koriste se kao sadni materijal. Ukoliko su izdanci sa slabijim korjenovim sustavom, presađuju se u rastilo, gdje se njeguju još jednu ghodinu.Osim vodoravnih položnica, koristi se i metoda okomitih, uz zagrtanje, kao i kod vodoravnih.Uspjeh u ožiljavanju zavisi prije svega od vremena zagrtanja i stalne vlažnosti zemljišta koje je zagrnuto.
Podizanje nasada
U pripremi zemljišta za sadnju ogrozda vrijede iste upute, kao i za sadnju ribizla, malina i kupina.Poslije gnojidbe stajnjakom zemljište se preore na dubinu od oko 30 cm. Kada se sadi na okućnicama, onda se tlo prerilja na dubinu od 25 do 30 cm.Sadnja se izvodi od jeseni do proljeća kad to vremenske prilike dopuštaju. No, ipak najbolji se rezultati postižu jesenskom sadnjom. Proljetna sadnja rijetko kada će dati slične rezultate, jer su u našim krajevima česte suše uzrokovane vjetrovima.Na većim površinama obično se preporučuje razmak od 2,5 x 1,5 m, a u okućničkom uzgoju tolerira se i manji razmak: 2 x 1 m, pa čak i 0,8 m u redu.U nasadima ogrozda primjenjuje se ista njega, kao i u nasadima ribizle: uništavanja korova, prihrana, kultiviranje, i dr.
Rezdidba ogrozda je dosta slična rezidbi crne ribizle. I u ovom slučaju ogrozd, kao i crna ribizla, daje na jednogodišnjim granama najkrupnije bobice i njih najviše. Inače, i ovdje se plodovi obrazuju također na dvogodišnjim i trogodišnjem drvetu. Osnovne grane žbuna daju rod do pete godine.
Berba je delikatan posao, mada ju otežava trnovitost biljaka. U zavisnosti od upotrebe, plodovi se beru u botaničkoj zrelosti - za indutrijsku preradu, a za spravljanje kompota - u tehnološkoj. Berba se izvodi u dva do tri navrata.
Plodovi ogrozda dobro podnose transport, a u skladištima se u običnim uvjetima strujanja zraka mogu čuvati i do tri dana bez gospodarske štete.
Rezdidba ogrozda je dosta slična rezidbi crne ribizle. I u ovom slučaju ogrozd, kao i crna ribizla, daje na jednogodišnjim granama najkrupnije bobice i njih najviše. Inače, i ovdje se plodovi obrazuju također na dvogodišnjim i trogodišnjem drvetu. Osnovne grane žbuna daju rod do pete godine.
Berba je delikatan posao, mada ju otežava trnovitost biljaka. U zavisnosti od upotrebe, plodovi se beru u botaničkoj zrelosti - za indutrijsku preradu, a za spravljanje kompota - u tehnološkoj. Berba se izvodi u dva do tri navrata.
Plodovi ogrozda dobro podnose transport, a u skladištima se u običnim uvjetima strujanja zraka mogu čuvati i do tri dana bez gospodarske štete.
Zaštita od bolesti i štetočina
Najčešća bolest koja se javlja u nasadima ogrozda je pepelnica, koju izaziva gljivica Sphaerotheca mors uvae.Prvi znaci bolesti javljaju se na lišću, ali isto tako ona napada lastare i mlade plodove. Prvo se javlja kao bijela prevlaka, koja s intenzivnošću širenja i starošću mijenja boju i postaje mrkocrvenkasti omotač. Kao posljedica napada ove bolesti dolazi do sušenja i opadanja lišća, deformiranja lastara i propadanja plodova. Cijela napadnuta biljka manje je otporna na niske temeperature.
Zaštita se sastoji u prskanju biljaka prije pojave bolesti, ali i kasnije u vegetaciji.
Pored prethodno spomenute tzv. američke pepelnice biljke ogrozda napada i europska pepelnica, koju izaziva gljivica Micoshera grossulariae. Za suzbijanje europske pepelnice vrijede iste upute kao i za zaštitu od američke.
Niti ogrozd nije pošteđem napada i zaraza viroza. Od viroza na biljkama ogrozda češće su siva lisna pjegavost, kao i prosvjetljavanje nervature lista. Borba protiv viroza je najefikasnija u kontroliranoj proizvodnji sadnog materijala i korištenju isključivo zdravih sadnica.
Od štetočina najčešće se javljaju, ali ipak dosta rijetko, jaki napadi pedomerke Abraxas grossulariata (L.). Gusjenice ovog leptira napadaju i grizu lišće i mlade zeljaste lastare. U jačim napadima može doći do potpune defolijacije žbuna. Ova štetočina je velika opasnost, jer se gusjenice javljaju vrlo rano u vrijeme pojave mladog lišća, pa se do transformacije u čahuru na biljkama ogrozda zadržavaju do lipnja.
Zaštita je vrlo jednostavna kad se radi o manjem broju žbunova. Pregledom žbunova gusjenice se mogu ručno sakupiti. U velikim nasadima koriste se pesticidi.
Zaštita se sastoji u prskanju biljaka prije pojave bolesti, ali i kasnije u vegetaciji.
Pored prethodno spomenute tzv. američke pepelnice biljke ogrozda napada i europska pepelnica, koju izaziva gljivica Micoshera grossulariae. Za suzbijanje europske pepelnice vrijede iste upute kao i za zaštitu od američke.
Niti ogrozd nije pošteđem napada i zaraza viroza. Od viroza na biljkama ogrozda češće su siva lisna pjegavost, kao i prosvjetljavanje nervature lista. Borba protiv viroza je najefikasnija u kontroliranoj proizvodnji sadnog materijala i korištenju isključivo zdravih sadnica.
Od štetočina najčešće se javljaju, ali ipak dosta rijetko, jaki napadi pedomerke Abraxas grossulariata (L.). Gusjenice ovog leptira napadaju i grizu lišće i mlade zeljaste lastare. U jačim napadima može doći do potpune defolijacije žbuna. Ova štetočina je velika opasnost, jer se gusjenice javljaju vrlo rano u vrijeme pojave mladog lišća, pa se do transformacije u čahuru na biljkama ogrozda zadržavaju do lipnja.
Zaštita je vrlo jednostavna kad se radi o manjem broju žbunova. Pregledom žbunova gusjenice se mogu ručno sakupiti. U velikim nasadima koriste se pesticidi.
