subota, 16. siječnja 2016.

Breskve i nektarine


Breskve i nektarine ne vole jako hladne zime i ne uspijevaju u krajevima gdje temperature padaju ispod -10°C, što ovisi o sorti, ali i o fiziološkom stanju voćke. Moglo bi se stoga zakljućiti da bi ovim voćkama submediteranska klima na području sjevernog Jadrana sasvim odgovarala.
No, to je samo donekle tako. Breskvi i nektarini su, naime, nešto niže zimske temperature, one ispod 7,2 stupnja Celzija, ipak potrebne da bi dobro napredovale i dobro i redovito rodile, a koliko dana, odnosno sati temperature trebaju biti niže od tog limita umnogome ovisi o sorti. Stoga, želimo li saditi breskve i nektarine u primorskim krajevima, moramo znati klimatske pokazatelje, osobito kretanje temperatura tijekom godine, a uz to moramo i dobro odabrati sorte pogodne za ovo podneblje. Za poželjan rast, očekivanu rodnost i postizanje dobre kvalitete plodova, nužno je osigurati dosta topline. Većina sorti breskve može podnijeti relativno niske apsolutne temperature tijekom zime i do –22°C. Kasni proljetni mrazevi mogu biti velika opasnost uzgoju breskve. U toplijim južnim krajevima gdje su veće temperature tijekom vegetacije, gdje je veća evapotranspiracija, potrebna je veća količina vode. Hladni vjetrovi za vrijeme cvatnje mogu značajno smanjiti oplodnju a time i ugroziti urod. Pojava tuče može biti opasna za plodove, mladice i jednogodišnje izboje.

breskva
Položaj za sadnjuZa uspješan uzgoj breskve treba osigurati duboka, dobro drenirana tla, lakšeg teksturnog sastava, dobre strukture i dobro opskrbljena humusom (najmanje 2-2,5%) i biogenim elementima. Poželjna su pjeskovito-ilovasta i ilovasto-pjeskovita tla u kojima se korjenova mreža može nesmetano širiti u dubinskom i lateralnom smjeru. Pogodna su neutralna do slabo kisela tla.
Nadalje, mjesto na koje želimo posaditi ove voćke mora biti sunćano i otvoreno da se ne bi zadržavao hladan zrak, ali ne smije biti izloženo jakim vjetrovima. Podzemne vode ne smiju biti visoke, a nisu poželjne ni česte kiše u doba cvatnje. Tlo bi trebalo biti barem 70 do 80 cm duboko i ispod te dubine ne bi smio biti nepropusni sloj.
Informaciju koliko je pojedino tlo prikladno za sadnju ovih voćaka i može li ga se »popraviti« gnojidbom, najbolje je doznati kemijskom analizom, odnosno slanjem uzorka zemlje u neki od laboratorija, koji obićno daju i preporuku što ućiniti da se pojedino zemljište osposobi za sadnju ovih vočnih vrsta.
Breskve i nektarine nije dobro saditi na zemljištu na kojem je prethodno rasla šuma, vinograd ili neka druga drvenasta kultura, jer se u njemu još dosta dugo zadržavaju gljive, koje napadaju korijenje novih sadnica, na što su ove voćke posebno osjetljive. Stoga bi nakon krčenja i vađenja zaostalog korijenja takvo zemljište trebalo barem tri godine pripremati za sadnju, odnosno na njemu sijati zeljaste kulture, prvenstveno one za zelenu gnojidbu, koje če mo zaorati i tako tlo obogatiti humusom.

