subota, 16. siječnja 2016.

Siva plijesan vinove loze (Botrytis cinerea)

Štete koje gljiva sive plijesni (lat. Botrytis cinerea) uzrokuje su dvojake. Možemo ih definirati kao direktne i indirektne. Direktne štete nastaju zbog smanjenog uroda, a kod nas u prosjeku iznose oko 3,5% premda mogu biti i značajno veće.
Drugi vid šteta se očituje u lošijoj kvaliteti mošta odnosno vina. B. cinerea iz zaraženih boba troši veće količine šećera i vinsku kiselinu pa prevladava jabučna kiselina koja ne doprinosi dobrom okusu budućeg vina. Zbog životne aktivnosti gljive, u moštevima ima više polifenolnih tvari kao i enzima polifenoloksidaza koje djelomično proizvodi i gljivica. Moštevi dobiveni iz pljesnivog grožđa podložni su brzoj i jakoj promjeni boje. Takva vinifikacija zahtjeva utrošak većih količina sumpora.

Bolest napada
listove, mladice, peteljkovinu, bobe

Uzročnik bolesti
gljiva Botrytis cinerea

Simptomi bolesti
Na listu, na mjestu infekcije, može se pojaviti žućkasta pjega koja kasnije postaje smeđa. Na mjestu pjega, ako takve listove stavimo u vlagu, razviti će se sivkasta prevlaka.
Na zelenim izbojima u istim klimatskim uvjetima gljiva može izazvati truljenje internodija. Kod nekih sorata (Rajnski rizling, Silvanac) može doći do napada na peteljku grozda još prije cvatnje, uslijed čega dolazi do otpadanja dijela ili čitavog grozda.
B. cinerea na bobama može izazvati dva tipa simptoma. U pojedinim slučajevima napada grozdove rano, dok su još bobe zelene kada dolazi do propadanja boba, peteljkovine ili čak pojedinog dijela grozda. Propadanje zelenih boba javlja se povremeno i samo u nekim vinogorjima. Drugi tip je češći. U tom slučaju dolazi do zaraze boba pred zriobu. Na grozdovima, krajem lipnja ili početkom srpnja, pojedine bobe i peteljkovina poprimaju smeđu boju, a na njima se javlja paučinasta, siva prevlaka. Obično su napadnute bobe iz unutrašnjosti grozda pa zaraza prelazi na susjedne bobe i peteljčice. Najznačajniji i najuočljiviji simptomi pojavljuju se na grozdovima pred zriobu.
Osim šteta na grozdovima, gljiva se naseljava na rozgvu na kojoj može preživjeti. Kod nekih sorata rozgva poprima srebrenkastu boju, ali za razliku od Phomopsisa na njoj ne nastaju plodna tijela.

Biologija bolesti
Botrytis cinerea je polifagna gljiva koja parazitira na velikom broju biljnih vrsta. Nakon odumiranja zaraženih biljnih dijelova nastavlja živjeti kao saprofit.
U vinogradu se nalazi na rozgvi, ispod kore u formi micelija ili sklerocija, osušenim listovima, rozgvi na tlu. Neki izolati stvaraju obilje sklerocija, dok ih drugi stvaraju rijetko. U proljeće na tim sklerocijima nastaje veliki broj konidija. Sklerociji mogu klijati formirajući apotecije. Apoteciji se nalaze na dršku dugačkom 3 do 5 mm koji rasta iz sklerocija. Unutar apotecija se nalaze askusi s askosporama koje su u stanju zaraziti biljne organe. Stadij apotecija se u našem klimatu rijetko susreće. Gljiva prezimljuje i u pupovima, tako da u proljeće postoji obilan izvor zaraze. Zavlada li prije ili tijekom cvatnje prohladno ili vlažno vrijeme, može doći do zaraze još neotvorenih cvjetića ili cvjetića u cvatnji. Zaraženi cvjetovi brzo propadaju, ali se zaraza ne širi dalje jer je zaustavljena obrambenom reakcijom domaćina. Ova pojava je dosta rijetka i u pravilu ne izaziva značajnije štete.
Ako je u doba cvatnje lijepo i suho vrijeme, na dijelove cvata gljiva se naseli živeći saprofitski u unutrašnjosti grozda. Konidiji Botrytisa klijaju u kličnu cijev na kojoj se razvija apresorij (prihvataljka). Tim apresorijem hife se pričvrste na površinu biljnog tkiva. U produžetku apresorija nastaje penetracijska hifa. Ona mehanički perforira kutikulu. Nakon proboja kutikule, penetracijska hifa uz sudjelovanje enzima ulazi u epidermalne stanice. U unutrašnjosti tkiva (boba) penetracijska hifa prelazi u micelij koji se širi unutar bobe enzimatskim putem razgrađujući središnje lamele pa stanice izgube čistoću, a boba postane mekana. Stanice bobe zbog prisutstva enzima počinju smeđiti, a na površini boba pojavljuju se sporonosni organi. Osim direktne penetracije, u bobe može ući kroz rane nastale od oštećenja od insekata (grožđani moljci, ose), tuče, pucanja bobe.

