subota, 16. siječnja 2016.

Kruška


Za uzgoj krušaka važno je odabrati prikladan proizvodni prostor. Kruška ne podnosi velike hladnoće. Tijekom dubokog zimskog mirovanja može kraće vrijeme izdržati do –25°C, a neke sorte i do -30°C. Kruška ne podnosi visoke temperature i nisku relativnu vlagu zraka tijekom vegetacije. Uz temperaturu iznad 34°C i relativnu vlagu zraka ispod 60% (kraj srpnja i tijekom kolovoza) dolazi do pojave paleži lišća kod većine sorte. Ova pojava može se djelomično neutralizirati sistemom navodnjavanja.
Za intenzivan uzgoj kruške nužno je osigurati dublja, dobro drenirana i teksturno lakša pjeskovito-ilovasto ili ilovasto pjeskovita i ilovasta tla, neutralne do slabo kisele reakcije. Osim toga, kruška zahtijeva tlo bogato humusom i hranjivim elementima.

Agroekološki uvjeti za uzgoj


Temperatura
Kruška cvate prije jabuke te je mogućnost proljetne pozebe znatno veća, a osim toga, osjetljivija je na apsolutne temperaturne minimu­me zimi. U samoj cvatnji temperature od -1 °C mogu potpuno uništiti urod jer je to naj­osjetljivija fenološka faza. Kada prođe faza pune cvatnje, tj. kad su kruške ocvale, temperatura od -1 °C neće potpuno uništiti urod, ali će takvi plodovi imati znatno nižu tržišnu vrijednost jer su vrlo često nepravilni (krumpirasti) i u pravilu imaju smeđi pojas od mraza. Tijekom vegetacije može podnijeti temperaturu i do 34 °C.
Voda
Potrebe kruške za vodom su puno skromnije od potreba jabuke zbog dubljeg korijena koji može crpiti vodu i iz dubljih slojeva tla. Tijekom lipnja i srpnja, u fazama intenzivnog rasta ploda i mladice, kruška zahtijeva najviše vode.
Tlo
Za svoj uzgoj zahtijeva dublja tla, dobro drenirana, lakše pjeskovita, ilovasta ili ilovasto-pjeskovita. Tla trebaju biti neutralne do slabo kisele reakcije (pH od 5,5 do 7,0), bogata humusom i hranjivim elementima.

Priprema tla za sadnju

Odabranu površinu, koja je svojim položajem i svojstvima tla do­bra za uzgoj krušaka, meliorativno se pognoji na temelju obavlje­ne kemijske analize tla i nakon toga duboko obradi. Obrada znatno ovisi o tipu tla. Ako je tlo dobrih fizikalnih svojstava, a koja često u nižim horizontima imaju povećan sadržaj kalcija, obradom se ni u ko­jem slučaju ne smije ići preduboko, i to zbog dva razloga: prvo, da se di­jelovi horizonta s povećanim sadržajem kalcija ne izoru na po­vršinu, i drugo, takvom pripremom stvaraju se uvjeti za dublje prokorjenjivanje. Takva tla se pripremaju oranjem do dubine 40 do 50 cm. Lošija, teža tla, loših fizikalnih osobina prije oranja potrebno je po­drivati na dubinu 70 do 80 cm. Najpovoljnije je duboku obradu obaviti tijekom kolovoza, te u tak­voj gruboj brazdi tlo ostaviti do početka studenog, dok se ne nabave sadnice. Prije sadnje, tlo se potanjura i iskolče se redovi.

Izbor podloga

Sve sorte krušaka nema­ju zadovoljavajuću kompatibilnost s dunjom, te se one moraju cijepiti s međupodlogom. Kruška se može cijepiti na podlogu divlje kruške i na različite tipo­ve dunje. Na podlozi divlje kruške manje je osjetljiva na lošija tla, ali su stabla bujnija, a i plodovi su znatno lošije kakvoće. Kao podlogu koriste se tipovi dunje: EMA, EMC, BA 29, Adam's, Sydo i OHF 333. Prednost dajemo podlogama EMA i BA 29, a EMC treba služiti samo za najbrojnije sorte. Sorte loše kompatibilnosti s dunjom (npr. Viljemovka) obvezno treba cijepiti s međupodlogom. Kao međupodloga mogu poslužiti sorte Ge-lertova, Pastorčica i Hardenpontova.