Podizanje intenzivnih nasada

Želimo li uzgajati breskve ili nektarine na intenzivan nčin, tada se i priprema zemljišta za sadnju, ali i razmak sadnje i oblikovanje krošnje dosta razlikuje od sadnje nekoliko stabala na okučnici. Tako je za podizanje intenzivnog nasada potrebno rigolati, odnosno duboko obraditi cijelu površinu zemljišta. Za vrlo intenzivne nasade u idealnim zemljišno-klimatskim uvjetima u novije se vrijeme ove voćke često uzgajaju u obliku vretenastog grma i sade gusto, na razmak od 1,5 do 2 metra u redu i 4 do 4,5 metara između redova. Za sadnju jednog hektara takvog voćnjaka potrebno je čak 1.100 do 1.670 sadnica. Na vretenastom grmu breskve i nektarine brže rode, ali je trajnost takvog nasada krača od nasada koji su formirani u manje intenzivnim uzgojnim oblicima.
Za intenzivni uzgoj prihvatljiva je i slobodna palmeta - donekle spljošten uzgojni oblik kod kojeg su razmaci sadnje nešto veći, iznose 4-5 metara između redova i 2,5 do 4 metra u redu. I napokon, uzgojni oblik u nekim nasadima je vaza ili kotlasta krošnja koja je prikladna i za donekle intenzivne voćnjake, ali i za uzgoj na okučnicama. Za nasad koji će mo formirati u obliku vaze potrebno je oko 630 sadnica za površinu od jednog hektara. Za podizanje takvog nasada, po okvirnim kalkulacijama, treba oko 10.000 eura. Dohodak koji je moguće s te površine ostvariti mogao bi u punoj rodnosti iznositi gotovo 7.000 eura godišnje, ali uz uvjet da se dobro odaberu sorte i podloge, da se sadnja obavi kvalitetnim sadnicama, zemljište dobro pripremi, osigura navodnjavanje te da se sve potrebne agrotehničke mjere obave točno i na vrijeme.

Odabir podloge

Ako u tlu ima manje od 4,5 do najviše 5 posto aktivnog vapna i ako je zemljište slabo kiselo, tada kao podloga može poslužiti vinogradarska breskva. Međutim, s obzirom na to da tla na našem priobalju i otocima često sadrže nešto više vapna, tada je kao podloga pogodniji križanac breskve i badema GF 677, koji podnosi do 12 posto aktivnog vapna. Ova je podloga također bolja za alkalna tla i na njoj cijepljene voćke bolje podnose sušu. Za breskvu se još upotrebljava i novija podloga - Damas 1869, koja je pogodna za teža i vlažnija tla, ali nektarina cijepljena na njoj slabo uspijeva. Također je odnedavna u upotrebi i slabije bujna podloga GF 655/2 St. Julien, na kojoj breskve i nektarine rano rode.
Breskva je, izuzev nekoliko rijetkih iznimaka, samooplodna i ne treba joj druga sorta kao oprašivač. Međutim, ako na tom području želimo podići nasad, tada je bolje zasaditi nekoliko sorti, i to onih ranije zriobe koje će izbjeći največu ljetnu žegu. Dobro je, osim toga, izabrati takve sorte koje će imati urod jedna za drugom u razmaku od nekoliko dana, da bismo breskve mogli ponuditi tržištu tijekom većeg dijela turistićke sezone.
Tako bismo, primjerice, za sadnju u svom breskviku mogli odabrati sortu Springcrest, koja sazrijeva oko 15. lipnja, te sortu Spring Lady, koja sazrijeva 6-7 dana kasnije. Odgovarajuća sorta po vremenu sazrijevanja mogla bi biti i Maygold, ćije plodove možemo brati oko 10. srpnja, Royal glory koju ubiremo oko 20. srpnja, te stara sorta Redhaven koja za berbu dospijeva krajem srpnja. Kasnije sorte, zbog ljetnih vrućina, u ovom podrućju nije baš uputno saditi, no možda bismo ponegdje mogli posaditi, dakako uz navodnjavanje, i nekoliko stabala vrlo kvalitetne sorte Southland, koja sazrijeva oko 10. kolovoza, da bismo, barem u godinama kad to klimatske prilike dozvole, i tada imali vlastite breskve na svom stolu ili za prodaju turistima.

Nektarine





nektarina
Nektarine su križanci breskve, šljive i trnine, a dobrim su dijelom zadržale svojstva breskve, osim što im je pokožica ploda gola, a okus specifićan. Podloge na koje se cijepe jednake su kao i za breskvu. I tu je važan izbor prikladnih sorti za primorsko podrućje. Ako tu želite saditi nektarine, u obzir svakako dolazi stara, ali vrlo kvalitetna rana sorta Armking, koja dozrijeva poćetkom srpnja, zatim Weinberger, koja je spremna za berbu petnaestak dana kasnije, te Early sungrand koju beremo krajem srpnja. I za nektarine, kao i za breskve, zbog ljetne žege nije preporućljivo saditi sorte koje kasno dozrijevaju.
Sadnju je najbolje obaviti u kasnu jesen, dobro razvijenim jednogodišnjim sadnicama nabavljenim u rasadniku, ćija če vam deklaracija reći o kojoj se sorti i podlozi radi te jamćiti zdravstvenu ispravnost sadnog materijala. Prije sadnje se, dakako, morate opredijeliti za određeni uzgojni oblik, jer o tome će ovisiti i razmaci u sadnji.