Uvjeti potrebni da se ostvari infekcija
Zelene bobe, ukoliko nisu oštećene, nisu povoljan supstrat za infekciju. One imaju hidrofobnu voštanu prevlaku pa se na njima vlaga teško zadržava. Rastom boba, voštana prevlaka postaje sve tanja i isprekidana, a površina nije više tako hidrofobna. To se zbiva kada sadržaj šećera u bobama pređe 40° Oechslea. Od tada pa do berbe uzročnik sive plijesni ima povoljan supstrat za klijanje i infekcije. Uz to su potrebne odgovarajuće temperture. Spore klijaju u širokom rasponu temperatura s optimumom od 20 do 23 °C. Međutim, za infekcije je ipak presudna dužina vlaženja organa loze.

Zaštita od sive plijesni vinove loze
Da bi se smanjili uvjeti za razvoj bolesti potrebno je voditi računa o zaštiti prilikom podizanja vinograda, ali i kasnije. Pri tome treba voditi računa o sljedećim preporukama:
1. Saditi manje osjetljive kultivare. Obično su sorte zbitih grozdova osjetljivije. Među osjetljivije spadaju Kraljevina, Rajnski rizling, Burgundac sivi, Carignan, Cabernet franc, Sauvignon, Semillion i dr.,
2. Koristiti manje bujne podloge, pogotovo za terene dobro opskrbljene hranivima,
3. Vinograd podignuti tako da su redovi usmjereni u pravcu u kojem pušu vjetrovi. Na taj način će se smanjiti relativna vlaga, a grozdovi će biti kraće vrijeme vlažni,
4. Pravovremenim zakidanjem zaperaka i skidanjem listova u okolini grozdova također se smanjuje relativna vlaga, grozd je više izložen suncu pa su grozdovi prilikom prskanja bolje zaštićeni,
5. Gnojidbu, posebno dušikom, svesti na potrebne količine,
6. Provoditi zaštitu od štetočinja koje oštećuju bobe (grožđani moljci, pepelnica).

Nakon provedenih prije spomenutih preventivnih mjera, treba odlučiti o vremenu primjene fungicida. Najčešća, a uz to i dugo korištena, je fenološka metoda. Po toj metodi prskanja se provode po stadijima vinove loze i to:
I. prskanje - završetak cvatnje;
II. prskanje - zatvaranje grozda;
III. prskanje- kod obojenih sorata promjena boje, odnosno kod bijelih sorata omekšavanje boba;
IV. prskanje – 3 do 4 tjedna pred berbu ovisno o karenci fungicida.

Na sortama (Rajnskim rizling, Silvanac) na kojima dolazi do zaraze peteljke cvata prije cvatnje, prvo prskanje treba obaviti pred cvatnju.

"Klimatska metoda" oslanja se na dužinu vlaženja grozdova i temperature u vrijeme vlaženja. Poznato je da do infekcije boba može doći kada je grozd vlažan barem 15 sati i kada su istovremeno tempereture 15 do 20°C. Po toj metodi treba obaviti zaštitu kada su istovremeno ispunjena oba uvjeta.

Kombinirana metoda predlaže prskanje od cvatnje do zatvaranje grozda, kada se ispune uvjeti iz "klimatske metode", a dalje se određuju rokovi na osnovi "klimatske metode".

Epidemiološka metoda (Etat Potentiel Infection Botrytis = EPI-Botrytis) uz spomenute klimatske pokazatelje, uzima u obzir i epidemiološke. Koristeći ovu metodu može se predvidjeti postotak zaraze boba u vrijeme berbe.

Fungicidi bi se mogli svrstati u dvije skupine:
1.Specifični fungicidi za suzbijanje sive plijesni (botriticidi) - pripadaju raznim kemijskim skupinama, a kod nas su registrirani: iprodion, vinklozolin, vinklozolin + TMTD, pirimetanil, fludioksinil+ciprodinil, fenheksamid i biološki pripravak na bazi Trichoderma harzianum. Fungicide na bazi nabrojenih aktivnih tvari može se koristiti najviše 2 puta u jednoj vegetaciji.
2.Fungicidi šireg spektra, koji djeluju na više uzročnika bolesti, na bazi aktivnih tvari: tebukonazol + diklofluanid, Cu + diklofluanid, Folpet.

Obično se za prva dva prskanja koriste fungicidi šireg spektra, koji istovremeno suzbiju i plamenjaču, a za ostala dva specifični botriticidi.

Nema komentara: