Nasadi jabuka i krušaka
Kod nasada jabuka preporučuje se natapanje kap po kap, jer tako biljka kontinuirano dobiva vodu i postižu se velike uštede vode. Preporučuju se kratki razmaci između obroka vode, s količinski ograničenim obrocima vode kako bi se osiguralo da biljke lakše uzimaju vodu.Kod jabuka i krušaka često se kombinira kap na kap sa sustavima za kišenje. Sustavi za kišenje u rano proljeće služe kao „antifrost“ zaštita protiv mraza, dok s druge strane u ljetne mjesece mogu poslužiti za „hlađenje i osvježavanje“ biljaka i plodova. Samim isparavanjem vode snizuje se temperatura u voćnjaku šta značajno doprinosi kvaliteti plodova i smanjenju stresa kod biljaka radi visokih temperatura. Potrebe za vodom velike su kroz cijelu vegetaciju, do pred samu berbu, kad bi trebalo smanjiti količine vode radi lakšeg čuvanja plodova. Nakon berbe također postoje potrebe za vodom, pa s natapanjem treba nastaviti do prestanka vegetacije. Jabuka kroz vegetaciju ima sljedeće potrebe za vodom: travanj: 40-60mm, svibanj 70-100 mm, lipanj 90-120 mm, srpanj 110-130 mm, kolovoz 100-130 mm, rujan 50-60 mm. Trenutak natapanja može se odrediti i praktičnim putem ili mjerenjem vlažnosti tla tenziometrom, kad tijekom 2 do 3 tjedna padne manje od 25 mm oborina i kad lišće jabuke uslijed nedostatka vlage prestane rasti i počne dobijati blijedu, zelenožutu boju. Stoga treba koristiti režim natapanja po turnusima, a u vezi s kritičnim fenofazama u godišnjem ciklusu stabala jabuke. U klimatskim i agrotehničkim prilikama naše zemlje, potencijalni kritična razdoblja vegetacije su:
• desetak dana poslije cvatnje
• u doba najvećeg rasta vegetativnih organa i početku stvaranja cvjetnih pupova, te intenzivnog rasta plodova (početak srpnja)
• dvadesetak dana prije nastupanja botaničke zrelosti ploda
• dvadesetak dana prije prestanka vegetacije
Naravno da režim natapanja ovisi o dozrijevanju sorte kao i podlozi na kojoj je cijepljena. Uzgoj jabuka i krušaka u gustom sklopu na slabo bujnim podlogama je nezamisliv bez primjene jednog od sustava natapanja.
Natapanje koštičavih vrsta
Kod natapanja trešanja i višanja preporučuje se metoda kapanjem, jer je ono najracionalnije, a obavlja se u kritičnim razdobljima tijekom rasta ploda, kod promjene boje ploda i dozrijevanja, te nakon berbe. Najveće prinose trešnja ostvaruje ako se vlažnost tla održava iznad 70% poljskog vodnog kapaciteta(PVK). Potrebe trešnje i višnje mogu se vidjeti na osnovi vrijednosti referentne evapotranspiracije i bliske su tim vrijednostima. Radi uštede, moguće je smanjiti količine vode u razdoblju od srpnja do listopada i do 50%. Potreba za vodom može se nadzirati i analizom uzoraka lišća. Na osnovi istraživanja može se preporučiti u prvoj godini po sadnji 10-20 l vode po voćki, u drugoj 15-25 l, a u trećoj i četvrtoj godini 30-40 l prilikom turnusa natapanja. Kapacitet natapanja je 2,5 - 4 l/h. Trešnji u rodu je voda najpotrebnija za vrijeme cvjetanja, u fenofazi odbacivanja plodića nakon cvatnje, u fazi razvoja plodova i diferenciranja rodnih pupova za iduću godinu i pred početak zriobe plodova. Isto se odnosi i vrijedi i za višnju. Pri natapanju bresaka i nektarina preporuča se metoda kapanjem ili mikroraspršivačima. Za većinu tala sustav kapanja je najracionalniji. Natapa se u kritičnim razdobljima, tijekom rasta ploda, kod promjene boje ploda i dozrijevanja, te nakon berbe, za rane sorte (kolovoz, rujan), za završetak diferencijacije pupova.
Natapanje mikroraspršivačima obavlja se svakih 2-3 dana tjedno, svakih 7 dana ili svakih 14 dana, a postupak traje maksimalno 12 sati. Natapanje kapanjem se primjenjuje kada evapotranspirirana voda dosegne 2,5 mm. Po biljci se dodaje oko 2,5 mm dva do tri puta dnevno u ljetnim mjesecima ili svakih 1-3 dana po 2,5 mm u ostalim uvjetima.
Kod natapanja šljiva preporučuje se metoda kapanjem, jer biljka kontinuirano dobiva vodu i zbog velikih ušteda na vodi. Preporučljivi su kratki razmaci između natapanja u malim količinama vode, da bi se osiguralo da biljka lakše uzima vodu. Prvo natapanje se obavlja pred cvatnju ako je potrebno, a drugo za vrijeme zametanja plodova. Ako je vlažno tlo krajem svibnja i početkom lipnja neće doći do lipanjskog opadanja plodova. Zadnje natapanje je tijekom kolovoza i početka rujna pred dozrijevanje ovisno o sortama.
Sustavi za natapanje kap na kap trebaju zadovoljavati sljedećim uvjetima:
• da imaju konzistentnu vlažnu liniju bez prekida (ovisi o razmaku kapaljki i strukturi tla), razmak 50-60 cm u prosjeku
• dubina natapanja ne bi smjela biti veća od 40-50 cm za jabuku ( slabobujne podloge ), a to znači od 0,9-2,3 lit/h, opet ovisno o strukturi tla
• dodavanje optimalnih dnevnih količina vode (3-6 mm/dan), u Hrvatskoj oko 2-3 mm/dan
Standardi natapanja kišenjem ili orošavanjem su:
• 4,5 mm/h prosječna brzina orošavanja
• Prosječno trajanje jednog orošavanja: 5 sati Natapanje bobičastog voća
Primjenjuje se također sustav kap po kap za jagode, maline, kupine, borovnicu i dr. Jagoda je poznata kao biljka koja najlošije koristi vodu, pa ju je zbog toga potrebno često natapati. Za zadovoljavajući uzgoj jagode potrebno je držati poljski vodni kapacitet oko 80%. Tenziometar je najbolji način kontrole vlažnosti tla. Prosječno se koristi 25 – 50 mm vode tjedno, ovisno o oborinama u godini sadnje. Za zadovoljavajući uzgoj kupine i maline potrebno je tjedno 25-50 mm vode, 5-10 l/h. Malina je jako osjetljiva na deficit vode u tlu, čak i u slučajevima pojave kratkih sušnih razdoblja, što se vrlo negativno odražava na porast i prinos. Kritičan vrijeme za nedostatak vode u tlu je faza cvijetanja, rasta i zriobe plodova. Na natapanje najbolje reagira u razdoblju rasta plodova. Količina vode po biljci za borovnicu se kreće od 3-5 l. Koristi se sustav kap na kap, kapaciteta 2 l/h po kapaljki. Ako je proljeće i ljeto bez oborina, natapati treba 2 puta tjedno.