Izbor sorata

Odabir sorte ovisi o ekološkim uvjetima i mogućnosti plasmana. Rane sorte mogu se uzgajati u svim kruškarskim područjima, ali prednost se daje onim područjima gdje je veća mogućnost plasmana da bi se izbjegao nepotreban skup prijevoz. Osim toga, najranije sorte su i najosjetljivije na prijevoz, a i vijek skladištenja im je najkraći. Kasne zimske sorte zahtijevaju dovoljno sunčanih dana da bi mo­gle postići visoku kakvoću plodova, te se mogu uzgajati samo u toplim krajevima južne RH, istočne Slavonije i Baranje. Pri tome posebnu pažnju treba posvetiti navodnjavanju jer su to krajevi gdje tijekom ljeta obično vlada suša. Sorte srednje dobi dozrijevanja mogu se uzgajati na povoljnim lo­kacijama svih naših područja, a jedini ograničavajući čimbenik jest mogućnost plasmana.

Izbor uzgojnog oblika

Razmak između redova ovisi o bujnosti podloge i sorte, ali za su­vremene uzgoje, uz dobru voćarsku mehanizaciju, taj razmak ne tre­ba biti veći od 3,2 m. Razmak unutar redova ovisi o sorti, ali načelno može se reći da je za većinu sorata dovoljno 1,2 do 1,5 m. Sve to odnosi se na uzgojni oblik, a kod kruške su najčešći vitki vretenasti grm i vitko vreteno.

Vrijeme i tehnika sadnje

Iskopa se jama za sadnicu. Sadnicu se postavlja 3-5 cm daleko od kolca. Na korijen se stavlja sloj rahle zemlje debljine 5 - 8 cm koji se dobro nagazi te 20 - 30 kg zrelog stajskog gnoja. Na stajski se gnoj opet stavlja zemlja te se oko voćke oblikuje zdjelica za bolje zadržavanja vode. Dubina sadnje je kao u rasadniku, tj. spojno je mjesto barem 10 cm iznad razine tla.

Održavanje nasada

U međurednom prostoru održava se tratina koja se kosi 6 - 8 puta u vegetaciji i nezakorovljen zaštitni pojas (primjena herbicida). Ako u voćnjaku nema sustav za navodnjavanje tlo se održava stalnom međurednom obradom (u jesen rotacijskom motikom, a ljeti oranje).

Gnojidba

Odmah nakon sadnje ili najkasnije do kraja proljeća mladi se voćnjak pognoji stajskim gnojivom. Za prilično veliku gustoću sad­nje preporučuju se dva načina gnojidbe:
  1. Pojedinačna gnojidba svake sadnice s 20 - 30 kg stajskoga gnoja oko sadnice.
  2. Odoravanjem brazde oko 70 cm od reda sadnica, te zaoravanjem gnojiva koji se stavlja u odoranu brazdu.
Najzastupljenije sorte

Pored velikog broja sorti krušaka izdvojit ćemo one koje se najčešće susreću kod nas.
Jedna od vodećih je Viljamovka,zatim Rana Moretinijeva,Lipanjsko zlato, Rana košija,Conference,Butira, Santa marija,Trevuška i mnoge druge.
Viljamovka – jedna od najpopularnijih krušaka s pravom govoreći. Zacijelo zbog toga što joj plodovi dozrijevaju ujednačeno(krajem kolovoza) i što je u svježem stanju jako ukusna,a može se i preraditi u rakiju
Viljamovku. Plodovi su veliki sa prelijepom žutom bojom koji je s jedne strane prekriven crvenilom. Ukratko rečeno to je sorta izvrsne kakvoće, a i uvijek obilno i redovito rodi.

Rana Moretinijeva – To je jedna rana sorta koja razvija stabla velike bujnosti, a redovito i obilato rađa Plodovi dozrijevaju krajem srpnja. Plod je zelenožute boje koji je manje prekriven crvenilom. Sorta zahtijeva
toplije položaje i plodnija tla.
RANA MORTENIJEVA

Lipanjsko zlato – Plodovi ove sorte dozrijevaju rano, tj. krajem lipnja. Stablo je srednje bujnosti. Otporna je na sušu i hladnoću. Sorta obilno i redovito rodi, pa je stoga potrebno i ponekad prorijediti krošnju. Plodovi su zlatno-žute boje s blagim crvenilom na sunčanoj strani. Meso ploda je sočno i vrlo ukusno.

Conference – Sorta koja podnosi niske temperature. Razvija srednje bujna stabla koja obilno rode. Ubraja se u kasne sorte pa dozrijeva krajem rujna.Plodovi su zelekasto-žute boje prekriveni rđastim točkicama.
LIPANJSKO ZLATO
Plodovi se mogu dugo čuvati u skladištu. Ova sorta se često susreće u hladnijim i vlažnijim klimama,kojoj pogoduju ti uvjeti.
CONFERENCE

Nema komentara :

Chat box