Posljednjih godina jabučna krvava uš (Eriosoma lanigerum Hausm.)
postaje sve veći problem u plantažnim voćnjacima jabuka. Unatoč
primjeni dostupnih insekticida registriranih za suzbijanje jabučne
krvave uši, nerijetko dolazi do jačanja jesenske populacije štetnika i
pojave šteta u vidu rak-rana. Prošlogodišnja vrlo topla jesen pogodovala
je razvoju jabučne krvave uši te je njena populacija značajno porasla. U
fazi jesenskog opadanja lišća na izbojima i granama jabuka bile su
vidljive brojne kolonije krvave uši. Mnogi su voćari, zabrinuti zbog
nastale situacije, odlučili nakon berbe suzbiti krvavu uš selektivnim
insekticidom Pirimor 50 WG. Riječ je o sistemičnom aficidu s kojim se
krvava uš može uspješno suzbijati u vegetaciji, ali u fazi mirovanja
stabala kad nema lisne mase nije bio dovoljno učinkovit. Nekada su se u
toj fazi koristili insekticidi na bazi diazinona i endosulfana, no
njihova primjena više nije dozvoljena.
Brojni su uzroci porasta brojnosti populacije jabučne krvave uši. Jedan od bitnih je otežano suzbijanje ovog štetnika jer je presvučen bijelom voštanom prevlakom i skriven u pukotinama kore i rak-ranama, a u ljetnim mjesecima i lisna površina otežava kvalitetnu aplikaciju. Tome treba dodati i sve manji utrošak škropiva po jedinici površine u suvremenim voćnjacima. Na populaciju jabučne krvave uši utječu i klimatski uvjeti, osjetljivost podloge i sorte, uzgojni oblik, rezidba, gnojidba te negativan učinak primjene sredstava za zaštitu bilja na prirodnog neprijatelja – parazitsku osicu Aphelinus mali.
Vrlo sitna osica Aphelinus mali je endoparazitoid jabučne krvave uši koji se razvija unutar tijela odrasle uši, a na kraju razvoja osice - uš ugiba. Osica je porijeklom iz Sjeverne Amerike, a u Europu je 20-tih godina prošlog stoljeća namjerno unešena kako bi se koristila za biološko suzbijanje jabučne krvave uši. Krajem tridesetih godina osica A. mali uzgajana je u Zavodu za zaštitu bilja u Zagrebu te su grančice jabuke zaražene krvavom uši parazitiranom ovom osicom prodavane kao “afelinizirani materijal”. Grančice su unošene u voćnjake te se na taj način osica proširila u našim krajevima.
Osica A. mali je vrlo sitna, tek nešto duža od milimetra, te je gotovo neprimjetna u voćnjaku. Najčešće je skrivena pod lišćem, a zanimljivo je da se pokreće više skakanjem nego letenjem. Ženka osice leglicom odloži jaje u tijelo jabučne krvave uši, a nakon tri dana se iz njega razvije ličinka koja se hrani i živi na račun domaćina – krvave uši. U početku nije uočljivo da je riječ o parazitiranoj krvavoj uši, no nakon nekog vremena njeno tijelo pocrni, a najsigurniji znak parazitacije je rupa u tijelu uši kroz koju je izašla potpuno razvijena, odrasla osica.
Brojni su uzroci porasta brojnosti populacije jabučne krvave uši. Jedan od bitnih je otežano suzbijanje ovog štetnika jer je presvučen bijelom voštanom prevlakom i skriven u pukotinama kore i rak-ranama, a u ljetnim mjesecima i lisna površina otežava kvalitetnu aplikaciju. Tome treba dodati i sve manji utrošak škropiva po jedinici površine u suvremenim voćnjacima. Na populaciju jabučne krvave uši utječu i klimatski uvjeti, osjetljivost podloge i sorte, uzgojni oblik, rezidba, gnojidba te negativan učinak primjene sredstava za zaštitu bilja na prirodnog neprijatelja – parazitsku osicu Aphelinus mali.
Vrlo sitna osica Aphelinus mali je endoparazitoid jabučne krvave uši koji se razvija unutar tijela odrasle uši, a na kraju razvoja osice - uš ugiba. Osica je porijeklom iz Sjeverne Amerike, a u Europu je 20-tih godina prošlog stoljeća namjerno unešena kako bi se koristila za biološko suzbijanje jabučne krvave uši. Krajem tridesetih godina osica A. mali uzgajana je u Zavodu za zaštitu bilja u Zagrebu te su grančice jabuke zaražene krvavom uši parazitiranom ovom osicom prodavane kao “afelinizirani materijal”. Grančice su unošene u voćnjake te se na taj način osica proširila u našim krajevima.
Osica A. mali je vrlo sitna, tek nešto duža od milimetra, te je gotovo neprimjetna u voćnjaku. Najčešće je skrivena pod lišćem, a zanimljivo je da se pokreće više skakanjem nego letenjem. Ženka osice leglicom odloži jaje u tijelo jabučne krvave uši, a nakon tri dana se iz njega razvije ličinka koja se hrani i živi na račun domaćina – krvave uši. U početku nije uočljivo da je riječ o parazitiranoj krvavoj uši, no nakon nekog vremena njeno tijelo pocrni, a najsigurniji znak parazitacije je rupa u tijelu uši kroz koju je izašla potpuno razvijena, odrasla osica.
Osica A. mali vrlo je sitna
A. mali na grančici jabuke
Životni ciklus osice A. mali traje 20-25
dana, a tijekom vegetacije može razviti 6-7 generacija. Prezimi kao
ličinka ili kukuljica unutar tijela krvave uši na grančicama jabuka te
je vrlo važno prilikom rezidbe takve grančice ostaviti u voćnjaku kako
bi se korisna osica mogla nesmetano razvijati.
Odrasla osica izlazi iz parazitne krvave uši
Prepoznatljiv znak paratizaicije krvave uši
Da bismo očuvali populaciju ovog korisnog kukca u
voćnjacima jabuka potrebno je prilikom suzbijanja štetnika jabuke
koristiti selektivne insekticide koji pošteđuju korisne kukce kao što su
recimo pirimikarb (Pirimor 50 WG) te regulatori razvoja kukaca. S druge
strane, važno je izbjegavati insekticide širokog spektra djelovanja
(sintetski piretroidi) koji štetno utječu i na prirodne neprijatelje
jabučne krvave uši.Izvor: http://www.savjetodavna.hr/
Autor teksta i fotografij::mr. sc. Željkica Oštrkapa-Međurečan