Sadnja

Ako ste rigolali čitavu površinu zemljišta i pritom unijeli u tlo mineralno gnojivo, rupe za sadnju ne moraju biti velike, već tek tolike da korijen možete lijepo rasprostrijeti na humak koji napravite u rupi.
Nakon što korijen prekrijete zemljom i okolno tlo pažljivo izgazite, oko sadnice stavite zreo stajski gnoj i na vrh sloj zemlje te je dobro zalijte. Sadnicu treba privezati za kolac koji ste zaboli u rupu pored nje, a kada poraste, formirajte već prve godine bočne grane.

Formiranje krošnjeAko grane nisu izbile na potrebnoj visini, vrh sadnice treba skratiti pa će ispod mjesta reza potjerati pupovi od kojih će te tada većinom moči formirati primarne grane, a još iste godine najčešće i one sekundarne. Grane koje potjeraju prenisko na deblu možete odstraniti do kraja, a ostale grane i grančice odrezati na dva pupa te ih naknadno, ljetnom rezidbom odstraniti do kraja. Formiranje krošnje nastavlja se u drugoj i trečoj godini vegetacije, a kako će mo to izvesti ovisi o tome koji smo uzgojni oblik odabrali.



Važnije bolesti i štetočine breskve
Bolesti:
Kovrčavost lista breskve-uzročnik gljivica Taphrina deformans-Javlja se kada su proljeća izuzetno kišovita, simptomi mlado lišće se kovrdža, zadeblja, žuti i opada.Ako se ne obavi zaštita cijelo stablo postane crveno.

Trulež plodova-uzročnici gljivice Monilinia laxa i Monilinia fructigena.Plodovi se mogu zaraziti u toku zrenja, transporta ili čuvanja.Prvo se stvara mrka okrugla pjega koja zahvaća sve veći dio ploda, stvaraju se i koncentrični krugovi prekriveni bjeličastim ili sivim jastučićima u kojima su spore. U težim slučajevima plod se osuši, mumificira i ostane da visi na grani što je izvor zaraze za naredno proljeće.
.
Štetočine:
Žilogriz-Capnodis tenebrionis- Žilogriz je poznata i vrlo opasna štetočina koštičavih voćaka. Pogotovo je problem u području Jadranskog pojasa.Prezimljava kao odrasli insekat i larva. Na voćkama se pojavljuje kada srednje dnevne temperature pređu 25 stupnjeva što se događa krajem svibnja i početkom lipnja.Tada dolazi do oplodnje a nekoliko dana poslije do polaganja jaja.Razvoj larve traje 10 do 25 dana, a ispiljela larva kreće prema korjenu i ubušuje se podkoru.Tada stvara i najveći problem, jer larva presjeca sprovodne sudiće čime se smanjuje dotok hrane od korijena prema nadzemnom dijelu te biljka vene i ugiba.
Suzbijanje:Mehaničke, agrotehničke i kemijske mjere. Sve ove mjere su preventivnog karaktera.Sakupljanje i uništavanje imaga kao i spaljivanje korijena napadnutih stabala su vrlo važne mehaničke mjere.Posebnu pažnju treba posvetiti sadnji zdravog sadnog materijala.Pravilno provođenje agrotehničkih mjera, posebno natapanja u kritičnom suhom periodu daje voćkama optimalnu opću i zdravstvenu kondiciju te podiže njen odbrambeni mehanizam.
Kemijske mjere borbe: sredstva :GEOCID G-5,DURSBAN, GALATION u vrijeme polaganja jaja-sredina lipnja.

GNOJIDBA BRESKVE
U proljeće prve godine nakon sadnje 0,20 kg KAN-a po sadnici i to u dva navrata.
U proljeće druge godine 0,30 kg KAN-a po sadnici u dva navrata.
U jesen druge godine nakon sadnje 0,60 kg NPK po voćki formulacije 5:20:30 ili 7:14:21.
U proljeće treće godine 0,5 kg KAN-a po voćki u dva navrata.
U jesen treće godine 1 kg po voćki NPK voćarske formulacije.
Nakon toga svake godine u jesen gnoji se sa 700 kg NPK gnojiva voćarske formulacije po hektaru a u proljeće 400 kg KAN-a po hektaru u dva navrata:-prva količina od 200 kg dodaje se pred samo kretanje vegetacije a druga nakon cvatnje.

Nema komentara: